Piše Inoslav Bešker: Pitanje je hoće li se do 20. 1. 2021. znati tko će voditi Sjedinjene Američke Države

Ne, zaista ne znamo tko će od 20 siječnja 2021 biti predsjednik Sjedinjenih Država Amerike. A nije sigurno da ćemo to znati ni kada današnji dan istekne, pa i na Havajima, dok će u nas i te kako biti srijeda. Čini se očitim da će Joe Biden dobiti jasnu većinu glasova, ali to ne znači da će pobijediti u dovoljnoj količini država. I George W. Bush je imao milijun glasova manje, ali za nj je pretegnula Florida a u njoj niti 10.000 glasova. Donald J. Trump je prije četiri godine imao tri milijuna glasova manje, ali je pobijedio gdje mu je bilo potrebno.

Za razliku od uobičajenog redoslijeda, prvi Trumpov izbor bio je farsa, drugi bi mogao biti tragedija: u drugom mandatu bi imao manje kočnica, čak i ako demokrati prevladaju i u Senatu.

O tom čovjeku znamo da je patološki narcisoid, serijalni lažac, prevarant, bankroter, nemoralan po kriterijima svoje nacije - pa je svejedno jednom već izabran.

Ni Amerikanci ne biraju program, perspektive, razloge i argumente, nego osobu, često tek lik (ili naprosto njegov dres).

Treba imati prst obraza pri ruganju ili zgražanju nad tuđim izborima. Mi Splićani smo izabrali Keruma za gradonačelnika, mi Hrvati Milanovića za predsjednika. Francuzi su izabrali Chiraca a Talijani Berlusconija, gospodu s kriminalnim dosjeima.

Trump je osobno odgovoran za desetke tisuća mrtvih od covida u njegovoj naciji, uslijed njegove inkompetentne i indolentne politike - ali Xi je odgovoran što je taj koronavirus napustio Kinu, no njega ne biraju demokratski. Trump je zaigrao opasnu igru s Kimom, ali Putin je ukrao Krim i komad Ukrajine, no ni njega ne biraju demokratski. Pri njihovim "reizborima" manjka nota napetosti, koja danas dostiže najsnažniju, univerzalnu zvučnost, osobito u Evropi.

Trump je američka tragedija i svjetska opasnost ali ima od njega gorih, i u moćnim zemljama: Modi, Bolsonaro - samo što nisu toliko naglašeni medijskim talambasima. Niti sigurnost i sudbina Evrope ovise o njihovim državama, kao što ovise o Sjedinjenima.

Evropa je dvaput u prošlom stoljeću spašena sama od sebe američkim intervencijama, 1917-1918 i 1943-1945. Mi smo Evropljani, teškom mukom, shvatili koliko su naših pobili i nas unazadili ratovi, odavde razbuktali u svjetske. Oklopili smo se Unijom da naša nacionalistička i imperijalistička trvenja ne eksplodiraju i u atomsko doba. Ali nam 75 godina nije bilo dovoljno da odrastemo i američku ruku zamijenimo nekom svojom.

Zato danas bespomoćni čekamo doznati što nam je suđeno. I ne znamo hoćemo li to znati već sutra, odnosno kada.

Stižu najave da će Trump koristiti sva sredstva, pa i nimalo legitimna, a možda ni legalna, da ospori ishod izborâ ako izgubi. Čitamo da već angažira odvjetnike za pravnu borbu. Ima u svojim rukama Nacionalnu gardu kao unutrašnju oružanu silu. Beskrajno se umiljavao lokalnim policijama. Pitanje je, ukratko, hoćemo li i do 20 siječnja znati tko će od tog dana biti predsjednik Sjedinjenih Država.

U sljedećih 80 dana prijeti im razdoblje institucionalnoga, a možda i uličnog kaosa. Razdoblje koje bi američki antagonisti mogli mirno zlorabiti, ponajprije na Pacifiku i Indiku.