Koristeći se arhivom Stasija, tajne službe bivšeg DDR-a, novinari njemačkog tjednika Spiegel otkrivaju da ruski predsjednik Vladimir Putin za vrijeme godina provedenih u nekadašnjoj istočnoj Njemačkoj nije bio tako važan agent KGB-a kako se pisalo.
Godinama se vjerovalo kako je Vladimir Putin kao mladi časnik sovjetske tajne službe poslan u strogo povjerljivu misiju u Istočnoj Njemačkoj. Iz Dresdena je održavao kontakte s pripadnicima Frakcije Crvene armije (RAF), ljevičarskom skupinom koja je u Zapadnoj Njemačkoj organizirala bombaške napade.
Putin im je prosljeđivao oružje i upute iz Moskve. Govorilo se da je Putin više puta vodio sastanke predstavnika KGB-a, Stasija i RAF-a, među ostalim i o atentatu na šefa Deutsche Bank Alfreda Herrhausena, ubijenog 1989. u Bad Homburgu. Priča o Putinovim vezama s RAF-om našla se u dvije njegove biografije objavljene na zapadu: očito im je izvor bio isti, jedan bivši pripadnik RAF-a kojem su zajamčili anonimnost.
Nevjerodostojni svjedok
No sad se ispostavlja da je taj izvor izvjesni Dietmar C. iz Dillingena u Saarlandu, danas 71-godišnjak s bogatom prošlosti: bivši hipik, pljačkaš banaka, ključni svjedok niza spektakularnih priča. No sasvim izvjesno nikad nije bio član RAF-a, navodi Spiegel. O čemu se radi? Otkako je Putin došao na čelo Rusije, velika je potražnja za pričama iz njegove špijunske prošlosti. U priči o njegovoj karijeri u Drezdenu od 1985. do 1990. činjenice i fikcija isprepliću se u žaru za zaradom, navodi najutjecajniji njemački tjednik.
U Stasijevim dokumentima koji su dosad dostupni javnosti samo je nekoliko stranica na kojima se uopće spominje Putin. Tu je zabilježena večer njemačko-sovjetskog prijateljstva, rođendanska čestitka, administrativna pitanja, par izblijedjelih fotografija. Je li Putinova uloga bila toliko važna da su svi tragovi službenih dokumenata izbrisani? Ili je on radio tek rutinski posao koji je bio previše nevažan da bi ga Stasi arhivirao? Ovo drugo, sugerira Spiegel.
Iz Putinova vremena u Dresdenu priča se da je posebno volio pivo Radeberger, koje nije bilo lako dostupno običnom građaninu DDR-a. Putinova sklonost piću nije prošla nezapaženo. Prema rukom pisanoj bilješci na internom memorandumu, šef dresdenskog Stasija Horst Böhm drugu Putinu za njegov 35. rođendan nije poklonio samo čestitku i cvijeće, već i kriglu piva. Horst Jehmlich, ađutant posljednjeg šefa Stasija u Dresdenu, kaže da je Putin igrao tek sporednu ulogu u rezidenciji KGB-a u tom gradu. Bio je više neka vrsta "potrčka" za agente, kaže danas Jehmlich. Bivši Putinov kolega u uredu KGB-a ispričao je pak da se Putinov posao svodio na sortiranje molbi za posjet zapadnonjemačkim rođacima ili traženje potencijalnih doušnika među stranim studentima u Drezdenu.
Najspektakularnija je priča o Putinovoj navodnoj suradnji s RAF-om. Prvi put se pojavila 2012. godine, u Putinovoj biografiji »Čovjek bez lica« Mashe Gessen, gdje se opsežno citira "bivši pripadnik RAF-a". Isti anonimni izvor najvjerojatnije je citiran i u bestseleru Catherine Belton iz 2020. "Putinova mreža". Navodno su RAF-ovci Putinu predavali popis oružja koje žele, a iz Moskve su im sugerirali koga da ubiju. U biografiji njemačkog novinara Thomasa Fasbendera »Vladimir W. Putin« iz 2022. kao izvor se otkriva Dietmar C. punim imenom. To je ista osoba koja je razgovarala s Mashom Gessen i Catherine Belton. U razgovoru s Fasbenderom u kolovozu 2021. Dietmar C. je ponovno opisao terorističke sastanke u Dresdenu i uljepšao ih novim detaljima. Sad tvrdi da im nije sudjelovao samo Putin, već i Sergej Ivanov, kasnije ruski ministar obrane. Ponekad su bili prisutni teroristi iz francuske "Action Directe" ili šef Stasija za drezdenski okrug, general bojnik Horst Böhm. Putin bi ga nekad "poslao po kavu". Međutim, C. nikada nije bio član RAF-a, piše Fasbender. On je samo pratio teroriste, kao prevoditelj za francuski. Ne morate vjerovati C.-u, ali njegova verzija nije "ništa manje uvjerljiva od drugih", piše on. No Spiegelovim autorima nije uvjerljiv.
Dok Fasbender opisuje Dietmara C. kao "čovjeka s ljevičarskom ekstremističkom prošlošću" vezanog za tajne službe, njemačke tajne službe nemaju saznanja o njegovim vezama s RAF-om, KGB-om ili Stasijem. No Dietmar C. je dobro poznat u zapadnonjemačkom pravosuđu: od 1970-ih je više puta evidentiran za kaznena djela poput pronevjere, krađe, prisile ili kršenja zakona o oružju. Više je puta zatvaran, a 2017. bavarski okružni sud osudio ga je na novčanu kaznu zbog tjelesnih ozljeda. Volio je pričati spektakularne priče: tako među ostalim priča da je nekoliko puta sreo Osamu bin Ladena. Dok je Fassbenderu ispričao da je bio član anarhističke borbene skupine na jugu Njemačke početkom 1970-ih i tako došao u kontakt s RAF-om, novinaru Jürgenu Rothu ispričao je da se "ranih 70-tih" borio kao plaćenik u Africi, u tadašnjoj Rodeziji. Zapravo je služio u Bundeswehru, gdje se školovao za bolničara, ukrao opremu i dezertirao. U prosincu 1972. sud u Marburgu osudio ga je za dezerterstvo.
Putinova špijunska mreža
Prve senzacionalne priče o Putinovoj uzbudljivoj karijeri u DDR-u pojavile su se početkom 2000-ih, nakon što je Putin postao predsjednik Ruske Federacije. Horde novinara krenule su istraživati njegovu prošlost, navodi Spiegel. Britanski "Sunday Times" izvijestio je o "prstenu od 15 agenata" koji je Putin ostavio iza sebe. »Sächsische Zeitung« piše da je među doušnicima bio i dresdenski neonacist Rainer Sonntag, strijeljan 1991. godine. Die Welt je pisao o istočnonjemačkom liječniku kojemu su Putinovi agenti navodno htjeli podmetnuti pornografiju, kako bi ga natjerali da u računalnu mrežu ubaci lažne podatke o kemijskom ratovanju. ZDF i Focus također su izvijestili o Putinovoj špijunskoj mreži koju je instalirao i ostavio za sobom u Njemačkoj; to se smatralo kao potpuno potvrđenom pričom nakon što je Reuters u svibnju 2000. objavio izjavu glasnogovornika službe nadležne za Stasi da je Putin 1990. uspostavio lanac agenata od bivših zaposlenika Stasija "koji su trebali nastaviti raditi za Sovjete nakon raspada DDR-a". No već dan kasnije objavili su "pojašnjenje": zapravo, nisu bila dostupna ni saznanja ni dokumenti "o aktivnostima bivšeg službenika KGB-a Vladimira Putina u Dresdenu". No to pojašnjenje malo je tko uopće vidio.
Svi koji su pisali o mreži KGB špijuna koje je Putin ostavio za sobom u Njemačkoj većinom su se oslanjali na svjedočenje otpuštenog zaposlenika Stasija Klausa Z., koji je djelovao pod pseudonimima "Peter Ackermann" ili "Michael Mannstein". Nije baš imao blistavu karijeru u Stasiju: prvo je početkom 80-tih radio kao obični zaposlenik u Odjelu XV okruga Dresden, pa je 1988. prebačen u manje prestižni Odjel VIII gdje se bavio "konspirativnim istragama stambenih četvrti". Iduće godine premješten je da se bavi tehničkom sigurnošću Stasijeve imovine. Nakon što je otpušten iz Stasija, bio je frustriran te je na Božić 1990. otputovao u Köln i ponudio svoje usluge zapadnonjemačkoj kontraobavještajnoj službi. Dobrih godinu dana nakon pada Zida, potražnja za internim informacijama iz ureda Stasija u Dresdenu nije bila posebno velika, pa je Klaus Z. krenuo pričati o kolegama iz KGB-a. Naprimjer o tome kako je 1985. na sportskim terenima Stasija upoznao Rusa po imenu "Volođa", privatno su se posjećivali i išli na izlete. I kada je u nekom trenutku postao očit kraj DDR-a, zajedno su razmišljali može li Z. od sada raditi za KGB, ali to nikada nisu proveli. Bivši Stasijevac počeo je novi, mirni život u Zapadnoj Njemačkoj, sve dok 1999. nije prijavio njemačkom Uredu za zaštitu ustava da je na televiziji prepoznao »Volođu«, pripadnika sovjetske tajne službe kojega je jednom susreo u Dresdenu. Riječ je bila o tek imenovanom ruskom premijeru Vladimiru Putinu. Sve je to ispričao i njemačkim medijima. Ugledni tjednik "Fokus" ga je predstavio kao vrhunskog izvora Službe za zaštitu ustava, koji je razotkrio ni manje ni više nego "15 njemačkih špijuna u službi Moskve". Ispostavilo se da su sve te tvrdnje šuplja nagađanja.
A dokaza u arhivi Stasija gotovo da uopće nema. Jedan od rijetkih dokumenata u kojima se pojavljuje Putinovo ime je pismo iz rujna 1989. u kojem on - u ime drugog časnika za vezu KGB-a - traži pomoć šefa dresdenskog Stasija. Doušnik KGB-a po imenu Gerhard B., bivši kapetan kriminalističke policije DDR-a, izbačen je s posla jer je zbog pijanstva i dugovao procijenjen sigurnosnim rizikom. Isključen mu je telefon. Putin je zatražio od Stasija u ime svog šefa da ponovno aktivira Gerhardovu telefonsku liniju jer nastavlja podržavati KGB. Bi li tako nešto potpisao "vrhunski špijun"? No vjerojatnije je da taj dokument prikladnije opisuje Putinovu svakodnevicu u ispostavi KGB-a u Dresdenu, nego priče o teroristima i tajnim skladištima oružja, zaključuju novinari Spiegela.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....