Ratišta u Ukrajini do ratom opustošenih gradova u Siriji udaljena su oko 4000 kilometara, ali za nemilosrdne ruske generale te dvije zemlje predstavljaju jednake mogućnosti da potvrde ili ukaljaju svoju reputaciju.
Godine 2015., sedam godina prije nego što je Rusija započela svoju sveobuhvatnu invaziju na Ukrajinu, Kremlj je pokrenuo vojnu kampanju u Siriji, izvodeći zračne napade i angažiravši plaćenike grupe Wagner grupe bi spasili režim sirijskog diktatora Bashara al-Assada od napredovanja pobunjenika. Bilo je to prvi put da je Rusija ušla u oružani sukob izvan granica bivšeg Sovjetskog Saveza od kraja Hladnog rata.
Otprilike desetak ruskih generala zapovijedalo je snagama Kremlja u Siriji, gdje su ubijali tisuće civila istim obrascem neselektivnog bombardiranja koji će Moskva kasnije primijeniti i na ukrajinska mjesta i gradove.
Neki, poput generala Sergeja Kisela, koji je ovog tjedna navodno smijenjen s mjesta ruskog vojnog zapovjednika u Siriji, čini se da su bili spektakularni neuspjesi u oba sukoba, barem kada su se pridržavali brutalnih standarda Kremlja. Prije dvije godine, kako piše britanski The Times, Kisel je smijenjen s mjesta zapovjednika ruske elitne Prve gardijske tenkovske armije, nakon što je Putinova osvajačka vojska potisnuta iz Harkiva, drugog po veličini grada u Ukrajini.
Ovaj veteran ruskih ratova u Čečeniji i invazije Moskve na Gruziju 2008. godine, kasnije je dobio priliku da se iskupi za svoje neuspjehe u Ukrajini i Siriji. Međutim, čini se da je Kremlj sada definitivno izgubio strpljenje s njim, nakon što nije uspio spriječiti pobunjenike da prodru u Alep, drugi po veličini grad u Siriji. "Navodno je trebao pokazati svoje skrivene talente u Siriji, ali se opet nešto ispriječilo", izvijestio je ruski Telegram kanal Vojni doušnik. Ribar, iznimno utjecajni proratni vojni Telegram kanal, povezan s ruskim ministarstvom obrane, također je bio oštar. "Sirijski pješčanik je dugo bio mjesto za pranje reputacije neuspješnih generala", glasio je komentar.
Testiranje novog oružja
Vjeruje se da je Kisela zamijenio general Aleksander Čajko, miljenik Kremlja, kojeg organizacija za ljudska prava Human Rights Watch sumnjiči da je naredio udare na bolnice, škole i stambena područja u sirijskoj pokrajini Idlib tijekom prethodne službe u toj zemlji od 2019. do 2020. No, Čajkova "bezosjećajna nebriga" za civile nije bila prepreka razvoju karijere u Rusiji. Godine 2020. Vladimir Putin mu je dodijelio orden Heroja Rusije, jedno od najvećih državnih odlikovanja. Dvije godine kasnije, u Ukrajini, Čajko je zapovijedao ruskim snagama koje su mučile i ubile stotine civila, uključujući i one u Buči, gradu u blizini Kijeva koji je postao sinonim za zločine Kremlja u Ukrajini.
General Sergej Surovikin, kasnije poznat kao ‘general Armagedon‘, također je zadovoljio Putina svojom službom u Siriji, gdje je pomogao da se građanski rat okrene u Assadovu korist tijekom njegovog osmomjesečnog obnašanja dužnosti 2017. Nagrađen je zapovjedništvom Zračno-svemirskih snaga Rusije i proglašen je Herojem Ruske Federacije. Također je unaprijeđen u generala armije, drugi najviši vojni čin u Rusiji.
Međutim, Ukrajina mu je donijela propast. Putin ga je prošle godine smijenio s dužnosti zamjenika zapovjednika ruskih snaga u Ukrajini nakon sumnje da se urotio s pokojnim Jevgenijem Prigožinom, vođom Wagnerovih plaćenika koji je izveo pa ubrzo prekinuo pobunu protiv Moskve. Nagađanja o Surovikinovom zatočeništvu nikad nisu potvrđene, a on je u međuvremenu imenovan na dužnost u sustavu protuzračne obrane.
No, nisu samo ruski generali koristili Siriju za svoju promociju. Godine 2017. Putin se hvalio da je "učinkovitost, preciznost i pouzdanost" koju je pokazalo oružje Kremlja u Siriji omogućilo Moskvi da ostvari prednost nad svojim konkurentima na globalnom tržištu oružja. Bojište u Siriji je Rusiji također pružilo priliku da testira svoje novo oružje u stvarnim borbenim uvjetima prije invazije na Ukrajinu punog opsega. Nakon rata s Gruzijom 2008., Moskva je krenula u zamjenu 70 posto svog naoružanja, prema Međunarodnom institutu za strateške studije.
Sirijski rat kao lekcija za učenje
"Učinjen je niz poboljšanja kako bi korišteno oružje bilo kompatibilno s potrebama stvarnih borbenih operacija", rekao je Igor Koručenko, ruski vojni stručnjak blizak Kremlju, samo nekoliko mjeseci prije nego što je Putin naredio upad tenkova u Ukrajinu 2022. godine. Među oružjem koje je Moskva prvo rasporedila u Siriji prije nego što ga usmjerila na Ukrajinu bili su borbeni zrakoplovi Su-34 i Su-35S, navođene bombe, krstareće rakete Kalibr i KH-101, kao i projektili Iskander. "Sirijski rat je čak i više od Čečenije ili Donbasa bio lekcija za učenje za Ruse", napisao je Mark Galeotti, stručnjak za Rusiju u obrambenom londonskom think-tanku Royal United Services Institute (RUSI), u svojoj knjizi "Putinovi ratovi".
Intervencija Kremlja u ime Assada također mu je dala priliku da izbrusi svoju propagandnu taktiku i testira svoju sposobnost da zadrži informacije o razmjerima civilnih gubitaka daleko od ruske javnosti, što je sa zastrašujućim uspjehom izveo po pitanju rata u Ukrajini.
Ruske snage, prema procjenama, ubile su oko 7.000 civila, uključujući više od 2.000 djece tijekom njihove kampanje bombardiranja u Siriji, prema podacima Sirijske mreže za ljudska prava. No, ruski državni mediji sukob su prikazali kao bitku između Assada, jednog od ključnih saveznika Kremlja, i krvoločnih islamističkih terorista. Moskva je također zanijekala da je gađala civile, što je ponavlja i u vezi Ukrajine, unatoč nepobitnim dokazima koji govore suprotno.
Iako su ruski oporbeni aktivisti radije išli u zatvor nego šutjeli o invaziji Moskve na susjednu Ukrajinu, uglavnom su šutjeli dok su bombe Kremlja padale na Alep i druge sirijske gradove. "Ljude nije briga za Siriju", priznala je Irina Hakamada, liberalna ruska političarka i bivša predsjednička kandidatkinja 2016. godine.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....