Nekoliko mjeseci nakon što su ruske snage pokrenule invaziju na Ukrajinu, društvenim mrežama počela se širiti snimka kojom su se ukrajinske snage naročito ponosile. Na njoj se vidjelo uništenje T-90M "Proboj 3", najmodernijeg ruskog operativnog tenka.
Dvije godine kasnije, rat i dalje bjesni Ukrajinom, a snimke uništenih T-90M postale su puno češće nego su se Rusi nadali. Prema stranici Oryx, koja skuplja foto i video dokaze iz otvorenih izvora, dosad je čak 99 ovih tenkova izbačeno iz stroja u Ukrajini, od čega je više od 50 uništeno, 28 oštećeno pa napušteno, desetak oštećeno, a pet zarobljeno. Budući da se smatra da ih je ukupno proizvedeno između 230 i 270, to znači da je velik postotak onesposobljen tijekom nešto više od dvije godine rata.
No, znači li to da je ovaj tenk promašaj? Ne. Jednako tako nije ni, kao što je svojedobno govorio Putin, "100 posto najbolji tenk na svijetu", ali u mnogo aspekata predstavlja tehnološki iskorak kakav Rusi nisu napravili desetljećima. O tome kakav je to tenk zapravo, kako je tekao njegov razvoj, kao i razvoj njegovog prethodnika T-90, koje su mu prednosti i mane, što o njemu misle ruske i ukrajinske snage i kako stoji u usporedbi s modernim zapadnim tenkovima, objašnjava naš stručni sugovornik s YouTube kanala Codex Militaria, Matija Blaće. Pogledajte cijelu emisiju ispod, a mi ćemo u tekstu izvući samo neke zanimljive dijelove.
Video podcasta pogledajte ispod
- T-90M je najnoviji operativni ruski tenk i prvi ruski/sovjetski tenk u nekoliko desetljeća koji može reći da ima paritet onima sa Zapada, kaže Blaće na samom početku.
Prethodnica tenku T-90M bio je, logično, T-90, čiji je razvoj započeo krajem 1980-ih godina, a u proizvodnju je krenuo 1992. godine. U početku su u igri bila dva dizajna - Objekt 188 i Objekt 187. Iako je ovaj potonji bio znatno revolucionarniji i uvodio je niz novih tehnologija, u konačnici je ipak izabran Objekt 188. Glavni razlog za to bila je cijena, budući da Rusija u samim počecima države naprosto nije imala dovoljno novaca kako bi ga mogla riskirati u proizvodnji nedokazanog koncepta. Plus, tih 1990-ih nije ni bila neka strka za velikom proizvodnjom tenkova, s obzirom na to da su tisuće naslijeđene od Sovjetskog Saveza, što se i vidjelo na tome da je 90-ih za Rusiju proizvedeno nešto više od sto.
- Tom tenku je cijena bila vrlo važan faktor. U principu je to bio tenk s trupom T-72, s kupolom tenka T-80 - naravno, ne sasvim, ali dosta je tehnologija preuzeto od ranijih varijanti. Kupola je tada još bila lijevana, što je u pravilu bolji proces od varenja, ali tu mogućnost Rusi su izgubili 2001. godine. Što se oklopa tiče, tu je bio Kontak 5 eksplozivno-reaktivni oklop (ERA) po cijelom tenku, kaže Blaće i podsjeća na priču o T-90, a koja se navodnio pojavila 90-ih.
Preživio 7 pogodaka?
- Navodno je jedan od njih preživio sedam pogodaka RPG-om 7, zbog čega su se, između ostalog, Indijci odlučili na kupnju tenka T-90. Puno izvora spominje taj događaj tako da je vrlo moguće da se doista dogodio, kaže Blaće. U svakom slučaju, Indija je od samog početka postala najveći kupac T-90, te ih u konačnici što nabavila, što sklopila, što sama proizvela više od 1400 komada (u S i SM varijantama). Štoviše, Indija je i danas najveći operater T-90 tenka s više od 1200 komada u oružanim snagama, napominje Blaće.
Nakon što je inicijalni T-90 za ruske snage 2000-tih nadograđen na varijantu T-90A, konačna T-90M verzija prvi put je otkrivena 2017. godine. I bio je to, kaže naš sugovornik, sasvim drugačiji stroj od svojih prethodnika.
- Iskreno ne znam zašto ga zovu T-90, budući da je zaslužio novi broj po tome koliko je drugačiji od prethodnika. Tu se radi o revoluciji, o tenku koji predstavlja veliki skok u kvaliteti. Za početak, ima novi dizelski V12 motor od 1130 konjskih snaga koji omogućuje jako dobru akceleraciju. Trup je ojačan novom legurom oklopa, kompozitnim dakako, a kupola mu je potpuno nova, varena. Važno je da je streljivo smješteno u stražnjem dijelu kupole i ne leži slobodno po trupu i kupoli, a ima i takozvane "blow-out" panele što je ogromno poboljšanje u donosu na prethodnika. Dakle, ako se dogodi eksplozija streljiva ona ide u vis.
Ključna prednost T-90M je pak to što je potpuno digitaliziran - ima odlične senzore, naročito termalnu viziju, kaže Blaće i potom detaljnije objašnjava sustav kontrole paljbe.
- Bitno je da zapovjednik i topnik imaju odvojne termalne ciljnike te zapovjednik može i sam preuzeti kontrolu nad topom ako to zaželi, objašnjava naš sugovornik.
Oklop i naoružanje
Jedan od najvećih iskoraka kod T-90M je novi ERA oklop Relikt.
- Smatra se da on oduzima i do 50 posto energije kinetičkom penetratoru, ali je to u idealnim uvjetima kad ga projektil pogađa pod kutem od 45 stupnjeva. Naravno, i dalje ima učinak na projektile s kumulativnim punjenjem.
Kad je u pitanju top 2A46M-5 od 125mm, Blaće objašnjava da može lansirati i eksplozivne projektile s odgođenom detonacijom koja se može uprogramirati unaprijed.
- Prava borba vodi se u području kinetičkih penetratora. Ovaj top može primiti drugu generaciju ruskih penetratora s osiromašenim uranom. U odnosu na američke projektile iz Abramsa oni su nešto kraći, ali zato imaju malo dulju cijev iz koje ih ispaljuju. Po paljbenoj moći on ipak zaostaje jednu generaciju za Abramsom, zaključuje Blaće i objašnjava da je to zbog dimenzija autopunjača za granate.
- No, svi novi dizajni tenkovi, istočni i zapadni, imat će automatske punjače i besposadne kupole, dodaje.
Nedostaci
Kao glavni nedostatak T-90M naš sugovornik ističe njegovu sporu vožnju unazad.
- Unazad voze samo 4 do 5 km/h, što je puno veći problem nego što se čini. Naime, ako se sporo povlačite unatrag, više vam se isplati okrenuti za 180 stupnjeva i voziti prema naprijed čime neprijatelju okrećete slabo oklopljeni stražnji dio. Plus, ni taktike kojima ispalite granatu i brzo se vraćate u zaklon u tom slučaju nisu baš efikasne. Problem mu je i bočna zaštita, kao i kod svakog tenka, a i dalje mu je slabost karusel, kaže Blaće.
Kad je u pitanju borbeno korištenje ovog tenka, ono se svodi na aktualni rat u Ukrajini. Kao što smo već rekli u uvodu teksta, njihovi gubici su pozamašni.
- Prvo valja istaknuti da su se starije varijante T-90 pokazale kao neučinkovite zbog čega se čini da su brzo povučene na nadogradnju. Što se tiče T-90M, Ukrajinci ga respektiraju i po nekim natpisima trebaju svoja dva do tri tenka (T-64, op.a.) da bi izbacili iz stroja jedan T-90M. Obično ga prvo onesposobe dronovima pa ga dovrše nekim drugim oružjem poput protuoklopnih projektila. To nije loš tenk i Ukrajinci će uvijek istaknuti da ga usprkos tome zaustavljaju, kaže Blaće.
Udari dronova
Općenito, dronovi su se pokazali kao jedna od konstantnih opasnosti za tenkove u Ukrajini.
- Oni ga mogu onesposobiti ako mu unište motor i ako uđu u kupolu i detoniraju streljivo, ali to je prilično teško za izvesti. Mogu uništiti i elektroniku u tenkovima i detonirati ERA oklop, napominje Blaće i dodaje da su i Javelini velika opasnost budući da dolaze iz zraka i gađaju slabije oklopljeni dio tenka na gornjoj hemisferi, što je obilježje svih tenkova.
Blaće ističe i kako su se oni famozni "cope cages", to jest kavezi koji su osvanuli na ruskim tenkovima, a kasnije i ukrajinskima, naknadno pokazali kao dosta korisni u obrani protiv dronova, naročito nakon što se njihov dizajn počeo standardizirati.
- Tu se doduše nije računalo na FPV dronove koji se mogu zavući i ispod kaveza pa je tu donekle kavez izgubio svoj smisao, govori Blaće.
Konačno, naš sugovornik na kraju ističe da je T-90M sasvim sigurno tenk kojeg ruski vojnici preferiraju (između ostalog i jer je klimatiziran zbog velike količine elektronike u njemu) - što zbog senzora, što sigurnosti, što i samog komfora.
- Najveći problem ovog tenka je u doktrini njegovog korištenja i činjenice da nije do kraja umrežen s drugim sustavima na bojištu. Kad govorimo o samim tenkovima, jako su blizu onima na Zapadu i zaostaju možda samo jednu generaciju. Ali u konačnici to nije bitno - od tih modernih borbenih tenkova, onaj koji prvi pogodi cilj je onaj koji će imati prednost.
Prethodne epizode podcasta Prva linija možete pogledati OVDJE.