POTVRĐENA SMRT OKRUTNOG DIKTATORA UZBEKISTANA Turski premijer: 'Neka mu se Bog smiluje!'

Dugogodišnji diktator Uzbekistana Islam Karimov je preminuo, kazao je turski premijer Binali Yıldırım na sastanku svojeg kabineta koji je prenosila televizija. Yıldırım je objavu smrt popratio riječima "Neka mu se Bog smiluje".

Ova objava potvrdila je špekulacije da je Karimov ranije ovog tjedna doživio fatalni srčani udar, iako službene potvrde iz vlade Uzbekistana još uvijek nema. No, zato državna televizija u najmnogoljudnijoj državi Centralne Azije (31 milijun stanovnika) cijeli dan pušta pogrebnu glazbu, a još ranije su rekli da je zdravlje predsjednika "trajno narušeno", piše Guardian.

Smrt Karimova potvrdili su i diplomati, od kojih je jedan jasno rekao novinarima Reutersa da je Karimov umro. S druge strane, neki news portali Uzbekistana već pišu da će se sprovod održati u subotu i to u rodnom gradu Karimova, Samarkandu, gdje je u tijeku velika akcija uređivanja lokalnog groblja.

Dugogodišnji uzbekistanski vođa stvorio je jednu od najizoliranijih država u Aziji

Islam Karimov sebe je vidio kao zaštitnika svoje srednjoazijske države od prijetnje militantnog islama, a za njegove kritičare bio je brutalan diktator koji je koristio torturu kako bi ostao na vlasti.

Karimov je vodio bivšu sovjetsku republiku Uzbekistan od stjecanja neovisnosti 1991., izabravši za nacionalnog junaka Timura, mongolskog vladara i osvajača iz 14. stoljeća koji je imao sklonost masovnim ubijanjima.

Neki Uzbekistanci vide mračni simbolizam u tome što je za nacionalnog junaka odabrao baš njega umjesto Ulug-bega, Timurovog unuka koji je rođen na području današnjeg Uzbekistana i poznat je kao liberalni reformator.

Karimov tijekom 27 godina vladavine nije trpio neposluh, tvrdoglavo se opirao pritiscima za reformiranjem slabašnog uzbekistanskog gospodarstva, te je čuvao neovisnost svoje države od Rusije i Zapada.

Rođen je 1938. u obitelji tadžičke majke i oca Uzbeka. Odrastao je u državnom sirotištu, a kasnije ubrzano napredovao u Komunističkoj partiji SSSR-a. Bio je član sovjetskog politbiroa i predsjednik Uzbekistanske komunističke partije od 1989. do raspada Sovjetskog Saveza.

Uzbekistanska ekonomija je nakon nezavisnosti ostala pod velikom kontrolom države usprkos pritiscima Međunarodnog monetarnog fonda i drugih tijela da uvedu tržišne reforme i liberaliziraju međunarodnu trgovinsku razmjenu.

Karimov je pod kontrolom držao i lokalne medije, a one strane, poput BBC-a, zabranio je. U kampanji protiv onoga što je nazvao crnim tržištem zabranio je i otvorene tržnice, koje su mnogima bile izvor vijesti i tračeva, ali i zarade.

Kad ga je Zapad 2006. pozvao da poštuje ljudska prava, Karimov je prkosno odgovorio: "Ne miješajte se u naše unutrašnje stvari pod izgovorom širenja slobode i demokracije. Nemojte nam govoriti što da činimo, tko da nam bude prijatelj i kamo da se orijentiramo".

Pod njegovom vladavinom je ta država od 32 milijuna stanovnika kroz koju je nekada prolazio Put svile postala jedna od najizoliranijih i najautoritarnijih zemalja na svijetu.

Karimov je svakodnevno upozoravao da islamistički militanati prijete velikoj, rudama bogatoj srednjoazijsku regiju, no kritičari su ga optuživali da pretjeruje kako bi opravdao svoju borbu protiv političkog otpora.

"Takve ljude treba upucati u glavu", rekao je o islamistima u jednom govoru pred parlamentom 1996. godine.

"Ako je to potrebno, ako vam nedostaje odlučnosti, mogu ih upucati i ja", tada je naglasio.

Odnosi te države s SAD-om i Europskom unijom potpuno su zamrznuti nakon što je njegova vojska brutalno ugušila pobunu u istočnom gradu Andizhanu u svibnju 2005. godine. Tada su ubijene stotine civila, prenijeli su svjedoci i borci za ljudska prava.

Karimov je zatvorio američku zračnu vojnu bazu u Uzbekistanu, otvorenu nakon napada Al Kaide na SAD 11. rujna. Zapad je tada uveo sankcije Uzbekistanu i uveo zabranu viza za uzbekistanske dužnosnike, zbog čega je Karimov potražio poboljšanje odnosa s Rusijom.

Nakon što je SAD kasnije ublažio svoj stav prema Uzbekistanu, velikom proizvođaču pamuka, zlata i prirodnog plina, Karimov im je omogućio ključnu tranzitnu rutu za opskrbljivanje američke vojske u susjednom Afganistanu.

Karimov je 2012., nakon zahlađivanja odnosa s Rusijom, suspendirao članstvo svoje države u Organizaciji dogovora o kolektivnom osiguranju koju je vodila Moskva i u kojoj je bilo nekoliko bivših sovjetskih republika, što su neki analitičari vidjeli kao pandan NATO savezu.

Karimov ima dvije kćeri, od kojih se jedna, Gulnara, pokušala pozicionirati kao pop zvijezda u svojoj domovini i članica visokog društva u svijetu, te je postala jednom od najmoćnijih osoba Uzbekistana. Nekoliko medija je 2014. izvijestilo da je stavljena u kućni pritvor, a od tada se nije pojavila u javnosti.

Njegova mlađa kćer, Lola Karimova-Tiljajeva, izazvala je pozornost javnosti kad je postala uzbekistanska ambasadorica u UNESCO-u.

Analitičari smatraju da će o nasljedniku Karimova odlučiti nekoliko osoba. Prvi je Shavkat Mirzijojev, 59-godišnji bivši guverner koji je na poziciji premijera od 2003., te je zadužen za poljoprivredu, ključnu za uzbekistansku ekonomiju.

Mirzijojev je na početku svog mandata viđen kao privremeni premijer, no s vremenom ga je Karimov počeo poštovati kao talentiranog gospodarstvenika.

Rustam Azimov je 57-godišnji ministar financija koji se smatra relativno liberalnim i kompetentnim. Član je vlade od kasnih devedesetih godina, te je od tada povezan s ministarstvom financija.

Vodio je nelagodne razgovore s međunarodnim financijskim institucijama. Analitičari ga smatraju snažnijim političarom od Mirzijojeva, no pitanje je kako bi kontrolirao sigurnosne snage i vojsku.

Rustam Inojatov, u 72 godini, vođa je moćne državne sigurnosne službe SNB već 21 godinu, te ga mnogi vide kao odlučujućim čimbenikom u Uzbekistanu. Bio je ključna osoba u gušenju pobune u Andizhanu. Inoyatov osim SNB-a kontrolira i vojsku i policiju.

Jedan od ključnih faktora je i mlađa kćer Lola Karimova-Tiljajeva, no ona je u rijetkom obraćanju za medije 2013. rekla kako nema političkih ambicija. Važnu ulogu igra i njezin suprug Timur Tiljaev, "gospodarstvenik koji nije nikad sudjelovao u uzbekistanskom političkom životu", kako ga je ona opisala. Tiljajev kontrolira prometna i trgovinska poduzeća Uzbekistana.