Veliki problem zbog kojeg se mornarički zapovjednici Sjedinjenih Država češkaju po glavi je kako držati korak s kineskom flotom ratnih brodova koja se neprestano širi.
Ne samo da je kineska mornarica već najveća na svijetu, već njezino brojčano vodstvo nad SAD-om postaje sve veće, a čelnik američke mornarice nedavno je upozorio da američka brodogradilišta jednostavno ne mogu "držati korak s njima". Neki stručnjaci procjenjuju da Kina može izgraditi tri ratna broda u vremenu koje je potrebno SAD-u za izgradnju jednog.
Naime, to je samo jedna od briga, uz sve veću agresiju Pekinga u Južnom kineskom moru i oko Tajvana. Spomenuta će aktivnost opterećivati um američkog ministra obrane Lloyda Austina dok se pridružuje najvišim vojnim ličnostima iz te regije.
Šanse za proboj u bilo kojem od tih pitanja ovog vikenda čine se slabe, ne samo zato što je Kina oštro odbila američki prijedlog da se Austin sastane sa svojim kineskim kolegom Li Shangfuom na forumu. Washington, kažu, ima nešto što Peking nema: saveznike u Južnoj Koreji i Japanu koji grade vrhunsko pomorsko naoružanje.
Kupnja brodova iz tih zemalja, ili čak izgradnja brodova koje je dizajnirao SAD u njihovim brodogradilištima, mogao bi biti isplativ način smanjivanja jaza s Kinom, tvrde. Njihovi su ratni brodovi "sigurno jednaki onima kineskih kolega", kaže Blake Herzinger, znanstveni suradnik u Centru za studije Sjedinjenih Država u Australiji, dok su dizajneri japanskih ratnih brodova "među najboljima na svijetu", kaže Carl Schuster, bivši direktor operacija u Zajedničkom obavještajnom centru američkog Pacifičkog zapovjedništva na Havajima.
Obje zemlje imaju ugovore o uzajamnoj obrani sa SAD-om, pa se mnogi pitaju zašto se SAD ne udruži s njima kako bi nadjačale Kinu?
Problem je taj što američki zakon trenutačno sprječava njihovu mornaricu da kupuje brodove izgrađene u inozemstvu, čak i od saveznika, ili da gradi vlastite brodove u stranim zemljama zbog sigurnosnih razloga i želje da se zaštiti američka industrija brodogradnje. Schuster, Herzinger i ostali su jedni od sve većeg broja stručnjaka koji kažu da je možda vrijeme da se "preispita taj zakon" kako bi se SAD-u dala prednost u borbi za mora.
Pentagon procjenjuje da kineska mornarica trenutno ima oko 340 ratnih brodova, dok ih SAD ima manje od 300. Smatra se da će kineska flota narasti do 400 u sljedeće dvije godine, dok će američkoj floti trebati do 2045. da dostigne 350.
Doduše, nije samo rastuća kineska mornarica ono što izaziva zabrinutost. Neki od brodova koje Kina isporučuje vjerojatno imaju veću vatrenu moć od nekih američkih brodova. Uzmimo u obzir kineski Type 055, po mnogima najbolji svjetski razarač.
S istisninom od 12 do 13 tisuća tona, Type 055 veći je od tipičnih razarača, odnosno, veličinom je bliži klasi krstarica američke mornarice Ticonderoga, i ima zastrašujuću snagu. No, neki zapadni analitičari kažu da bi Type 055 mogao biti jednak južnokorejskim razaračima klase Sejong the Great.
Sejongovi su nešto manji od kineskih brodova Type 055, ali imaju veću vatrenu moć te uključuju oružje, odnosno različite vrste raketa, protupodmorničke i krstareće rakete. Tri Sejonga, koji svaki koštaju oko 925 milijuna dolara, ponos su južnokorejske flote.
S ovim jednim brodom (južnokorejska mornarica) može se nositi s višestrukim simultanim situacijama - protuzrakoplovnim, protubrodskim, protupodmorničkim, protupovršinskim - i braniti se od balističkih projektila", kaže državna Agencija za obrambene medije.
Umirovljeni južnokorejski admiral, Duk-ki Kim, prva osoba koja je bila kapetan Sejonga, kaže da je više nego dorastao kineskom Type 055.
- Kina se usredotočuje na kvantitetnu i cjenovnu konkurentnost, a ne na kvalitetu svojih plovila - rekao je Kim, sada potpredsjednik Korejskog udruženja vojnih studija, za CNN.
Japan također ima razarače "svjetske klase", rekao je Alessio Patalano, profesor rata i strategije na King‘s Collegeu u Londonu.
Najnoviji domaći razarači klase Maya naoružani su s 96 VLS ćelija koje mogu ispaljivati i protubalističke i protupodmorničke projektile, dok je "kvaliteta njegovih senzora i sustava na samom vrhu spektra", kaže Patalano. Prošlog studenog, Maye su pokazale svoju sposobnost uništavanja balističkih projektila koji putuju izvan Zemljine atmosfere.
Tih 96 VLS ćelija stavlja Maye u rang s najnovijim američkim Arleigh Burkesom, ali postoji ključna razlika između njih: Arleigh Burkes košta 2,2 milijarde dolara, dok Maye koštaju milijardu dolara manje.
Drugim riječima, Maye predstavljaju i "kvantitetu i kvalitetu": visoke su specifikacije, relativno niske cijene i mogu brzo sići s proizvodnih traka.
- Ako kineska brodogradnja pokazuje izvanredan kapacitet za masovnu proizvodnju, Japan je predvodnik u pristupačnoj kvaliteti na razini većoj od većine pomorskih sila. Ta ravnoteža i iskustvo u filozofiji su prava prednost - rekao je Patalano.
Također, ne smijemo zaboraviti na fregate klase Mogami; brzi, nevidljivi ratni brodovi od 5500 tona sa 16 VLS ćelija koje ispaljuju projektile zemlja-zrak i protubrodske projektile. Sve urađeno s posadom od 90 članova i cijenom od oko 372 milijuna dolara po svakom.
Dakle, što čini južnokorejska i japanska brodogradilišta tako konkurentnima?
- Ponuda japanskog brodograditelja je apsolutna. Ako ga završe ispod očekivane cijene, ostvaruju veći profit. Ako naiđu na kašnjenja i pogreške, graditelj to mora ispraviti o vlastitom trošku - rekao je Schuster.
Taj je pristup bio "puno mudriji" od američkog, tvrdi on, ukazujući na navodne probleme s razaračima klase Zumwalt i primorskim borbenim brodovima zbog kojih je Pentagon potrošio milijarde na platforme.
Tri razarača američke mornarice, klase Zumwalt, procijenjena su na oko 8 milijardi dolara svaki, ali nije jasno kako se uklapaju u ostatak flote. U međuvremenu, očekuje se da će neki od američkih priobalnih borbenih brodova, koji koštaju više od 350 milijuna dolara, biti stavljeni izvan upotrebe prije nego što odsluže i trećinu svog životnog vijeka.
Sva ova japanska i južnokorejska plovila dizajnirana su tako da uključuju američku tehnologiju, oružje, špijunske radare i zapovjedni i kontrolni sustav Aegis. Djelomično je to tako da dvije mornarice mogu besprijekorno djelovati zajedno sa svojim američkim kolegama, kao što su učinile u zajedničkim vježbama ranije ove godine.
Ali onda ako američki, japanski i južnokorejski brodovi koriste sličnu tehnologiju i mogu raditi zajedno, zašto zakon sprječava SAD da neke od svojih brodova gradi u japanskim i južnokorejskim brodogradilištima? Zabrana se ne odnosi samo na sigurnosne probleme. Također je usmjeren na zadržavanje poslova i stručnosti u brodogradnji unutar SAD-a.
U 2019. godini, ukupna ekonomska aktivnost povezana s američkom brodograđevnom industrijom činila je gotovo 400 000 radnih mjesta i pridonijela 42,4 milijarde dolara BDP-u, prema Upravi za pomorstvo, sa 154 brodogradilišta u 29 država klasificiranih kao aktivna mjesta i više od 300 uključenih u popravke brodova.
Američka vojska je važan izvor potražnje za ove brodograditelje; dok je manje od tri posto brodova isporučenih 2020. otišlo američkim vladinim agencijama, 14 od 15 velikih brodova dubokog gaza otišlo je kombinaciji američke mornarice i američke obalne straže.