Papine riječi znatna su korekcija smjera Crkve u dugoj i ne uvijek smirenoj unutrašnjoj raspravi

Poglavar Katoličke crkve papa Frane iznio je osobno mišljenje da homoseksualni imaju pravo zasnovati obitelj i da ih treba pravno zaštititi zakonom o civilnim zajednicama. Bez obzira na činjenicu da je to mišljenje a ne vjerski nauk, već i to što je tako, nakon nekih biskupa i kardinala to rekao i sam rimski papa daje tom stavu obilježje stava Katoličke crkve.

Evo Papinih riječi: "Homoseksualni ljudi imaju pravo biti u obitelji. Oni su Božja djeca i imaju pravo na obitelj. Nitko ne bi trebao biti protjeran ili nesretan zbog toga. Ono što moramo stvoriti je zakon o civilnim zajednicama. Na taj su način zakonski pokriveni. Ja sam se za to borio."

Taj Franin stav ovjekovječen je u dokumentarnom filmu koji je snimio Evgenij Afineevskij i koji je u srijedu prikazan na Rimskoj svetkovini. Tu, uostalom nije snimljena samo Papina izjava, nego i svjedočanstva nekih homoseksualno orijentiranih katolika.

Bog vas voli

Prenoseći bitne elemente dokumentarca, portali vodećih talijanskih dnevnih listova navode među najdirljivijim trenucima filma Papin telefonski poziv homoseksualnom paru, s troje male uzdržavane djece, kao odgovor na njihovo pismo u kojem su iskazali koliko im neugodnosti pričinja dovoditi svoju djecu u župu. Papa Bergoglio na to savjetuje jednome od dvojice, gospodinu Ruberi, da djecu svakako vodi u župu, ne obazirući se ni na čije predrasude.

Snimljeno je i svjedočanstvo Juana Carlosa Cruza, žrtve i aktivista protiv seksualnog zlostavljanja, koji je u srijedu u Rimu na festivalu bio nazočan zajedno s redateljem Afineevskim: "Kad sam upoznao papu Franu, rekao mi je da mu je žao zbog onoga što mi je naneseno. Juan, Bog je taj koji vas je učinio gejem i u svakom slučaju Vas voli. Bog Vas voli, a i Papa vas voli", prenio Cruz Franine riječi.

Papa Frane nije sada prvi put javno i načelno izrazio bliskost s homoseksualnim i transrodnim osobama. Još 2016, odmah pošto je žestoko osudio rodnu teoriju, tvrdeći da ona nastoji nametnuti neprihvatljiv svjetonazor svemu društvu, Papa je u avionu koji ga je iz Azerbajdžana vraćao u Vatikan rekao: "Moramo prihvatiti i pratiti homoseksualne i transrodne kao što bi to učinio Isus. Ja ih nikada nisam zapustio."

Njegova izjava u dokumentarcu je korak dalje: zahtjev za zakonskim reguliranjem obitelji homoseksualnih. Znajući koliko su mišljenja o tome podijeljena u Katoličkoj crkvi, uslijed čega su znale frcati iskre na zasjedanjima Biskupske sinode, znajući koliko se tome suprotstavljaju kršćanske pravoslavne crkve, znajući koliki je otpor u Africi i s kršćanske i s muslimanske strane, ne može se poreći hrabrost Papina iskoraka, jamačno diktiranoga njegovom svećeničkom vjerničkom savješću.

U tom kontekstu talijanski komentatori konstatiraju da „Franine riječi nisu upućene Italiji i njezinu zakonodavstvu, nego svijetu. Njegov je diskurs širok, njime želi senzibilizirati Crkvu unutar sebe, na osjetljivu terenu, gdje ne govore svi istim jezikom.“

"Objektivan nered"

Franine riječi – za koje je namjerno odabrao medij dokumentarnog filma a ne neko od institucionalnih obraćanja bilo vjernicima, bilo biskupima – znatna su korekcija smjera Katoličke crkve u dugoj i ne uvijek smirenoj unutrašnjoj raspravi. Sv. Ivan Pavao II i Benedikt XVI, pa i dok je još bio kardinal Joseph Ratzinger, definirali su homoseksualnost kao „objektivan nered“. Katolička crkva ne zamjera osobi koja ima homoseksualne sklonosti, ali od nje očekuje i zahtijeva da ih nikada ne provede u čin (a isto zahtijeva i od heteroseksualnih, osim unutar sakramentalnog braka muškarca i žene, a od svećenika u svakom slučaju – što ne znači da netko tu i tamo ne zgriješi). Papa nije govorio o spolnosti homoseksualnih, nego o njihovu ljudskom pravu da zasnuju obitelj i žive u njezinu okrilju. Nije prvi u Katoličkoj crkvi.

Dapače, više biskupa i kardinala izjasnilo se u korist zakonodavstva za homoseksualne parove, u korist pravnog reda i pravnog oblika njihove zaštite, ali bez ikakva podudaranja njihovih zajednica s institucijom braka ili mijenjanja odnosa između roditelja i djece.