VOJNA ANALIZA IGORA TABAKA

Po Ukrajini pljušti iz zraka i s kopna, Rusi ‘tuku‘ i novim oružjem, loše vijesti stižu i s bojišta

Usprkos činjenici da su još početkom ožujka ruske vlasti imale nekoliko sukoba s islamistima, ismijavalo se i više upozorenja iz SAD-a

Igor Tabak; ukrajinski tenkovi u oblasti Harkiv; granatiranje Bahmuta od strane ruskih snaga

 Davor Pongračić/Cropix/Profimedia/

Srijeda 27. ožujka ujedno je bio 763. dan intenzivnog ratovanja u Ukrajini. Vrijeme ondje postaje sve toplije, uz promjenjivu naoblaku i povremene kiše, a vijesti s terena govore o sušenju tla i manje blata nego što je to uobičajeno za tzv. „proljetnu rasputicu“. No, iako su se zadnjih dana kopneni sukobi koncentrirali na prostore oko okupiranih gradova Donjecka i Bahmuta, i ovakvo je bolje vrijeme bilo svjedokom velikih ruskih zračnih napada na energetsku infrastrukturu Ukrajine, prvo 22. a onda i 24. ožujka. Iako se takva djelovanja planiraju unaprijed, s mnogih se strana čulo kako bi ti napadi barem formalno mogli biti ruska odmazda za teroristički napad od 22. ožujka – kada su islamistički napadači pogubili barem 139 osoba i ranili još 182 osobe.

Islamisti u Moskvi

Pokolj u „Crocus City Hall“ dvorani izveden je u večernjim satima petka 22. ožujka, kada su 4 nemaskirana napadača oko 19:55 upala na koncert skupine „Piknik“ u mjestu Krasnogorsk, na sjeverozapadu Moskovske oblasti. Kako izgleda, napadači su lokaciju izvidjeli unaprijed, a onda i upali naoružani automatskim i hladnim oružjem te zapaljivim napravama – dok se lokalni zaštitari nisu snašli, jednako kao ni policija ili ostale brojne službe ruske državne sigurnosti. U dvadesetak minuta napada oni su pucali u ljude i napadali ih noževima, da bi onda i zapalili dvoranu (koja je u iduća dva sata dovela i do urušavanja dvorane kapaciteta oko 6.200 posjetitelja), zbog čega je mnoštvo ljudi zadobilo i opekline te trovanje dimom. Za to vrijeme, napadači su uspjeli napustiti mjesto napada vozilom kojim su i došli, da bi bijeli Renault Symbol s ruskim registarskim tablicama potom bio zaustavljen oko 376 km od Moskve, u Brijanskoj oblasti. Četiri napadača, za čije je djelo brzo preuzela odgovornost organizacija ISIS-Khorasan (franšiza organizacije Islamska država iz povijesne provincije koja obuhvaća jug Središnje Azije, centrirane na Afganistan) prema ruskim izvorima navodno su bili na putu u Ukrajinu, dok je 26. ožujka sam Aleksandar Lukašenko (predsjednik i diktator Bjelorusije) medijima objasnio da su oni namjeravali u Bjelorusiju, a tek nakon zatvaranja granice s Ruskom Federacijom skrenuli su prema Ukrajini. Ipak, napadači su bili uhvaćeni u večernjim satima petka 22. Ožujka, oko 340 km od Moskve, u šumi kod mjesta Hacun, jugoistočno od Brijanska – te su i na licu mjesta i kasnije bili otvoreno mučeni te ispitivani.

image

Crocus City Hall

Handout/Afp

Usprkos činjenici da su još početkom ožujka ruske vlasti imale nekoliko sukoba s islamistima, ismijavalo se i više upozorenja iz SAD-a kako treba očekivati islamistički napad na javno okupljanje u Moskvi. Dapače, ruske su vlasti idućih dana i nadalje insistirale na teorijama kako je ovaj napad na neki način ipak povezan s Ukrajinom (za Putina se taj teroristički napad „logično uklapa u krvave akcije zastrašivanja“ koje provodi Kijev), da bi se proteklih dana vidjelo i takve natpise na bombama i raketama ispaljivanim prema ciljevima u Ukrajini. Napomenimo da su se takvi pogledi u praksi nadovezali na vijesti o postupnom okončanju niza upada ruskih pobunjenika iz Ukrajine u ruske pogranične oblasti – djelovanja koja su kulminirala početkom prošlog tjedna da bi se od tada svela na međusobna bombardiranja, granatiranja i raketiranja ciljeva s obje strane granice Belgorodske oblasti u Rusiji i regije Sumi u Ukrajini.

image

Zarobljeni teroristi Rachabalizoda Saidakrami, Dalerdjon Barotovich Mirzoyev, Muhammadsobir Fayzov i Shamsidin Fariduni

Olga Maltseva/Afp

Raketiranje ciljeva u Ukrajini

U četvrtak 21. ožujka, nakon pauze od 44 dana, izveden je veći raketni napad pretežito usmjeren na Kijev, kada se s 29 krstarećih raketa Kh-101/555 i dvije balističke/aerobalističke rakete gađalo sjedišta ukrajinske vojne i civilne obavještajne agencije s 11 strateških bombardera Tu-95MS iz Volgodonska i baze Engels kod Saratova. Iako je ukrajinska strana tada tvrdila da su sve te rakete bile oborene, uz desetak ranjenih bilježile su se i razne štete u Kijevu te kraći nestanci struje. Ujedno se bilježilo i štete od napada s dvije rakete sustava S-300 u Selidove (zaleđe fronte kod Avdiivke), a kasnije u danu i udar balističkog projektila na centar Mikolajeva (navodno u pogone tvornice „Zorya – Mashproekt“). Zauzvrat se lansirane barem tri ukrajinske bespilotne letjelice iznad Krima, radi čega je na kraće vrijeme bio obustavljen i promet tamošnjim Krismkim mostom. Mnogo je gore bilo već početkom idućeg dana, petka 22. ožujka, kada se u rano jutro dogodio kombinirani napad kamikaza-dronovima i raketama na brojne ciljeve u Ukrajini – kako na kritičnu energetsku infrastrukturu, tako i na dio tvornica civilno-vojne namjene.

Tog petka ukupno se koristilo 63 kamikaza-drona Shaheed-136/131 lansirana iz Primorsko-Ahtarska na jugoistoku (55 srušeno), 40 krstarećih raketa Kh-101/555 s 13 strateških bombardera Tu-95MS nad Kaspijskim jezerom (35 srušeno), 2 vođene rakete Kh-59 s dva Su-34 iznad okupiranog dijela Zaporižja (obje srušene) – ali i 12 balističkih raketa „Iskander-M“ iz Belgoroda i s Krima, 5 raketa Kh-22 lansiranih s pet bombardera Tu-22M3, dvije aerobalističke rakete Kh-47M2 „Kindžal“ s aviona MiG-31K iz Tambovske oblasti u Rusiji, te još 22 rakete sustava S-300/S-400 ispaljene u balističkoj putanji iz oblasti Kursk i Belgorod u Rusiji, od toga je njih 18 ciljalo Harkiv.

image
Sergey Bobok/Afp

Kako izgleda, većina spomenutih balističkih i aerobalističkih raketa pogodila je ciljeve širom Ukrajine, od Kijeva, Zaporižja (tvornica „Motor Sich“ i najveća hidroelektrana u Ukrajini, HE Dnipro na rijeci Dnjepar), Harkiva (tvornica tenkova „Zavod imena V. O. Mailševa“, te „Electrovažmaš“, dvije termoelektrane i još preko deset raznih energetskih objekata), Dnipra (tvornica raketnih goriva i opreme za svemirska istraživanja „Pivdenmaš“), preko Vinicije („objekt kritične infrastrukture”), Krivog Riha (termoelektrana i vojni objekti u predgrađima) i Odese („energetski objekti“), do Hmeljnickog (aerodrom Starokostjantiniv), Kropivnickog te Ivano-Frankivska („kritični infrastrukturni objekt“) i Lviva („energetski infrastrukturni objekt u okrugu Stryi“).

Među ostalim, prekinut je bio i 750 kV dalekovod iz Ukrajine prema okupiranoj nuklearnoj elektrani Zaporižje kod Energodara, a oštećenjima na većem broju energetskih objekata (proizvodnja, prijenos, distribucija) došlo je i do velikih poremećaja u opskrbi strujom za više ukrajinskih oblasti. Tek postupno se ustanovilo opsege štete na hidroelektrani Dnipro kod Zaporižja (brana završila oštećena, ali ne i srušena, dok je njena prva strojarnica navodno uništena direktnim pogodcima raketa, a druga teško oštećena, čime je izgubljeno oko tisuću megavata snage), kod Harkiva (uništena većina bitnijih elektro-postrojenja, prijeti dugotrajni postupak popravljanja, a u subotu 23. ožujka se čulo kako tek 35% kuća ondje ima struju, a 50% ima i grijanje), te u gradu Dnipro. Tijekom dana su postupno ugašeni požari u nizu pogođenih elektrana, a radilo se i na interventnim popravcima elektro-infrastrukture koja bi navodno pretrpila i bitno veće štete da se po brojnim objektima proteklih mjeseci nije intenzivno postavljalo razne dodatne zaštitne mjere. Tom je prilikom ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski opravdano upozorio da „Ruske rakete nemaju odgode kao što imaju paketi pomoći našoj državi” – gdje izgleda kako s ruskim balističkim projektilima dobro izlazi na kraj samo američki protuzračni sustav MIM-104 Patriot, kojeg Ukrajina hitno treba još primjeraka s pripadajućim streljivom. Naravno, u tom svjetlu blokirane američke vojne i financijske pomoći Ukrajini posebno su loše odjeknule vijesti kako SAD od Ukrajine traži da se dalje ne napadaju ruska postrojenja naftne industrije – kako je izvijestio Financial Times, iako su te navode uskoro demantirali ukrajinski dužnosnici.

image

Volodimir Zelenski i Oleksandr Sirski

Handout/Afp/Profimedia/Handout/afp/profimedia

Dok su postupni popravci širom Ukrajine nastavljeni tijekom subote 23. ožujka, stanju nije pomogao nastavak ruskih zračnih napada – lansiranjem 34 kamikaza-drona Shaheed-136/131 iz oblasi Kursk i s rta Čauda na okupiranom Krimu (31 srušen u dolasku širom južne i centralne Ukrajine), te 4 rakete sustava S-300 iz okupiranih dijelova Donjecke oblasti. Njima se opet gađalo Mirnograd nedaleko Pokrovska (oko 28 km sjeverozapadno od okupirane Avdiivke, u zaleđu tamošnje fronte), a oštećen je niz stambenih i javnih zgrada. Na meti dronova opet je bio Harkiv (Osnovjanski okrug, ukrajinski izvori spominju pogodke oko lječilišta, dok ruski izvori spominju „studentske domove Nacionalnog sveučilišta unutarnjih poslova” u kojima su navodno bili smješteni “neonacisti raznih skupina”), ali i energetski objekti u oblastima Zaporižje i Djepropetrovsk.

Kasnije tijekom dana balističkim raketama „Iskander-M“ bili su gađani lučki objekti oko Odese (Bilgorod-Dnjistrovski). Kasnije u danu Rusi su raketama opet napadali Harkiv (industrijska zona gađana raketama Kh-35), ali i jug Ukrajine oko Mikolajeva – da bi navečer Ukrajina vratila svojim raketnim napadom na prostor okupiranog Sevastopolja na Krimu. Tom je prilikom s barem 3 krstareće rakete Storm Shadow/SCALP-EG ispaljene s ukrajinskih aviona Su-24 bio pogođen glavni komunikacijski centar ruske Crnomorske flote i tamošnje SATCOM instalacije, vojni aerodrom Beljbek (jedan uništen i dva oštećena borbena aviona Su-27), te pojedini vojni objekti kod Simferopola i Džankoja, a čulo se i o pogodcima u pojedine brodove ruske Crnomorske flote. Ipak, usprkos ukrajiskih tvrdnji da su tada uništena velika desantna plovila „Jamal“ (Projekt 775/II, ex BDK-67) i „Azov“ (Projekt 775M, ex BDK-54) – izgleda da je samo usidreni „Jamal“ bio oštećen ukrajinskim besposadnim plovilom Magura V5, dok je drugi brod izbjegao napad.

image

Napad na Harkiv

Handout/Afp

Uz to, iz ukrajinske Ratne mornarice se moglo čuti da je tada uspješno raketom R-360 Neptun pogođen i desatni brod „Kostjantin Oljšanskij“ (Projekt 775/II, ex BDK-56) – 2014. zarobljeno ukrajinsko plovilo koje je u zaljevu Sevastopolja neaktivno stajalo na vezu i okupatorima služilo kao izvor rezervnih dijelova za njihove slične brodove. Ponešto su nejasnije ostale ukrajinske tvrdnje da je tom prilikom oštećen i ruski obavještajni brod „Ivan Hurs“ (drugo plovilo iz okvira Projekta 18280, klasa Jurij Ivanov). Ujedno, zbog tog masovnog napada na Sevastopolj na više je sati bio zatvoren i kompletni ruski promet Krimskim mostom, dok se nakon njega govorilo i o početku masovnijeg premještanja ruskih terenskih skladišta topničkog streljiva i raketa s Krima. Doduše, nisu do kraja bili potvrđeni ni ruski navodi kako su dva ukrajinska Su-24 koji su izveli spomenute zračne napade kasnije uništili na vojnom aerodromu Martinivske kod grada Voznjesenska u Mikolajevskoj oblasti.

Nedjelja 24. ožujka opet je započela valom ruskih napada na ukrajinsku infrastrukturu – ovoga puta lansiranjem 28 kamikaza-dronova Shaheed-136/131 iz Primorsko-Ahtarska i s rta Čauda na Krimu (25 srušeno), te 29 krstarećih raketa Kh-101/555 s ukupno 14 strateških bombardera Tu-95MS iz baze Engels (18 srušeno). Njihovi su ciljevi bili na jugu Ukrajine - oko Odese, Mikolajeva i Hersona, dalje prema sjeveru u oblasti Dnjepropetrovsk, Kijev i Sumi, te na zapadu države – u oblastima Volin i Lviv.

Ujedno se manjim vođenim bombama UMPB-D30SM gađalo Oleksijevo-Družkivku u zaleđu Časiv Jara i tamošnje bojišnice, dok se topništvom ometalo i ukrajinsku logistiku kod Kurahivke (zaleđe bojišta jugozapadno od okupiranog Donjecka, iza poteza Nevelske-Krasnogorivka-Georgiivka). Ipak, glavnina napada bila je usmjerena na Kijev i Lviv, pri čemu je jedan ruski krstareći projektil na oko 40 sekundi povrijedio i poljski zračni prostor. Osim podizanja poljskih borbenih aviona, o tome se uložilo i primjedbe tamošnjem ruskom veleposlanstvu (dok je ruski veleposlanik izbjegao osobno primanje protestne note). U kraju oko Lviva gađan je „objekt kritičke infrastrukture“ (u kojem je izbio i požar), da bi onda nešto kasnije ista meta bila gađana i s dvije hipersonične rakete Kh-47M2 „Kindžal“ s aviona MiG-31K – vatrogasce se uspjelo na vrijeme upozoriti na novi napad pa nije bilo žrtava. Kako navode ruski izvori, tu se zapravo radilo o napadu na „Plinsko čvorište br. 3“ na sjecištu više magistralnih plinovoda.

Ujedno, u Kijevu je bilo šteta od krhotina pojedinih projektila, a kod Odese se bilježilo štete na lučkim instalacijama (Rusi navode „mjesta gdje se sklapaju i testiraju bespilotni brodovi“ u gradiću Vilkove na delti Dunava), dok se kod Krivog Riha temeljem šteta od krhotina čulo i o mjestimičnim nestancima struje te grijanja. Iako nije jasno koje su posljedice imale eksplozije registrirane oko Hmeljnickog, krhotinama s neba navodno je bio oštećen „energetski objekt“ u Nikopolju – što je samo mali dio od registriranih oko 50 posto gubitaka proizvodnih kapaciteta radi oštećenja opreme u vlasništvu ukrajinske državne energetske komanije DTEK.

image

Odesa

Oleksandr Gimanov/Afp

Ponedjeljak 25. ožujka opet je započeo ruskim zračnim napadima – barem 9 kamikaza-dronova Shaheed-136/131 s rta Čauda na Krimu u niskom je letu stiglo do juga Ukrajine (Odesa i Mikolajev) gdje ih je 8 bilo oboreno. Ipak, bilo je registrirano više eksplozija, dok su u Odesi i kod Mikolajeva bilježene i štete na tamošnjoj energetskoj infrastrukturi. Oštećenja na trafostanicama dovela su do lokaliziranih gašenja struje, koje u Odesi do obavljanja popravaka ima tek 2 do 3 sata dnevno. Ipak, nestašice se rješavaju u okviru strujne mreže te oblasti, dok će Harkiv radi teških šteta za svoju opskrbu dugo ovisiti o okolnim krajevima Ukrajine. Nakon toga, oko 10:30 ujutro tog ponedjeljka 25. ožujka, bez mnogo upozorenja, na Ukrajinu je bio izveden i napad hipersoničnim krstarećim raketama 3M22 Cirkon. Navodno su dvije takve rakete bile ispaljene na Kijev (ukrajinski izvori spominju uništenje u letu), dok se malo čulo o navodnim preostalim metama takvog napada (po jedna raketa na Poltavu i Kremenčuk, te 4 prema Odesi).

Prvo ratno korištenje u Ukrajini ovog prilično novog borbenog sredstva bilježilo se početkom veljače ove godine, a sada je potvrđena i sposobnost ruskih snaga da ove rakete ispaljuje s kopnenih lansera. Njegovih oko 5 minuta leta od lansiranja do Kijeva navodno je trebalo gađati komplekse zgrada ukrajinske civilne obavještajne agencije (SBU) koja je u ponedjeljak 25. ožujka slavila svoj dan. Namjesto toga, registrirane su razne štete po gradu, prvenstveno na dvoranama Kijevske državne akademije dekorativne i primijenjene umjetnosti i dizajna, te pojedinim stambenim objektima. Ujedno, nije jasno koje su to eksplozije bile registrirane kod kijevskog poslovnog aerodroma Žuljanji, na jugu grada, gdje su ruski izvori navodili pogotke u dva protuzračna sustava Patriot.

Utorak 26. ožujka započeo je opet ruskim lansiranjem kamikaza-dronova na ciljeve u Ukrajini – 12 letjelica Shaheed-136/131 otposlano je s okupiranog Krima (rt Čauda) te iz ruske pogranične oblasti Kursk i svih je 12 bilo uspješno srušeno na jugu kod Mikolajeva i sjeveroistočno kod Harkiva. Nažalost, manje je sreće bilo s dvije rakete protuzračnog sustava S-300, koje su bile balistički lansirane prema ukrajinskom dijelu Donjecke oblasti. Uz to, bilježilo se i ruske napade s 3 vođene zrakoplovne bombe na mjesto Bilopilja u regiji Sumi (oko 14 km južnije od mjesta upada ruskih pobunjenika prema pograničnom mjestu Tetkino u ruskoj oblasti Kursk) – gdje se pogodilo civilnu infrastrukturu kao i dan ranije u nizu sličnih bombardiranja naselja u ukrajinskoj regiji Herson (Mikilske, Zmiivka, Červoni Majak).

Zračno ratovanje izvan Ukrajine

Nakon što se u četvrtak 21. ožujka bilježilo napade ukrajinskih bespilotnih letjelica iznad ruskih oblasti Brijansk i Belgorod, do kasnijih sati u petak 22. ožujka na meti su opet bile oblasti Belgorod (17 letjelica) i Voronjež (3 letjelice). Doduše, spominjalo se tu i određena nastojanja ukrajinske strane da uništi ili barem ošteti objekte na trasi nove željezničke pruge kojom agresori nastoje povezati Rostov-na-Donu s poluotokom Krim, preko okupiranih ukrajinskih krajeva, zaobilazeći tako strateški osjetljivo područje Krimskog mosta.

image

Kerčki most

Handout/Afp

Subota 23. ožujka započela je ruskim presretanjem 12 bespilotnih letjelica (po 5 u oblastima Brijansk i Belgorod, i po jedne u oblastima Voronjež i Saratov) – da bi kasnije još bilo vijesti o presretanju 4 letjelice iznad oblasti Belgorod, te jedne srušene iznad ruske obalsti Lipeck, na pola puta od Ukrajine prema Moskvi. Ipak, ukrajinskoj strani je tijekom jutra uspio napad na rafineriju Kujbišev koncerna „Rosneft“, oko 15 km jugozapadno od Samare. Taj kompleks, smješten na oko 850 km jugoistočno od Moskve i na oko 940 km od najbližeg ukrajinskog prostora, postao je poprištem napada i njime izazvanog požara koji je prepolovio kapacitet ovog postrojenja. Dodatno je pronađena i srušena bespilotna letjelica kod obližnje rafinerije Novokujbiševsk, koja je navodno nosila 50 kg eksploziva. Ovakvim napadima Ukrajina se približava oštećivanju polovice od ukupno 37 ruskih rafinerija, čime se iz pogona navodno izbacilo preko 10 posto ruskih kapaciteta za preradu nafte (uz napade i na niz skladišnih kompleksa te izvoznih terminala za naftu, naftne prerađevine i plin). Jednako kao što se od upada ruskih pobunjenika na pogranična područja Rusije očekivalo da s bojišta privuku dio agresorskih snaga, i ovi napadi na rusku petrokemijsku industriju lako bi mogli tražiti hitno raspoređivanje raznog dodatnog protuzračnog naoružanja u daleku pozadinu širom Ruske Federacije.

Ponedjeljak 25. ožujka obilježio je val napada bespilotnim letjelicama na rusku oblast Rostov. Dok je 11 letjelica srušeno u dolasku, neke su se probile do velike termoelektrane (GRES) istočno od Novočerkaska, gdje je po udaru više dronova došlo do požara te isključenja barem dva proizvodna bloka. U Rostovu je zato krenulo nestajati struje, a isključena su i dva tamošnja 330 kV dalekovoda. Tijekom dana ondje je oboreno još nekoliko bespilotnih letjelica, ali i dvije rakete starog protuzračnog sustava S-200 modificirane za gađanje ciljeva na kopnu. U utorak 26. ožujka opet se čulo o rušenju barem 13 ukrajinskih ciljeva iznad pogranične ruske regije Belgorod, ali i o raznim štetama te tamošnjim žrtvama ovih napada.

Stanje na kopnenim bojištima u Ukrajini

Za razliku od borbenih događanja na moru i u zraku, kopnena bojišta u Ukrajini i nadalje su dominirana ruskom borbenom inicijativom. Dok je relativno zatišje zavladalo sjeverno od rijeke Siverski Donjec (uz naznake ukrajiskih protunapada na liniji Terne-Jampolivka), južno od te rijeke bilježio se nastavak ruskih napada kod sela Vesele (s određenim napredovanjem uzbrdo prema tamošnjim ukrajinskim obrambenim položajima). Slična se događanja vide i zapadno od okupiranog grada Bahmuta, gdje su snage agresora navodno ušle u Bogdanivku, te malo južnije stigle pred prva prigradska naselja na istoku Časiv Jara. Sve to dolazi u nastavku objave u subotu 23. ožujka kako je kompletno zauzeto i selo Ivanivske, jugozapadno od Bahmuta, na cesti prema Kostjantinivki. Sve ovo predstavlja ozbiljan (iako prostorno mali) pomak, koji otvara dodatan put skorim borbama za sam grad Časiv Jar. Osim toga, na samo 3 km južno od Bahmuta bilježi se i rusko napredovanje preko pruge za Gorlivku (kod platforme Alebastrovaja osvojene do 22. ožujka) – u sklopu borbi za ukrajinsko uporište Klišćivka koje nadvisuju prostori u koje sada Rusi nastoje nanovo upasti.

image

Ruski vojnici kod Avdiivke

Stanislav Krasilnikov/Sputnik/Profimedia/Stanislav Krasilnikov/sputnik/profimedia

Ponešto je zadnjih dana manje intenzivno bojište zapadno od Avdiivke, gdje su agresori uvelike savladali donedavnu ukrajinsku obrambenu liniju Berdiči-Orlivka-Tonenke. Konkretno, dok su Orlivka i Tonenke nedavno osvojeni, izgleda da je sada i selo Berdiči prazno poprište periodičnih upada vojski obje zaraćene strane. Pri tome, ukrajinska obrambena linija se izgleda i dalje drži na tamošnjim prirodnim preprekama toka rijeke Durnaja – umjetnim jezerima koja brane prilaz selu Semenivka južno od Berdiči, te onda obrubljuju i zaleđe okupiranog sela Tonenke prema ukrajinskim uporištima Umanske, Netailove i Pervomajske, dok se ondje ruske snage navodno pregrupiraju nakon lokalnih uspjeha. I nadalje je bitno borbeno aktivnije u nastavku te bojišnice na jugozapad od okupiranog Donjecka – na potezu ukrajinskih uporišta Nevelske-Krasnogorivka-Georgiivka pa na jug do Novomihailivke. Ondje agresori pojačano nastoje napredovati, a iako se s ruske strane još 21. ožujka čulo o mogućem ukrajinskom napuštanju Novomihailivke – ondje borbe i dalje traju. Ipak, treba napomenuti kako se u tom selu čulo o određenom ruskom napredovanju, gdje agresori sada izgleda kontroliraju kompletnu istočnu polovicu naselja. Za razliku od toga, u nastavku bojišnice nije bilo bitnijih promjena – i dalje se drže ukrajinska uporišta južno od Velike Novosilke (Staromajorske pod jakim napadima s juga i zapada), te južno od Orihiva (Robotine, koje izgleda zadnje vrijeme često prelazi iz ruke u ruku). Jednako tako i dalje napadima odolijevaju i ukrajinski mostobrani na okupiranoj istočnoj obali Dnjepra u Hersonskoj oblasti – gdje je doduše pritisak agresora zadnje vrijeme bio slabiji, budući su oni svoje snage zadnje vrijeme vidljivo koncentrirali na širi prostor Avdiivke.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
15. studeni 2024 06:58