Potresna ispovijest Dankinog djeda: ‘Da su je barem ostavili kada su je udarili... Samo joj želim zapaliti svijeću‘

Djed Danke Ilić čije su ubojstvo priznala dva pedesetogodišnjaka, Milan Ilić je u razgovoru za Novu.rs istakao da mu je izuzetno teško da sve činjenice u vezi njegove unuke prihvati kao realnost.

- Teško nam je, onaj dan kada smo čuli da su uhvatili ubojice i da se zapravo radi o ubojstvu, svima nam se složilo. Završili smo svi na intenzivnoj njezi. Ne znam kako sam, iako su monstrumi priznali, živim u nadi. Dok se tijelo ne nađe, postoji neki tračak nade, iskrica, da je ona živa. Dijete nije igla, mora se pronaći, neki dio odjeće ili nešto drugo ako su učinili to. Ovako, da oni ništa ne mogu pronaći, da ih ovi monstrumi tjeraju s jednog mjesta na drugo… Užas, kaže potreseni Dankin djed i nastavlja:

- Ja te ljude ne poznajem, nikada ih nisam vidio. Nije mi jasno je li moguće da su ti neljudi to počinili, da su još to opisivali. Takvo nešto nema na zemaljskoj kugli, ja nisam pametan. Da su je barem ostavili kada su je udarili ili, osnovno je kada se tako nešto dogodi, nesreća, da pomognu. Ako nisi u stanju, zovi pomoć, viči. Ja im nikada ne bih zamjerio da je situacija bila takva da su je oni udarili pa hitno odvezli u bolnicu, ali ovako… ne želim nikome zlo, ni njihovim obiteljima, ali ima ovaj odozgo, Bog, on radi posao kako treba. Mislio sam da sam najjači, da mogu nositi obitelj, ali i ja sam počeo pucati - rekao je.

Milan Ilić je za Novu.rs dodao da se oni kao obitelji nadaju da će pronaći Dankino tijelo kako bi ga mogli pokopati kako treba.

- Da ima djed gdje zapaliti joj svijeću, da zna gdje počiva. Tog dana kada je nestala sam je posljednji put vidio. Otišli smo supruga i ja pričuvati Danku i njenog brata, dok je Ivana otišla do općine nešto završiti. Inače, supruga ih je čuvala često i na nju su navikli. Ranije je bilo da, kada nas djeca vide, uvijek prvo trče kod bake, međutim, tog dana je moja Danka potrčala djedu u zagrljaj. Ja baš kažem supruzi u tom trenutku: "Ju, ovo će snijeg pasti. Nevjerojatno mi je…" Igrali smo se, šalili i kada se svega toga sjetim, samo mi je teže i teže. Nije mi dobro kada joj vidim sliku na internetu i televiziji, suze same idu i samo se pitam je li to moguće, kroz suze navodi Milan Ilić.