Pojavio se novi nacrt završnog sporazuma: ‘Cijeli svijet nas gleda, ne možemo ih iznevjeriti‘

"Svijet nas promatra i želi da radimo zajedno i postignemo konsenzus - ne možemo si priuštiti da ih iznevjerimo", rekao je Alok Sharma, predsjednik COP26, globalne konferencije o klimatskim promjenama ili globalnom zatopljenju, u nastojanju da se postigne konačan dogovor.

U petak se ujutro, prenosi Reuters, pojavio novi nacrt završnog sporazuma koji vrši pritisak na zemlje da budu ambicioznije u planovima hvatanja u koštac s globalnim zatopljenjem pokušavajući postići ravnotežu između bogatih i zemalja u razvoju. Britanska novinska agencija upozorava na ključni problem, razvodnjenu naraciju u odnosu na prethodni nacrt kad je riječ o zahtjevu da nacije prestanu davati potpore za fosilna goriva.

The Financial Times navodi da je redak, u kojem se poziva zemlje da ubrzaju izbacivanje “ugljena i subvencija za fosilna goriva”, iz prijašnjeg nacrta zamijenjen sljedećim: “Ubrzati ukidanje onečišćavajuće energije ugljena i neučinkovitih subvencija za fosilna goriva”.

Onečišćavanje je moj pokušaj prijevoda pojma ‘unabated’ koji nema precizan sadržaj u engleskom pa neki stručni izvori smatraju da je uveden kako bi se nejasnoćom zadovoljilo strane u pregovorima. Diplomacija voli takve pojmove, olakšavaju postizanje dogovora i pružaju mogućnost kasnijeg tumačenja na više načina.

Ranija je sintagma snažnije ograničavala uporabu fosilnih goriva dok nova otvara prostor za nastavak korištenja ugljena, koji ne onečišćava (unabated coal). Uvodeći frazu “neučinkovite subvencije”. Tko ozbiljan ne kani ukinuti subvencije koje ne ostvaruju učinak.

Svi proizvođači fosilnih goriva, čije interese brani Saudijska Arabija, protive se takvoj odredbi. Oporavak od javnozdravstvene krize dao im je vjetar u jedra jer je potražnja za fosilnim gorivima porasla zbog potreba globalnog ekonomskog oporavka.

"Obećanja zvuče prazno kada industrija fosilnog goriva i dalje prima tisuće milijarda subvencija (...) i kada zemlje još grade elektrane na ugljen", rekao je António Manuel de Oliveira Guterres, Glavni tajnik UN-a u četvrtak navečer. Priznajući, ipak, da se od početka COP26 31. listopada ipak primjećuju "znaci koji pružaju nadu".

Aktivisti koji se bore za ubrzanje borbe protiv globalnog zagrijavanja su i dalje nezadovoljni.

Kako javlja Politico.eu, može se očekivati da se konferencija produlji i nakon ranije utvrđenog roka za završetak, u petak poslijepodne.

Kad je riječ o pitanju smanjenja rasta globalne temperature, novi nacrt je stvarno pitijski: [Konferencija] uviđa da će učinci klimatskih promjena biti mnogo niži pri porastu temperature od 1,5 °C u usporedbi s 2 °C i odlučuje nastaviti s naporima da se povećanje temperature ograniči na 1,5 °C. Pa nek’ misli tko što hoće.

Ključni problem je, kao i uvijek, novac. Zemlje u razvoju, koje se oslanjaju na fosilna goriva i nemaju dovoljno sredstava za prelazak na obnovljive izvore energije upiru prstom u bogate koji nisu ispunili obvezu iz Pariza da im do 2020. godine osiguraju 100 milijardi dolara za prilagodbu.

Afričke zemlje traže još 1,3 bilijuna za prilagodbu i nove projekte koji bi ukidali emisije opasnih plinova. Jer, s pravom navode, velika većina zatopljenja dolazi iz razvijenih zemalja. SAD i Kina na čelu su tog popisa. Kina se i dalje, iako je druga najjača ekonomska sila svijeta, smatra zemljom u razvoju. Ali to joj se ne priznaje kad je riječ o potrebi ukidanja stakleničkih plinova.

No, Peking tu temu ionako tretira kao sredstvo za postizanje ustupaka na drugim poljima. Navodno je Mao Zedong rekao Leonidu Brežnjevu da pokrenu nuklearni rat jer bi nakon toga na svijetu, među preživjelima, većina bili komunisti. Pa bi komunizam konačno pobijedio. Jedan od mojih najdražih pisaca, mađarsko-izraelski Ephraim Kishon, sovjetsko je protivljenje protumačio činjenicom da je tada u Moskvi već bilo kolačića s čokoladnim punjenjem. Kinezi tako nekako razmišljaju i sada.

Problem je i pitanje dodatnih financija koje bi zemljama u razvoju nadoknadile troškove koje su već izazvale klimatske promjene. Većina razvijenih zemalja nesklona je namiriti te troškove.