Nakon prebrojenih glasova potvrdila se ona stara bugarska poslovica kojom smo najavili izbore - Bojko se uvijek vraća, koliko god ga daleko bacili i otpisali.
Na već četvrtim izborima u posljednjih 18 mjeseci Bugari su se poput bludnih sinova vratili oprobanom i neuništivom Bojku Borisovu koji će i četvrti put dobiti šansu da sastavi vladu. Već je tri puta bio premijer, ukupno oko 11 godina: od 2009. do 2013., od 2014. do siječnja 2017. te od svibnja 2017. do 2021.
Sada je njegov proeuropski konzervativno desni GERB (Građanski pokret za naprednu Bugarsku) na izborima pobijedio s više od 25 posto glasova, ali mu to ipak neće biti dovoljno da sam vlada. Morat će posegnuti za koalicijskim partnerima. Iako se pretpostavljalo da bi proruske, odnosno proputinovske stranke mogle ojačati i Bugarsku skliznuti u destabilizaciju i novu političku krizu, ipak su većinu dobile umjerene i radikalno proeuropske opcije.
No, pitanje je hoće li se te stranke složiti da zajednički vladaju ili ipak neće prevladati svoje međusobne sukobe i natezanja. Vjerojatno će Bojko Borisov i njegov GERB uspjeti složiti vladu, ali bit će prilično krhka, pa neki analitičari već predviđaju da bi Bugari sljedeće godine i peti put u kratko vrijeme mogli na birališta.
Druga snaga u parlamentu je liberalna proeuropska stranka Nastavljamo s promjenama bivšeg premijera Kirila Petkova koja je dobila oko 20 posto glasova. Petkov je već najavio da neće ulaziti u koaliciju s Borisovom, nego će ostati u oporbi.
Podsjetimo da je u vrijeme Petkovljeve vlade Borisov bio nakratko priveden zbog sumnje u korupciju, ali je, kako se kaže, brže pušten nego što je uhićen, pa među njima dvojicom postoji i osobni animozitet. Borisova se ipak u Bugarskoj percipira s neumjerenom korupcijom, ali Bugari su zažmirili i "birali manje zlo". I u Bruxellesu su odahnuli jer će Bugarska ostati privržena europskoj politici i neće je se gledati s oprezom kao moguću "novu Mađarsku".
Uz Bojka će najvjerojatnije biti stranka turske manjine Pokret za pravdu i slobodu, koja je osvojila više od 13 posto. Međutim, to vjerojatno neće biti dovoljno, osim ako Petkov ne podrži Borisova u glasovanju, bez ulaska u vladu. To je također na staklenim nogama, iako se ne isključuje mogući pritisak iz Bruxellesa na njega kako bi se definitivno blokirale proruske opcije. Bugarsku ionako sumnjiče u tom smislu kao najporozniju zemlju EU, u kojoj Rusi imaju jak utjecaj. No, čini se da su ovi izbori ipak pokazali da je veći dio Bugara odlučio da je njihova opcija europska, a ne putinovska.
Doduše, četvrta snaga je ipak izrazito prokremaljska stranka Preporod (Vzdraždane) Kostadina Kostadinova koji se hvali prijateljstvom s Vladimirom Putinom i protivi se sankcijama Rusiji. On je dobio više od deset posto glasova, što je gotovo dvostruko više nego na prošlim izborima.
No, njemu se okrenulo razočarano prorusko tijelo populističke stranke Postoji takav narod zabavljača Slavija Trifonova koji se pokazao kao ruski spavač. On je u lipnju 2022. i srušio vladu Kirila Petkova kada je izašao iz vladajuće koalicije, ali ga je to stajalo raskola u stranci, a sada i poraznog rezultata na izborima. Plesao je jedno ljeto i čini se da su ga uzalud Rusi potrošili jer se pokazalo da većina Bugara ipak veće nade polaže u Europu, a ne u Moskvu. Sada mu se to očito osvetilo jer je praktički nestao s političke scene.
Bojku Borisovu ostaje nada da bi mogao pridobiti Demokrate (dobili su oko sedam posto) koji se također broje u proeuropske opcije. I na kraju mu ostaje i "soft proruska stranka" Socijalistička (bivši komunisti) koja je na rubu desetak posto, ali su u prošloj vladi podržavali Petkova. Osim Kostadinova, na samom pragu je još jedna otvoreno proruska snaga - Bugarski uspon (Blgarski vzhod) bivšeg ministra obrane Stefana Janeva.
Njega je Petkov smijenio početkom rata u Ukrajini kada ovaj nije želio rusku agresiju nazivati ratom, nego je inzistirao na "specijalnoj vojnoj operaciji". Na ovim izborima nije bio samo izbor i odlučivanje o odnosu prema unutarnjim bugarskim problemima i mukama, nego i njihov stav prema poziciji Bugarske unutar EU. Pokazalo se da im je ta pozicija jako važna. Iako u velikoj mjeri ovise o ruskim energentima, nedavno priključivanje na plinovod kojim u Europu stiže azerbajdžanski plin pokazuje da i taj problem rješavaju i polako će se i oni otarasiti ovisnosti o ruskom plinu.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....