PAPA FRANJO ‘Crkva mora naći put do djece koja rastu u razorenim, ali i gay obiteljima’

Nov element politici Katoličke crkve spram homoseksualnih i spram njihovih zajednica pružio je papa Frane konstatacijom da su djeca koju odgajaju homoseksualni parovi nov odgojni izazov pred Katoličkom crkvom. Papa je to govorio na zatvorenoj audijenciji u koju je lani u studenome primio sudionike 82. opće skupštine Unije redovničkih poglavara.

Isusovačka subraća

Poglavar Katoličke crkve nije imao napisan govor, ali na audijenciji su bila i neka njegova isusovačka subraća, među njima i glavni urednik isusovačkog časopisa Civiltŕ cattolica, koji je Papine riječi zabilježio, pa zatražio dopuštenje da budu objavljene, te su ove godine ugledale svjetlo dana.

Papa je, među ostalim, rekao: “Sjećam se slučaja veoma tužne djevojčice koja je napokon priznala učitelju razlog svoje tuge: ‘Ne voli me mamina cura’”, naveo je Frane. On je poglavare upozorio: “Veoma je visok postotak školske djece kojoj su roditelji rastavljeni. Stanje s kojim se suočavamo sada stavlja nas pred nove izazove, koji su ponekad teško prihvatljivi. Kako govoriti o Kristu toj djeci? Kako govoriti o Kristu naraštaju koji se mijenja?”, upitao se retorički Papa, naglašavajući da su odgoj i obrazovanje također misija i da je u tome ključ.

Izvanredno zasjedanje

Poglavar Katoličke crkve tu je interpretirao pripremni upitnik za ovogodišnje izvanredno zasjedanje Biskupske sinode o obitelji. U tom upitniku, koji je glavni tajnik Sinode mons. Lorenzo Baldisseri razaslao u biskupske konferencije, insistirajući višekratno da se razdijeli do razine dekanata i župa, zatražen je odgovor i na ova pitanja: Postoje li u “pastoralnoj stvarnosti” dijeceze izvanbračne zajednice, problemi razvoda i ponovnog vjenčanja, odnosno istospolnih brakova?; koliko gdje mladih bira predbračni spolni život?; je li svećenstvo “pozorno spram tih slučajeva”?; kako se “Božja milost proglašava rastavljenim parovima, ili razvedenima i ponovo vjenčanima, te kako Crkva prakticira svoju podršku njihovu vjerskom putu”?

Nadalje: kako se tretiraju osobe u istospolnim brakovima i kako se pokazuje skrb za djecu koju one eventualno usvajaju?; kakav “pastoralni pozor može biti pružen osobama koje su odabrale taj tip zajednice”?; “u slučajevima istospolnih zajednica koje su usvojile djecu što je moguće poduzeti pastoralno u svjetlu prenošenja vjere”? To, naravno, još ne znači da Crkva ili njezin nekonvencionalan Papa mijenjaju doktrinu o homoseksualnosti, a kamoli o možebitnome istospolnom braku.

Gay orijentacija

Mons. Vincenzo Paglia, predsjednik Papinskog vijeća za obitelj, dakle svojevrstan “ministar obitelji” u Rimskoj kuriji (“papinskoj vladi”), lani je naglasio da homoseksualnima pripadaju sva ljudska prava, ali da pravo na brak i dalje pripada samo heteroseksualnom paru muškarca i žene. Homoseksualna orijentacija sama po sebi nije grijeh, nije čak ni bolest, smatra Katolička crkva u sada važećim dokumentima, ali ona je “objektivan nered” - definirao je svojedobno kardinal Joseph Ratzinger (kasnije Benedikt XVI.), a supotpisao bl. Ivan Pavao II. papa. Katolička crkva je u više svojih dokumenata ocijenila homoseksualnost kao “objektivan poremećaj”, ali ju je prestala osuđivati apriorno. Grijehom smatra samo provođenje homoseksualnih težnji u djelo, ali zapravo ni više ni manje nego npr. izvanbračne spolne odnose.

Diskriminacija

Paglia je, još za Benediktova pontifikata, objasnio da je nevjenčanim parovima potrebno pružiti pravnu zaštitu, te da se Katolička crkva mora mnogo jače angažirati u zaštiti homoseksualnih od diskriminacije u zemljama gdje je homoseksualnost nezakonita (za razliku od 20-25 muslimanskih, pa i katoličkih zemalja, u Državi Vatikanskog Grada homoseksualnost nije zakonom zabranjena, a kamoli je kažnjiva).

Još 1997. je vatikanski Osservatore Romano u seriji članaka Jeana-Loisa Bruguesa, člana Međunarodnoga bogoslovnog povjerenstva, objavio da kršćanstvo ne odbacuje homoseksualce, da oni mogu postati i sveci, ali pod jednim uvjetom: da ne popuste napasti. Ne smiju popustiti svojoj homoseksualnosti, ne smiju se upuštati u spolne odnose.

Kriterij primanja

Ipak, u heteroseksualnih kandidata za svećeništvo se osuđuje praksa, u homoseksualnih već i težnja, pa je 2005. Vatikan objavio Naputak u pogledu kriterija raspoznavanja zvanja u osoba s homoseksualnim težnjama gdje se precizira da muškarci s homoseksualnim težnjama ni na koji način ne smiju biti diskriminirani ni u Katoličkoj crkvi ni u društvu, ali ne smiju biti primani u sjemeništa niti ređeni za đakone ako nisu barem tri zadnje uzastopne godine pokazali da su te težnje “jasno prevladali”.