Papa Franjo oprezno i malo se oglašava o krizi u Ukrajini: Razlog je više nego očit...

"Kako je žalosno kad osobe i narodi koji se ponose time što su kršćani gledaju u drugima neprijatelja i razmišljaju o tome da zarate! To je veoma žalosno." Iako nije spomenuo ni "U" od Ukrajine a ni "R" od Rusije, te riječi poglavara Katoličke crkve pape Frane u katehezi uz nedjeljnu podnevnu Molitvu Anđelova pozdravljenja shvaćene su u novinarskim krugovima kao jasna aluzija na stanje između Ukrajine i Rusije, dan prije negoli je Rusija faktički anektirala ukrajinski Donski bazen (Donbas), koji ionako drži pod okupacijom od 2014.

Priznanje "neovisnosti" dviju republika "ruskih krajina" i slanje svoje vojske onamo da "čuva mir" kao "snaga razdvajanja" postupak je žalosno poznat iz vremena srbijanske okupacije četvrtine Hrvatske 1991, samo što tada nije bilo ni vremena ni šanse za aneksiju, pa ni prikrivenu, poput one koju je Turska provela na sjeveru Cipra.

Ali, za razliku od ciparskog slučaju, gdje su bile suprotstavljene dvije religije, kršćanska pravoslavna i muslimanska, pa i od Hrvatske - gdje bojišnica razdvajala, uz važne iznimke, pravoslavnu i katoličku konfesiju kršćanske vjere – na širem području rusko-ukrajinskog sukoba nema ni konfesionalne razlike (grkokatolici su samo na krajnjem zapadu Ukrajine, oko Lavova). I s jedne i s druge strane su mahom pravoslavni, pa su im i crkve na smrt posvađane duž linije nacionalnog (i državnog) sukoba.

Ruski predsjednik Vladimir Putin je u sinoćnjem obraćanju naciji, u kojemu je izložio "obrambenu" platformu agresije na Ukrajinu i aneksije njenih "krajina", optužio Ukrajinu (a indirektno i Ukrajinsku pravoslavnu crkvu Kijevske patrijaršije) da provodi "represalije protiv Ukrajinske pravoslavne crkve Moskovske patrijaršije".

U svemu tome stavovi katolika, pa i pravoslavnih, u članicama Sjevernoatlantskog pakta mahom su na strani Ukrajine. Nešto je profiliranija pozicija u najbližemu zapadnom susjedstvu, jer ni ondje, kao ni u Rusiji, ne zaboravljaju da su Bjelorusija i veći dio Ukrajine stoljećima bile u vlasti katoličke Poljsko-Litavske Unije (sezala je svojedobno i do Crnog mora gdje je danas Odessa), sve do proruske pobune zaporoškog hetmana Bohdana Hmelnickoga u XVII stoljeću, što je i Putin jučer spominjao.

S vjerske strane Papa je rekao ono što smo citirali: načelno, oprezno i malo.

S političke strane Sveta Stolica zna da joj, kako god da se postavila, prijeti gubitak. Ne smije izdati ukrajinske grkokatolike (unijate), glavni izvor ukrajinskoga ekstremnog nacionalizma, koji joj ionako svih posljednjih trideset i više godina predbacuju mlakost i nedovoljnu zauzetost. S druge strane Sveta Stolica zna da bi bilo koja oštrija pozicija protiv Rusije opet, pa i za više desetljeća, unazadila ionako ne baš sjajne odnose s Ruskom pravoslavnom crkvom patrijarha Kirilla, odnose koje su trojica posljednjih papa pokušali popravljati jobovskim strpljenjem.

U prekjučerašnjoj katehezi Papa je podsjetio da Isus kaže: "'Ljubite svoje neprijatelje, činite dobro onima koji vas mrze' (Lk 6, 27). I još konkretnije: 'onome tko te udari po jednom obrazu, pruži i drugi' (r. 29). Kad to čujemo, čini nam se da Gospodin traži nemoguće. Osim toga, zašto bih trebao ljubiti neprijatelje? Ako se ne odgovori nasilniku, svakom je nasilju otvoren put i to nije pravedno. No, je li to baš tako? Zar od nas Gospodin zaista traži nemoguće, štoviše nepravedne stvari? Je li to baš tako?"

I dalje: "Pružiti drugi obraz ne znači gubitnički prignuti glavu, već djelovati kao onaj koji ima veću nutarnju snagu. Pružiti drugi obraz znači pobijediti zlo dobrom, koje otvara jedan prostor u srcu neprijatelja i razotkriva besmislenost njegove mržnje. A taj stav, to pružanje drugog obraza nije diktirano računicom ili mržnjom, nego ljubavlju."

Naravno da to nije ništa novo. Uostalom, to je bila i znamenita poruka kardinala Franje Kuharića za napada na Hrvatsku 1991-1995, suštinski različita od stavova tadašnjeg nadbiskupa bl. Alojzija Stepinca pola stoljeća ranije (ali svaka u suglasju s tadašnjim papama).

Papa Frane je prekjučerašnju katehezu oslonio o čitanje Evanđelja predviđeno za tu nedjelju, posve neovisno o, tada još nepredvidivoj, Putinovoj akciji. Tko hoće, naravno, može i u tome čitati znake vremena. Bilo kako bilo, biblijski citat se prikladno podudario s iznuđenom pozicijom Svete Stolice, nevoljne da ugrozi dalekosežni dijalog s ruskim pravoslavljem radi principijelnoga ali neostvarivoga parcijalnog cilja.