Ovo su razgovori ruskih vojnika sa svojim obiteljima, ne djeluju optimistično: ‘Mama, ma baš me briga...‘

Ruski portal Meduza donio je priče nekoliko ruskih vojnika, plaćenika koji su sudjelovali u borbama u Ukrajini. Mladići, redom u ranim dvadesetim godinama, tvrde da su bili pod pritiskom da se nastave boriti u Ukrajini iako su, kao i mnogi suborci, željeli odustati od ratovanja u susjednoj zemlji. Prijetili su im, kažu, zatvorom i suđenjem.

Ivan iz Kemerova (pravi podaci poznati redakciji Meduze) prijavio se u rusku vojsku još prošle godine. Plaća mu je, kaže, bila 31.000 rublja, a trebao je služiti u blizini rodnog mjesta. Međutim, 23. veljače, dan prije početka invazije, Ivan je nazvao svoju majku Svetlanu i rekao joj da je to zadnji poziv i da nakon toga neće biti dostupan tjedan dana. Nije znao gdje ih šalju, rekao je, samo da su dobili prebačaj.

Sljedeći poziv stigao je 6. ožujka. Njezin sin zvao je s nepoznatog ukrajinskog broja. Idući put čuli su se tjedan kasnije, ali Ivan joj nije smio reći gdje je. Na kraju ožujka majka je dobila novi poziv. Ovaj put iz Rusije. Ivan je zvučao letargično. Otvoreno je rekao da je bio kod Černihiva i da se njegova jedinica sprema za regrupiranje. "Smiješ li te stvari otkrivati", pitala je Svetlana. "Nije me briga", odgovorio je. "Što ste jeli?" "Jeli smo što smo našli u podrumima. Spavali smo u kućama, nekoliko puta došli pod paljbu". Kad su se vratili u Rusiju, svi iz njegove jedinice rekli su da bi radije u zatvor nego natrag na frontu. "Ne znam što se događalo i je li zapovjednik bio s njima. Ali stekla sam dojam da su bili prepušteni sami sebi", rekla je Svetlana za Meduzu.

Svetlana tvrdi da su njezin sin i brojni vojnici njegove jedinice tražili prekid plaćeničkog ugovora i prelazak u redovnu vojsku, što bi ih oslobodilo ukrajinskog fronta. Međutim, pod pritiskom lokalnog ureda tužitelja, svi su na kraju promijenili zahtjeve i pristali potpisati nastavak suradnje.

Sin Svetlane B. Aleksej bio je u istoj situaciji kao Ivan. U studenome prošle godine potpisao je ugovor s vojskom. U prosincu je njegova postrojba poslana u Smolensk kako bi tamo čuvala jedno postrojenje. Dva dana prije početka invazije, obitelj je posljednji put komunicirala s njim. Tek 40 dana kasnije doznali su da je živ. Svetlana je cijelo to vrijeme provela pokušavajući doznati gdje joj je sin.

Krajem veljače se priključila WhatsApp grupi putem koje su se povezale obitelji vojnika iz njegove brigade. "Tamo sam doznala da je u Ukrajini. Osoba zadužena za tu jedinicu svakodnevno je objavljivala vijesti o stanju na terenu. Bile su to poruke poput: "Dan je prošao bez promjena" ili "Danas nema negativnih informacija", kaže Svetlana. Bilo je i dana s negativnim informacijama. Tada su obavještavali obitelj pojedinog vojnika.

Svetlana B. ponovno je stupila u kontakt sa sinom u travnju kad je Aleksej bio poslan u rusku oblast Belgorod, koja graniči s Ukrajinom. Aleksej je majci rekao da nisu znali što se zapravo događa. Ulazili su na teritorij Ukrajine po nekoliko dana i vraćali se u Rusiju. Što su radili, nije joj mogao reći. Međutim, Aleksej je majci ispričao da je pokušao odbiti daljnji rad za vojsku. Rečeno im je da je to moguće. Međutim, odaziv je, čini se, bio takav da su nadređeni počeli pritiskati vojnike prijeteći im zatvorom. "Na kraju su svi potpisali produljenje ugovora. Mi, roditelji, bili smo šokirani", kaže Svetlana.

Meduza donosi i priču vojnika Alberta Sahibgariva, 25-godišnjaka koji je napustio vojnu službu u veljači. Sahibgarivu je rečeno da sudjeluje u vježbama, no shvatio je da je riječ o pravom ratu "kad su Ukrajinci počeli uzvraćati paljbu". Mladić je napustio svoju jedinicu u prvom redu zbog sukoba s nadređenim koji mu je u svađi slomio ruku. Stopirao je, priča, do rodnoga grada Ufe i tamo potražio odvjetnika. Mladić je napisao da napušta službu jer su događaji na terenu u suprotnosti s njegovim uvjerenjima.

No, odvjetnici s kojima je razgovarao portal Meduza i udruženje Majke vojnika iz Sankt Peterburga kažu da običan zahtjev za prekid ugovora nije dovoljan da bi vojnik napustio službu. Oksana Paramonova iz sanktpeterburškog udruženja to potvrđuje i kaže da mora postojati valjan razlog.

Međutim, nigdje se ne navodi što to znači. "U praksi, ima li vojnik dobar razlog za odlazak odlučuje zapovjednik jedinice", kaže odvjetnik Anton Ščerbak, odvjetnik udruženja. "Sklopiti ugovor s ruskom vojskom nije teško, ali problem je razvrgnuti ga. Bilo je slučajeva kad je vojnik prestao odlaziti na posao, sankcioniran je, ali ugovor nije poništen", rekla je Paramonova.

Portal Meduza objavio je da je poslao zahtjev za informacijama ruskom ministarstvu obrane, ali da do trenutka objave teksta nisu dobili odgovor.