U siječnju će u Bijelu kuću nakon četiri godine ponovno useliti Donald Trump. Nitko ne zna točno kako će hiroviti novoizabrani američki predsjednik pristupiti nekim od gorućih svjetskih kriza, a za mnoge je ključna ona u Ukrajini, koja će na ovaj ili onaj način dramatično utjecati na budućnost cijele Europe.
Po brojnim procjenama, ratni napori Ukrajine nisu (pre)visoko na popisu bitnih problema Donalda Trumpa, koji nije sklon financiranju Kijeva i slanju vojne pomoći, a njegovo neraspoloženje prema europskim NATO partnerima dobro je poznato otprije - zamjera im da premalo izdvajaju za svoju sigurnost i umjesto toga se oslanjaju na Washington, koji to, kako on to vidi, umjesto njih plaća. Kada je sam Kijev u pitanju, Trump je ranije čak rekao da je Ukrajina trebala ustupiti teritorij Rusiji prije invazije, tvrdeći da bi čak i "najgori dogovor bio bolji od ovoga što imamo sada".
Ipak, unatoč takvim i sličnim izjavama i iako je najavio da namjerava rat u Ukrajini ekspresno završiti, a promatrači i politički krugovi procjenjuju kako to znači da će se Kijev morati odreći okupiranih teritorija - barem na neko vrijeme - nije sigurno da bi se Vladimir Putin zadovoljio onime što već ima u posjedu, pogotovo budući da je plan na početku invazije bio kontrola nad cijelom Ukrajinom, a nije sigurno ni kako će se zapravo Trump postaviti prema ukrajinskom pitanju i što mu je točno u planu.
Novi američki predsjednik u srpnju je izvijestio da je imao "izvrstan" telefonski razgovor s ukrajinskim predsjednikom Volodimirom Zelenskim, a nakon što ga je u rujnu ponovno kritizirao rekavši da je "možda i najbolji trgovac od svih političara", koji svaki put kad dođe u SAD ode sa 60 milijardi dolara, sastao se s njim u Trump Toweru u New Yorku - tijekom boravka Zelenskog u SAD-u, kako bi prisustvovao Općoj skupštini UN-a i sastao se s američkim dužnosnicima - te ustvrdio kako je vrijeme da rat završi.
Našao je Trump vremena za Zelenskog i u prenatrpanom jučerašnjem danu, kada je slavio svoj trijumf u srazu s Kamalom Harris. Ukrajinski predsjednik u srijedu je objavio da je čestitao novoizabranom američkom predsjedniku na pobjedi i da su imali "izvrstan" telefonski razgovor. "Složili smo se da ćemo održavati bliski dijalog i unaprijediti našu suradnju. Snažno i nepokolebljivo vodstvo SAD-a je od vitalnog značaja za svijet i za pravedan mir", rekao je Zelenski.
Dva scenarija, drugi teško moguć
U međuvremenu, s ukrajinskih bojišta dolaze sumorne vijesti o sporim, ali stalnim napredovanjima ruskog agresora, Kijev optužuje saveznike, posebno SAD, da je isporučen samo dio ranije obećane vojne pomoći, a tmurno raspoloženje po pitanju budućnosti Ukrajine dodatno je pojačao upravo Trumpov izbor - mnogi su na partnerskom Zapadu zabrinuti da će on biti odlučan završiti rat pod svaku cijenu, pa i onu koju bi platila žrtva ruske agresije.
Konzervativni britanski The Telegraph tako piše da, kako je Trumpova inauguraciju u siječnju, Europa ima samo dva mjeseca da nađe rješenje za spas Ukrajine. Navodeći dva potencijalna ishoda po tom pitanju, koje je od goleme važnosti za Europu, Francis Dearnley - jedan od prezentera nagrađivanog Telegraphovog podcasta "Ukraine: The Latest" - u svom komentaru piše da prvi scenarij predviđa još snažniji Trumpov stav ‘Amerika na prvom mjestu‘, u kojem bi podrška Ukrajini opadala, Kijev bi bio primoran pregovarati i prepustiti golem dio teritorija i milijune ljudi užasnoj sudbini.
Ističe da je Trump izrazio frustraciju onim što on vidi kao skupu američku obvezu, tvrdeći da Europa izbjegava svoju odgovornost i da SAD nepravedno snosi financijski teret. Iako pojednostavljeno, Trumpovo stajalište, kako se navodi, odražava temeljnu istinu da je SAD financirao Kijev daleko više od bilo koje druge zemlje, iako je to u osnovi europski sukob.
U tom scenariju, Europa ima nešto više od dva mjeseca da se pripremi za moguće američko povlačenje iz Ukrajine i možda još slabiju ulogu SAD-a u NATO-u. U pismu objavljenom ranije ovog tjedna, više od 100 viših stručnjaka za obranu ustvrdilo je da još uvijek postoji put za ukrajinsku pobjedu čak i bez potpore SAD-a, primjerice "izgradnjom masovnih preciznih udarnih snaga za Ukrajinu, bez vanjskih ograničenja za njihovo korištenje i pružanjem Kijevu stvarnih sigurnosnih jamstava". Širi Zapad također bi mogao uspostaviti jasne crvene linije, definirajući koliko bi teritorija Moskva mogla zauzeti - u ekstremnim slučajevima - prije nego što zapadni saveznici pokrenu snažniji odgovor za zaštitu sigurnosti kontinenta.
U drugom, optimističnijem scenariju, Ukrajina više ne bi morala trpjeti administraciju Joe Bidena, čija je neodlučnost neprestano slabila poziciju Kijeva tijekom vremena jer bi, kako navodi autor, Trump mogao iznenaditi. Njegova nepredvidivost, kako se navodi, mogla bi ga navesti da izbjegne rani vanjskopolitički potez koji bi mogao nalikovati američkom porazu, kao što je bilo Bidenovo povlačenje iz Afganistana. Trump bi, kako se navodi, mogao tražiti čvršći, nepredvidiviji stav koji bi odvratio protivnike Zapada. No, s obzirom na njegovu predizbornu retoriku i savjetnike koje ima oko sebe, ovaj bi scenarij bio neočekivani obrat, zaključuje pesimistično Dearnley.
‘Netko mu treba reći istinu‘
No, anticipirajući upravo ovaj drugi scenarij, Foreign Policy u svojoj analizi tvrdi da si čak ni Donald Trump ne može dopustiti da izgubi rat u Ukrajini jer bi to bio težak udarac američkoj moći. Netko iz najužeg Trumpovog kruga, kako piše novinar Luke McGee, stručnjak za europsku diplomaciju, trebao bi ga odvesti u stranu i reći mu jednostavnu istinu da kao novoizabrani predsjednik mora odmah pojasniti svoj plan za okončanje rata u Ukrajini. Trump bi, kako navodi autor, trebao shvatiti da što se dulje dvoumi, to više strateških prednosti pruža Rusiji, koja je sada žestoki protivnik SAD-a.
U idealnom slučaju, njegov plan ne bi trebao uključivati odustajanje Ukrajine od teritorija koje je Rusija osvojila tijekom rata, niti bi se trebao temeljiti na praznim Putinovim obećanjima, dobro poznatim iz prošlosti. Procjene iz NATO-a i zapadnih sigurnosnih dužnosnika gotovo univerzalno govore da Ukrajina polako gubi rat i da će ova zima biti ključna. Trumpova pobjeda u Sjedinjenim Državama samo je pojačala ovu zabrinutost, ne samo zato što je on ranije davao ‘mlake‘ izjave o Ukrajini i ratu.
Michael Bociurkiw, viši suradnik u američkom think tanku Atlantsko vijeće (Atlantic Council) vjeruje da Rusija iskorištava vakuum stvoren američkim izborima i neizvjesnost oko toga hoće li potpora Washingtona preživjeti promjenu administracije. "Bilo je stvarno obeshrabrujuće gledati nedostatak kičme u Washingtonu i drugdje", rekao je. "Autokrati iskorištavaju prednost koju im pruža nejasna situacija. Putin bocka i testira meko tkivo. Nedjelovanje Zapada, uskraćivanje dopuštenja Ukrajini da izvršava udare unutar Rusije na lansirne rampe, dalo je veliku prednost Rusiji", dodao je Bociurkiw.
Ruth Deyermond s Odsjeka za ratne studije na Kraljevskom koledžu u Londonu upozorava da, ako dođe do prekida vatre, koji bi Kremlju omogućio da zadrži osvojeni teritorij, to će Rusiji omogućiti da konsolidira svoj položaj, pojačavajući vojnu prisutnost. "Bez rata koji bi vodila, bila bi u stanju razviti svoju vojnu prisutnost u Bjelorusiji, prijeteći članicama NATO-a u baltičkoj regiji. A ohrabrena Rusija vjerojatno bi eskalirala svoje napade na europsku ključnu infrastrukturu i pojačala uplitanje u mnoge države NATO-a, uključujući SAD", dodala je.
Dok brojni zapadni analitičari procjenjuju da bi prekid vatre Putin mogao iskoristiti za oporavak i potom pokretanje novog sveobuhvatnog napada na Ukrajinu, drugi upozoravaju da se ne bi zaustavio na Ukrajini ukoliko mu se dopusti da pokori zemlju. Peter Dickinson je ranije ove godine napisao za Atlantsko vijeće da bi "trebalo biti bolno očito da je sve što Putin smatra ‘povijesnom Rusijom‘ potencijalno ugroženo... To bi stvorilo niz mogućih meta za rusku agresiju, uključujući Finsku, Poljsku, baltičke države, Bjelorusiju, Moldaviju, Gruziju, Armeniju, Azerbajdžan, Aljasku i cijelu središnju Aziju".
Vjerodostojnost SAD-a na bubnju
Budući da je posve očito zbog čega je mogućnost potpune ili djelomične ruske pobjede u Ukrajini tolika briga za Europu, Trump mora shvatiti zašto je to kritično i za Sjedinjene Države. Iako čitav europski kontinent i ocean stoje između Washingtona i Moskve, te granice nisu prepreka modernom ratovanju. Kako je Washington već potrošio mnogo političkog kapitala i novca na ovaj rat, odustajanje od Ukrajine predstavljalo bi pljusku samome sebi.
"Poraz Ukrajine izgledao bi ostatku svijeta kao da SAD gubi od Rusije ili od koalicije Rusije, Irana i Sjeverne Koreje. Bilo kakvo smanjenje američke potpore također bi izgledalo kao da ih je Rusija prisilila na povlačenje", kaže Deyermond. "To bi očigledno bilo vrlo štetno za vjerodostojnost SAD-a. Putin godinama govori o slabostima Zapada, pri čemu uglavnom misli na SAD".
To bi moglo izgledati nejasno ljudima s druge strane Atlantika, ali bi moglo imati vrlo stvarne posljedice za Sjedinjene Države i njihove globalne interese. "Prvo, šalje jasnu poruku drugim protivnicima da se mogu igrati s Amerikom i izvući se s tim", rekao je Bociurkiw. "Drugo, ratovi se sve više vrte oko tehnologije i usamljenih aktera koji ne poštuju granice. Lažne vijesti koje je Rusija proširila u Americi mogu dovesti do nasilja kao u Charlottesvilleu. Rusija povećava svoju sposobnost biološke opasnosti, koja se lako može isporučiti", dodao je.
Nitko ne zna je li Trump uopće obraćao pozornost na ono što se događa u Ukrajini ili što misli o Putinu danas. Tijekom sukoba više je puta nazvao Putina "genijem". Nedavno je, dok je stajao pored Zelenskog, rekao da ima dobar odnos s njim, ali i dodao da također ima dobar odnos s Putinom. "Mislim da ako pobijedimo (na izborima), mi ćemo vrlo brzo to (rat) riješiti", dodao je.
Nije jasno shvaća li Trump u potpunosti koliko je teška situacija u Ukrajini, niti koliko bi ozbiljne posljedice poraza bile za Washington i njegove saveznike. Nije čak ni jasno da ga je posebno briga ili vjeruje da su opake posljedice doista realnost, navodi McGee. A mnogi njegovi krajnje desničarski suradnici Putina i njegove saveznike, poput mađarskog premijera Viktora Orbana, gledaju kao uzor za neku vrstu patrijarhalne nacionalističke države kakvu priželjkuju.
Trumpove pozicije također mogu biti promjenjive i nesigurne. Možda on, navodi autor, ima pristup nekim informacijama koje ostali nemaju, ali s obzirom na mogućnost da Trump zapravo samo naklapa o problemu, netko iz njegovog užeg kruga bi ga trebao povući za ruku i dati mu jasno do znanja da Sjedinjene Države trebaju da Ukrajina pobijedi, stoji na kraju analize Foreign Policyja.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....