ZVALI SU JE ZMIJA

Poginula Njemica koja je postala heroina Ukrajine: ‘Ona se borila za slobodu Europe!‘

Borila se u dragovoljačkom bataljunu na istoku Ukrajine, a ljutilo ju je to što je većina dragovoljaca bila iz SAD-a, a ne iz Europe

Pogreb Diane Savite Wagner

 Str/Nurphoto Via Afp

Zapravo Diana Savita Wagner (36) nikad nije imala namjeru uzeti oružje i boriti se. Nakon prekinutog studija medicine ova žena iz Bonna je davala učenicima instrukcije iz matematike, latinskog i njemačkog, a radila je i kao web-dizajnerica. S mužem, Kanađaninom, koji je bio programer softwarea, otišla je u Halle i tamo upisala studij matematike.

Sve se promijenilo nakon što je ona u ožujku 2022. svojim autom otišla u Ukrajinu vozeći humanitarnu pomoć – u zemlju koju je poznavala samo iz vijesti. Mjesec dana nakon što je Rusija napala Ukrajinu Savita Wagner je odvezla nužno potrebne lijekove i medicinski materijal iz Lviva u Kijev.

Tamo je susrela zapadne novinare koji su tražili vozača. Ona je tu skupinu novinara odvezla cestama koje su bile minirane u sela oko Kijeva i Černihiva koja su Ukrajinci upravo bili oslobodili od ruske okupacije. Stanovnici su reporterski tim prihvatili kao „osloboditelje", pričala je Wagner ujesen 2022. u razgovoru za DW. „Ako si im dao samo jedan kruh gotovo su ti ljubili noge. I onda smo otkrili da Rusi ljude muče."

image
Str/Nurphoto Via Afp

Ono što je doživjela i nju je učinilo „agresivnom": nije joj više bilo dovoljno pomagati samo humanitarnom pomoći. „K vragu s time da samo liječimo simptome, treba ukloniti uzrok", mislila je tada.

U rovovima kod Izjuma

Savita Wagner, čije je ratno ime bilo ‘Zmija‘, nije imala nikakvoga vojnog iskustva, niti je znala ukrajinski jezik. Nekoliko semestara studija medicine bilo je ipak „dovoljno dobro za pomaganje ranjenicima na prvoj crti". Vodile su se teške borbe, medicinsko osoblje je bilo jako potrebno.

Nakon dva mjeseca osnovne izobrazbe ova Njemica je u lipnju 2022. premještena na frontu na sjeveroistoku Ukrajine – kao pješakinja. U kaosu prvih ratnih mjeseci nadređeni na licu mjesta nisu znali za njezin studij medicine, pretpostavljala je ona.

Tjednima je Savita Wagner bila u rovovima prije nego što je angažirana kao sanitarka. „Bili smo 24 sata na dan na prvoj crti bojišta. Nalaziš se u šumi, u potpunoj zabiti. Nemaš dalekozore za noćno osmatranje, samo jedan za pet ili osam ljudi. Negdje se čuje pucanj, onda i ti zapucaš u smjeru Rusa." I sama baza je bila na dohvatu ruskih minobacača i tenkova. „U svakoj drugoj vojsci bi ona bila premještena, ali Ukrajinci su snažni tipovi, ozbiljno."

image
Str/Nurphoto Via Afp

Nije bilo tekuće vode, niti pravih zahoda. „Tuširala sam se na kiši, uvijek zahvalna ako je padala kiša. Stalno se znojiš ili se smrzavaš – nekako nema ništa između toga. U takvim uvjetima u nekom trenutku primijetiš da te to izjeda."

Nije bila „ratni tip"

Bila su to gruba iskustva za osobu koja je odrasla u sređenim okolnostima u Bonnu. Majka je bila službenica, otac policajac. „Nikad nisam gledala ratne filmove, nikad nisam bila ratni tip", izjavila je Savita Wagner za DW. Nisu joj na pamet padali ni njemački nazivi za obične vojne pojmove kao što su minobacač, vod ili rov. Ratni rječnik naučila je tek u svojoj postrojbi u Ukrajini u kojoj je bilo puno stranaca – a međusobno su razgovarali na engleskom.

image
Str/Nurphoto Via Afp

Ljutilo ju je to što je većina dragovoljaca u Ukrajini bila iz SAD-a, a ne iz Europe. „Krajnje je nevjerojatno da će Putin baciti atomsku bombu na Ameriku. Ali, ako bi Ukrajina izgubila ovaj rat, Putin ne bi stao nego bi cijela Europa imala veliki problem."

Stranci u nacionalističkom dragovoljačkom bataljunu

Bataljun „Karpatska sič", u kojem je služila Savita Wagner, osnovan je kao postrojba dragovoljaca i tek kasnije je integriran u regularnu ukrajinsku vojsku. Za strance, koji često nisu znali ni ukrajinski niti imali borbenog iskustva, ta je postrojba na početku bila otvorenija nego druge postrojbe.

image
Str/Nurphoto Via Afp

Pritom je „Karpatska sič" na glasu kao strogo nacionalistička. Savita Wagner to nije ni po čemu osjetila. Pričala je da je tamo susrela samo „prosječne Ukrajince" – jednoga glazbenika iz Donjecka, jednog tekstilnog poduzetnika: „To nije nikakva udruga ekstremista." Samu sebe je Savita Wagner opisivala kao nepolitičnu: „Nisam pristaša ni jedne stranke. Ja sam negdje u sredini - ni lijevo ni desno."

Posljednje počivalište u Kijevu

Savita Wagner je poginula 30. siječnja u topničkom napadu u blizini Svatove na istoku Ukrajine – prilikom pokušaja da evakuira ranjene vojnike iz Kolumbije. Dok je bila na fronti spasila je desetke ranjenika, pričaju njezine kolege.

image
Str/Nurphoto Via Afp

U veljači je Savita Wagner pokopana u Kijevu s vojnim počastima – u takozvanoj „Aleji slavnih" na vojnom groblju. „Smatrali smo ispravnim ostaviti ju s njezinim kolegama", kaže njezina majka Ula Wagner u izjavi za DW. „Ona je izgarala za tu stvar. Ona se tako jako angažirala da je tamo ostavila i svoj život. Mi ćemo jednom godišnje putovati u Kijev da ju posjetimo."

image
Str/Nurphoto Via Afp

Muž Savite Wagner, Karl S., priča o planovima ovoga para da nakon rata žive malo u Njemačkoj, malo u Ukrajini. „Znate, Ukrajinci su tako ljubazni." On je čitavo vrijeme podržavao svoju suprugu, unatoč opasnosti u koju se upustila. „S jedne strane sam htio da se ona vrati. S druge strane ona je činila nešto u što je čvrsto vjerovala – ona se borila za slobodu Europe, ne samo Ukrajine. Ona je za slobodu, koju se na Zapadu često gleda kao po sebi razumljivu, žrtvovala svoj život."

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
12. studeni 2024 17:53