Sredinom rujna šef ukrajinskih obavještajaca, Kirilo Budanov, poručio je kako je Rusiji u interesu da rat u Ukrajini okonča najkasnije do 2026. godine. Naime, do tad će Kremlju pred vrata nahrupiti ekonomski, financijski i društveni problemi koje više neće moći rješavati kao do sada, rekao je Budanov, a prenijela je Ukrainska Pravda.
- Sredina i kraj 2025. ili sam početak 2026. godine, ključni su za Rusiju. Naime, svi njihovi problemi bit će vrlo primjetni sredinom 2025., oni sami procjenjuju da će tada biti vidljiv negativan učinak rata na ekonomiju, rekao je tada Budanov i dodao da je i pitanje regrutiranja novih vojnika već sad sve problematičnije.
Da odmah budemo sasvim jasni - Budanov je najeksponiraniji ukrajinski obavještajac ne samo u zemlji, nego diljem svijeta. Jedna od njegovih zadaća je ta da formira narativ o ratu na način koji odgovara Kijevu, što ne znači uvijek (ili često) točne i provjerene informacije. Riječ je o čovjeku koji je do sad dao niz prognoza o ratu koje se nisu realizirale, poput toga da će se do proljeća 2023. Ukrajinci vratiti na Krim. Sad je jesen 2024. i ukrajinskih snaga i dalje nema na Krimu (iako nerijetko ima ukrajinskih projektila). Ukratko, Budanovu nije mrzak neosonovani optimizam u svrhu podizanja morala Ukrajinaca i njihovih zapadnih saveznika.
To znači da njegove izjave treba uzimati s velikom dozom rezerve pa tako i "velike probleme u ruskoj ekonomiji" detaljnije sagledati. Također, treba jasno istaknuti da su ukrajinska ekonomija, vojska i društvo u višestruko većoj gabuli od Rusa. Kijev ovisi o zapadnoj pomoći, a koja je do kraja lipnja 2024. iznosila 185 milijardi eura prema podacima Instituta za svjetsku ekonomiju u Kielu. Kako ključni vojni dio pomoći dolazi iz SAD-a - 51,6 milijardi dolara - jasno je da bi sve računice o ruskom ekonomskom "slomu" mogle pasti u vodu možda već na američkim izborima, pod uvjetom da pobijedi Ukrajini neskloni Donald Trump i tu pomoć naglo prereže (iako, i on bi mogao iznenaditi jednom kad je u Bijeloj kući).
Kako stoji Rusija
Vratimo se na Rusiju i brojke koje u svom redovnom pregledu iz travnja donosi Međunarodni monetarni fond (uskoro bi trebala biti objavljena i nova verzija), a koji navodi kako očekuje da će ruski BDP u 2024. rast po stopi od 3,2 posto i ukupno dosegnuti vrijednost od 2,06 bilijuna dolara. Nezaposlenost očekuju na razini od 3,2 posto, inflaciju od 5,3 posto, a ukupni dug vlade na razini od 20.8 posto. Na prvi pogled daleko od katastrofičnog. Štoviše, riječ je o stopi rasta BDP-a na kojoj bi EU, koja zajednički raste po stopi od 0,8 posto, mogla pozavidjeti Moskvi.
PROČITAJTE VIŠE Božo Kovačević: ‘Scenarij iz 2017.? Da, moguć je!‘
No, da stvari nisu baš bajne otkrila je sredinom rujna šefica Ruske narodne banke Elvira Nabiullina. Ona je tada poručila da će očekuje kako će inflacija biti "veća od očekivanih 6,5 do 7 posto iz srpanjske prognoze" te je usput podigla ionako visoku kamatnu stopu s 18 na 19 posto. Kako je pak u ponedjeljak pisao The Moscow Times, analitičari Renaissance Capitala očekuju da bi Nabiullina kamatnu stopu do kraja godine mogli dići na čak 21 posto (na početku rata bila je na 20). Istovremeno, gotovinski krediti u Rusiji se već sad izdaju po godišnjoj kamatnoj stopi od 27,1 posto (više je bilo tek u travnju 2024.), hipotekarni po stopi od 20,8 posto, a država preko jednogodišnjih državnih obveznica posuđuje novac po stopi od čak 18,25 posto, piše ekonomist Valerij Kizilov za The Insider.
I tu se vraćamo na tvrdnje Budanova da će rusku ekonomiju do sredine 2025. snaći ozbiljni problemi. S njegovom tvrdnjom slaže se i poznati švedski ekonomist Anders Åslund, a koji je početkom listopada za Project Syndicate napisao analizu s naslovom "Odbrojani su dani ruske ratne ekonomije". Åslund, koji je početkom 1990-ih uz američkog ekonomista Jeffreyja Sachsa bio među ekipom koja trebala uspostaviti temelje tržišnog gospodarstva u Rusiji (što očito nije prošlo kako je zamišljeno), za svoj zaključak navodi nekoliko argumenata.
Sankcije djeluju?
Prvo, smatra da zapadne sankcije itekako škode ruskom gospodarstvu, što posredno, a što neposredno, te im ukupno "skida" 2 do 3 posto BDP-a godišnje. Drugo, ističe ovisnost ruske ekonomije o izvozu energenata, prilikom čega zlurado podsjeća na izjavu pokojnog američkog senatora Johna McCaina, a koji je Rusiju svojedobno nazvao "benzinskom crpkom koja se pretvara da je država".
PROČITAJTE VIŠE Putinov brod se naginje
Kako piše Åslund, jedini produktivan sektor ruskog gospodarstva trenutno je onaj vojni (u najširem smislu), dok je doprinos svih ostalih zanemariv. Treće, on ruske brojke o inflaciji od 9,1 posto (za kolovoz) smatra nerealno niskima i tvrdi da se u stvarnosti radi o puno ozbiljnijem rastu cijena. Četvrto, iako ruski javni dug nije visok, država od početka rata ima vrlo malo opcija za posuđivanje novca i živi od poreza i rezervi. A u potonje su već dobrano zagrabili pa je nacionalni fond u tri godine s 183 milijarde dolara pao na 55 milijardi, dok je nekih 300 milijardi i dalje zamrznuto u zapadnim državama, najvećim dijelom u belgijskom Euroclearu. Aslund smatra da bi preostale rezerve Kremlj mogao "spaliti" do kraja iduće godine. Konačno, švedski ekonomist ističe kako je Putinova kleptokracija tehnološki unazadila zemlju, a od početka rata veliki broj mladih, obrazovanih i talentiranih ljudi napustio je državu.
Istovremeno, ruski obrambeni sektor guta novac, radnike i sovjetske zalihe oružja. Službeni proračun za iduću godinu je oko 143 milijarde dolara, dok Aslund smatra kako će se sa skrivenim troškovima popeti na 190 milijardi dolara, ili oko 9 do 10 posto BDP-a Rusije. Dodaje kako je to vrhunac vojne potrošnje koji Rusija može podnijeti bez da drastično sreže potrošnju u drugim sektorima, a koji su, po njemu, "ionako ogoljeni do kosti".
Rast inflacije
Do sličnih zaključaka došao je i danski vojni analitičar Anders Puck Nielsen, koji posebno ističe problem inflacije u Rusiji. Kao prvi faktor ističe izrazito povećanu vojnu potrošnju i nedostatak radne snage. Naime, Rusi sami tvrde da mjesečno regrutiraju oko 30.000 novih vojnika (američki analitičar Michael Kofman smatra da je sad ta brojka vjerojatno negdje između 20 i 25 tisuća). Pritom ih se privlači plaćama i bonusima koji su i do 4 ili 5 puta veći od prosječne ruske plaće, što opet tjera poslodavce u obrambenom sektoru da nude veće plaće kako bi radnike zadržali. One su sasvim sigurno manje od iznosa koji se može zaraditi u vojsci, ali kao dosta zgodan plus na svojoj strani imaju znatno manju vjerojatnost da vas na proizvodnoj traci raznese ukrajinski FPV dron, što baš i nije slučaj ako ste u jedinici koja pokušava zauzeti Pokrovsk. Dakle, vojska prvo uzima velik broj radnika i potencijalnih radnika čime se pojačava njihov nedostatak, a istovremeno doprinosi i podizanju plaća u cijelom obrambenom sektoru, što opet i druge aktere u ruskoj ekonomiji tjera na isto. Za obične Ruse - odlično, veća primanja. Ali istodobno i recept za rast inflacije. A kako pritom ističe Nielsen, rast cijena ne vidi se toliko u obrambenom sektoru, gdje vlast kupuje po fiksnoj cijeni, koliko u dućanima gdje je priča drugačija.
Nielsen zapravo smatra da se pozitivni učinci ruske ratne ekonomije, a to su rast plaća, niska nezaposlenost i rast investicija (iako uglavnom u obrani) bliže svom kraju, a da iduće godine potencijalno nastupa razdoblje u kojem će vojska biti prisiljena mobilizirati ljude: za to više neće dijeliti visoke bonuse i plaće, ali inflacija će pritom i dalje rasti. Ukratko, gotovo je s debelim kravama, stižu mršave.
Obrambena potrošnja
U cijeloj priči valja napomenuti i još jedan element, a to je efikasnost obrambenog sektora. Prema raznim procjenama, Rusi su iscrpili dobar dio oružja i oružanih sustava iz zaliha preostalih iz sovjetskih vremena. Postoji nemali broj ljudi koji kupuju satelitske snimke velikih otvorenih skladišta tenkova i drugih oklopnih vozila diljem Rusije i koji tvrde da su nekima od njih zalihe upola manje nego što su bile.
PROČITAJTE VIŠE Mogu li ruski milijuni završiti u Kijevu?
Ti sustavi iz starih zaliha idu u tvornice, tamo se prerade i pošalju u Ukrajinu. Prema Nielsenu, čak 80 posto svog oružja koje Rusi koriste u Ukrajini je osuvremenjeno i popravljeno oružje iz zaliha, dok je tek 20 posto novoproizvedeno. Očito, ako nastave gubiti tehniku ovim tempom (a prema Oryxu su Rusi ostali bez 18.250 komada vojne tehnike od 24. veljače 2024. do sada), u jednom trenutku neće je biti dovoljno za sve trupe koje ga trebaju, što neće moći nadomjestiti čak ni znatno pojačana proizvodnja novih sustava. Stoga danski analitičar, koji je svojedobno ispravno procijenio da će Rusija doista izvršiti invaziju i da im ni blizu neće ići prema planu, smatra da bi Budanov mogao biti u pravu kad kaže da bi Rusija trebala pobijediti ili iduće godine, ili najkasnije 2026. godine.
Dugoročno Rusija ima i problem koji mori većinu istočnoeuropskih država (prije svega i, pogodili ste, Ukrajinu), a koji će u jednom trenutku možda zaista predstavljati opasnost za opstanak države - a to je demografija. U zemlji danas živi 144.820.000 ljudi, oko milijun i pol manje nego prije četiri godine. A projekcije ne predviđaju rast, nego daljnji pad. Toga je očito svjestan i predsjednik Putin koji je ranije ove godine prilikom posjeta proizvođaču tenkova Uralvagonzavodu objašnjavao nekom paru da moraju imati više djece, što možete vidjeti na dosta neobičnim prizorima ispod (fotografije priložene). Cinici bi rekli, Putin je Rusima zapravo poručio: ‘Je**** se‘.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....