MASAKR

'PRED OČIMA NAM SE DOGAĐA NOVA SREBRENICA' Sve užasnija izvješća iz okolice Damaska, Asad gazi predgrađe koje je godinama držao pod opsadom

 Bassam Khabieh / REUTERS

Sa svakim poginulim djetetom i svakim činom brutalnosti koji prolazi nekažnjeno, istočna je Ghouta sve sličnija onome što je bivši glavni tajnik UN-a Kofi Annan jednom nazvao najgorim zločinom počinjenim na tlu Europe od 1945. Naime, istočna Ghouta se pretvara u sirijsku Srebrenicu, piše Simon Tisdall u osvrtu za Guardian.

Baš kao i bosansku muslimansku enklavu 1995., istočnu Ghoutu, inače predgrađe sirijskog glavnog grada Damaska, opkolile su prorežimske snage još u ranim fazama rata u Siriji. Ni godine borbi nisu uspjele ukloniti pobunjeničke frakcije koje kontroliraju to područje, napučeno većim brojem civila.

Kao i u Srebrenici, i ovdje je prekinuta dostava hrane i medicinske pomoći. 1993. godine UN je proglasio Srebrenicu 'sigurnom zonom'. Na prošlogodišnjem mirovnom procesu u Astani, Rusi su istočnu Ghoutu proglasili 'zonom deeskalacije'. No, bez uspjeha.

Baš kao i u Bosni, nitko se nije potrudio zaštititi civile kad su, nakon propasti pregovora, režimske snage u prosincu pokrenule ofenzivu. Zračni napadi i bombardiranja zastrašujući su, a sirijske snage i njihovi ruski podupiratelji nekažnjeno ih nastavljaju, navodi Tisdall u Guardianu. Tvrdi se da je u posljednjih nekoliko dana ondje zabilježeno jedno od najvećih krvoprolića od početka rata.

UN je gotovo preklinjao Asadovu koaliciju, koja uključuje i milicije pod kontrolom Irana, da pristane na humanitarni prekid vatre. Apeli su bili u potpunosti ignorirani. Molbe humanitarnih organizacija također nisu urodile plodom.

Sva pažnja velikih igrača – SAD-a i Rusije – te regionalnih sila poput Turske, usmjerena je na veliku stratešku igru koja se odigrava preko milijuna leševa Sirijaca. Njihov fokus je na tome tko će u budućnosti kontrolirati zemlju podijeljenu na zone utjecaja.

Za Trumpovu administraciju to znači ograničavanje navodne ambicije Iranaca da stvore 'kopneni most' do Sredozemnog mora ili takozvani 'šijitski srp' koji bi se protezao od Herata u Afganistanu, pa do doline Bekaa u Libanonu. Za Turke to znači poraziti Kurde. Za Vladimira Putina radi se o pukoj moći.

No, za stanovnike istočne Ghoute radi se o preživljavanju. U posljednjih 36 sati poginuo je rekordan broj ljudi, a od početka sukoba 2011. poginuli se broje u tisućama. A s obzirom da je enklava pod opsadom, izlaza nema.

Prema najnovijim izvješćima, u posljednja dva dana više je od 250 mrtvih, broj ranjenih je višestruko veći, a svjedoci govore da projektili padaju doslovce poput kiše. Na snazi je masovno bombardiranje već ionako razrušenih bolnica. U zadnja dva dana pogođeno ih je šest. Nasilje je nemilosrdno i nepodnošljivo okrutno.

U Srebrenici je masakrirano oko 8.000 muslimanskih muškaraca i dječaka u samo nekoliko dana. Između 25.000 i 30.000 bosanskih žena, djece i starijih osoba prisilno je raseljeno i maltretirano. Međunarodni sud za ratne zločine kasnije je to okarakterizirao kao genocid, podsjeća Tisdall u Guardianu.

U ono vrijeme, svijet je stajao i gledao kako general Ratko Mladić i vojska bosanskih Srba te paravojna grupa Škorpioni zatvara krug i brojčano nadjačava nizozemske snage koje su ondje trebale igrati ulogu mirotvoraca. Međunarodna je zajednica jako dobro znala što je Mladić kadar učiniti, da je masakr neminovan. No, okrenuli su glavu na drugu stranu.

Agoniju istočne Ghoute, već otprije poznate kao poprište kemijskog napada plinom sarinom 2013., međunarodna zajednica jednako tako ignorira. I ponovno se ubijaju civili, uključujući i ogroman broj djece. Ponovno zapadne snage stacionirane u zemlji odbijaju intervenirati. Ponovno je UN nemoćan, a Vijeće sigurnosti osakaćeno ruskim pravom veta, piše Guardian.

'Ovo bi mogao biti najgori napad u sirijskoj povijesti, čak gori od opsade Alepa. Ovako sistematično i namjerno napadati civile je ratni zločin i međunarodna zajednica to mora zaustaviti', kaže Zaidoun al-Zoabi iz neovisne Zajednice zdravstvenih i humanitarnih organizacija.

No, zasad se sirijski predsjednik Bašar al-Asad – baš kao i Mladić 1995. godine – čini potpuno imunim na pritiske izvana. Dokaza koji govore u prilog njegovim ratnim zločinima ili zločinima protiv čovječnosti ima napretek. No, zasad nije podignuta ni jedna optužnica.

Danas u istočnoj Ghouti, baš kao i u Srebrenici 1995., provodi se genocid, piše Simon Tisdall za Guardian. U studenom prošle godine Mladić je u Haagu napokon osuđen za ratni zločin – 22 godine nakon masakra, i to nepravomoćno. Koliko će još djece umrijeti prije nego pravda bude zadovoljena u Siriji?, pita se na kraju Guardianov kolumnist.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
15. studeni 2024 08:57