Počelo je posljednje odbrojavanje za Ukrajinu: ‘Period od danas do 5. studenog bit će ključan za ishod rata‘

Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski sastao se ovoga tjedna s američkim predsjednikom Joeom Bidenom i potpredsjednicom te demokratskom kandidatkinjom za predsjednički mandat Kamalom Harris (u petak i s republikanskim predsjedničkim kandidatom Donaldom Trumpom, op.a.), u trenutku koji bi se mogao pokazati kao trenutak odluke nakon više od 900 dana ruskog rata u Ukrajini.

Kako u svojoj analizi za National Interest navodi Nikolas K. Gvosdev, viši suradnik za nacionalnu sigurnost na Institutu za vanjskopolitička istraživanja (FPRI), brojni satovi sada otkucavaju i vrijeme curi.

Roje se mnoga pitanja. Jedno je može li ukrajinska vojska održati svoje obrambene linije u istočnoj Ukrajini. Također, pitanje je može li ruska vojska iskoristiti svoje koncentrirane snage kako bi razbila ukrajinsku obranu prije zime. Hoće li SAD i drugi saveznici u NATO-u dopustiti Ukrajini da koristi svoje zapadne sustave dugog dometa za udare duboko u Rusiji? Može li zapadni obrambeni industrijski kompleks na vrijeme slati dovoljno opreme Ukrajini? I za kraj, ali ne manje važno, tko će pobijediti na američkim predsjedničkim izborima u SAD-u i biti inauguriran u siječnju 2025. godine.

Svjestan ovih prijetećih, zabrinjavajućih rokova koji se primiču, Zelenski se nada da će SAD i njihovi partneri zaustaviti otkucavanje. Teorija pobjede temelji se na dvije pretpostavke. Prva je da Rusija ne može dugoročno održati svoje napore, a dovoljno dugo degradiranje sposobnosti Kremlja dovest će Ruse za pregovarački stol. Druga je da, ako se Zapad obveže na brzu i obimnu opskrbu ukrajinske vojske, popraćenu snažnim sigurnosnim jamstvima, Rusi će biti prisiljeni priznati da ne mogu nadvladati Ukrajinu u ratu iscrpljivanja.

Putin nije slučajno odabrao trenutak

Sama srž ukrajinskog ‘plana pobjede‘ je pomicanje težišta s bojnih polja istočne Ukrajine na ruske ratne sposobnosti. Okončanje sukoba zahtijevalo bi da Ukrajina ima sposobnost poremetiti i naštetiti sposobnostima Rusije da proizvede i rasporedi svoj arsenal prije nego što zapadni stigne do Ukrajine. Stoga je potrebno ne samo dopuštenje Zapada za korištenje sustava koje isporučuje NATO, već i dovoljno oružja za izvođenje brzih i značajnih razornih udara. Također se traže preciznija zapadna sigurnosna jamstva kako bi se povećali rizici za rusku računicu eskalacije u budućnosti.

Nije slučajnost da je ruski predsjednik Vladimir Putin najavio promjene ruskih strateških nuklearnih smjernica upravo tijekom putovanja Zelenskog u Sjedinjene Države. Putin tvrdi da, ako nenuklearna država udari na Rusiju masivnim napadom koristeći resurse nuklearne države, Moskva zadržava pravo da to shvati kao egzistencijalnu prijetnju svojim sposobnostima odvraćanja i može odgovoriti u skladu s tim. Zapravo, Putin je rekao da više neće priznavati razliku između Ukrajine koja koristi resurse i države koja je opskrbljuje njima i olakšava njihovu uporabu.

I Zelenski i Putin, svaki na svoj način, zahtijevaju od Sjedinjenih Država i Zapada da kvalificiraju i kvantificiraju što znači kada kažu da će učiniti ono što je potrebno da "Ukrajina prevlada".

Kako navodi autor, tim Biden-Harris sada će morati odgovoriti na nekoliko ključnih pitanja. Prvo je prihvaćaju li oni teoriju, odnosno plan pobjede Zelenskog te prihvaćaju li izvođenje velikih razornih napada na ruske vojne punktove, infrastrukturu i logističke čvorove kao način da se okonča ruska ofenziva i dovede Putin za pregovarački stol? Drugo je vjeruju li oni Putinu i njegovim riječima da korištenje zapadnih sustava na ovaj način otvara put za eskalaciju?

Kome će vrijeme prvom iscuriti?

Treće pitanje je mogu li Sjedinjene Države - same ili u koaliciji sa saveznicima - ponuditi onu razinu sigurnosnih jamstava koju Zelenski traži bez ugovora koji zahtijeva potvrdu Senata ili jednoglasnost među članicama NATO-a? Također, bi li Kijev i Moskva ozbiljno shvatili takav izvršni sporazum, koji nije ratificiralo zakonodavno tijelo kao što se ratificiraju ugovori, s obzirom na nasljeđe, između ostalog, Budimpeštanskog memoranduma (diplomatski dokument kojim su zemlje potpisnice - SAD, Rusija, Velika Britanija i Ukrajine - obećale mirni proces nuklearnog razoružanja bivših sovjetskih republika nakon raspada Sovjetskog Saveza, op.a.)?

I napokon, imaju li oni povjerenja u to da će zapadni obrambeno-industrijski kompleks shvatiti najnoviju rundu pomoći - koja se sada pomiče od opskrbe Ukrajine iz američkih zaliha do osiguravanja financijskih sredstava za izravnu kupnju od tvrtki - kao dovoljan poticaj za povećanje proizvodnje?

Sa svime time povezano pitanje jest je li potpora Ukrajini zapravo glavno pitanje kada su izbori u SAD-u posrijedi. Hoće li Kamala Harris zbog svoje potpore Ukrajine privući dodatne birače? Hoće li bivši predsjednik Donald Trump - koji je u svojim nedavnim komentarima sugerirao da je Ukrajina trebala prihvatiti ranije ‘dogovore‘, uključujući parametre Istanbulske formule iz 2022. - izgubiti podršku?

Joe Biden će odgađati odgovore na ova pitanja do nakon izbora 5. studenog, kada može poduzeti mjere bez da utječe na to tko će biti izabran kao njegov nasljednik u Bijeloj kući. Moskva će kao odgovor učiniti sve što može da promijeni stanje stvari na terenu u nadolazećim tjednima. Ono što se sada čeka jest da se vidi kome će vrijeme prije iscuriti, zaključuje Nikolas K. Gvosdev za National Interest.