U posljednjem raketnom napadu na Bejrut likvidirano je desetak prominentnih članova Hezbollaha, a među njima je bio i zapovjednik elitne postrojbe Radwan, Ibrahim Aqil, čiju je glavu američki State Department još od sredine 1980-ih bio spreman platiti sedam milijuna dolara zbog uloge koju je imao u bombaškom napadu na veleposlanstvo SAD-a 1983.
Mete raketnog napada u trenutku operacije nalazile su se u podrumu stambene zgrade u samome srcu bejrtuske gusto naseljene četvrti Dahiyeh, te je stradalo i civilno stanovništvo. Prema informacijama libanonskog ministarstva zdravstva, ubijeno je najmanje 14 osoba, a ranjeno ih je 66.
Libanonske snage civilne obrane zamolile su građane da izlaze iz svojih domova samo za obavljanje najnužnijih poslova, kako bi se gradska infrastruktura maksimalno rasteretila za potrebe hitnih službi.
Unatoč tome što je Izrael odbijao komentirati - pod time, potvrditi ili negirati - ikakvu involviranost u napade pejdžerima i voki-tokijima, koji su ovoga tjedna odnijeli nekoliko desetaka života te su tisuće ranile, glasnogovornik izraelskih vojnih snaga, Daniel Hagari, preuzeo je odgovornost za posljednje raketiranje libanonske prijestolnice. Operaciju je opravdao kazavši kako je Hezbollah planirao napad na Galileju.
Podsjetimo, prema posljednjim podacima na koje se pozvao i NYT, više od 160.000 stanovnika pogranične zone, s izraelske i libanonske strane, raseljeno je otkad su počele tenzije.
Operaciju je putem društvenih mreža komentirao i izraelski ministar obrane Yoav Gallant (kojem se, ako je vjerovati tamošnjim medijima, opasno trese fotelja) pohvalivši "sjajne operacije IDF-a” izvršene u efikasnoj koordinaciji sa sigurnosnom agencijom Shin Bet te obavještajnom službom Mossad. Gallant je pritom slavodobitno zaključio kako "rat ovime ulazi u sljedeću fazu”. Što to zapravo znači? To u ovome trenutku ne znaju ni najvrsniji poznavatelji bačve baruta zvane Bliski istok.
Između redaka recentnih poteza izraelskog premijera Benjamina Netanyahua, među kojima je i očekivana kadrovska rošada u resoru obrane, daje se naslutiti da se priprema za premještanje postrojbi IDF-a na sjever jer prioritetom trenutno smatra stvaranje uvjeta za siguran povratak izraelskih izbjeglica. Teško je predvidjeti kako će na to reagirati Hezbollah unatoč tome što je glavni tajnik Hassan Nasrallah obećao promptnu odmazdu "za besraman napad cionista”. Međutim, kao što je Jutarnji list jučer pisao, Hezbollah ne može ulaziti u otvoreni sukob s Izraelom (a time i SAD-om) bez prethodnog blagoslova svog šijitskog patrona Irana. S obzirom na to da Teheranu trenutno ne odgovara konflikt s vojno superiornijim Izraelom, razum nalaže da će se Hezbollah, ionako opterećen ozbiljnim ekonomskim i inim problemima na domaćem terenu, morati zadovoljiti nekim kozmetičkim, "tek toliko” odgovorom. Ako bude tako, Izrael može zabilježiti golemu pobjedu.
No, sve više djeluje kao da se na Bliskom istoku otvorila Pandorina kutija, i da su ispali svi užasi koji su se proteklih desetljeća koliko-toliko uspješno zadržavali u sjeni. Po svemu sudeći, naivno je očekivati da će se stvari uspjeti zadržati u prihvatljivim gabaritima tzv. power-playa.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....