Priče dvojice ruskih oporbenjaka Alekseja Navaljnog i Vladimira Kara-Murze umnogome su slične. Obojica su se našla na meti Putina, odnosno ruske službe sigurnosti FSB-a, obojicu su pokušali otrovati, obojica su završila u ruskom zatvoru. Razlika je u tome što je Navaljni iza rešetaka i skončao svoj život, a Kara-Murzi se posrećilo pa je oslobođen u velikoj razmjeni zatvorenika između Rusije i SAD-a.
Doista, to što Vladimir Kara-Murza, zajedno sa svojom suprugom Jevgenijom i devetogodišnjim sinom Davidom sada sjedi u lobiju hotela u Londonu i priča svoju priču, čini se ravno čudu, piše Guardian.
Jevgenija još uvijek puno plače.
‘I ne samo to. Rasplačem i druge ljude. Kad govorim, ljudima u publici poteknu suze. Bilo je tu toliko emocionalne traume. Ne samo što je Vladimir bio zatočen u samici u užasnim uvjetima u zapadnom Sibiru, nego sam se i ja morala nositi s ljudima koji zapravo nisu mogli razumjeti sve ovo. Ljudima koji žive u normalnom demokratskom društvu teško je shvatiti kako u 21. stoljeću izgleda politička represija. Jednostavno to nisu mogli shvatiti‘, kaže Jevgenija.
Ono kroz što je Kara-Murza prošao u sibirskom gulagu, poznato je iz djela Solženjicina i drugih pisaca staljinističke ere.
‘Ja sam povjesničar, a najviše sam se bavio upravo sovjetskim disidentima‘, kaže Kara-Murza koji je studirao na Cambridgeu.
‘Snimao sam i filmove o tome. Mnogo sam o tome pisao. Poznajem mnoge od tih (proganjanih) ljudi. Ponekad se kaže da svaki povjesničar podsvjesno želi osobno iskusiti ono što proučava. Ako je to točno, onda se meni želja ispunila‘, kaže.
‘Osjećao sam se kao da živim unutar svih tih romana jer je zapanjujuće i šokantno, i, iskreno, vrlo tužno kako se, nakon toliko desetljeća, ništa nije promijenilo. Čak i najsitniji detalji o tome kakva je zatvorska ćelija, kako je organizirana šetnja, kako zatvorski čuvari razgovaraju s vama, kako funkcionira zatvorski prijevoz, sve je potpuno isto‘, kaže Kara-Murza.
Ipak, znanje stečeno iz sovjetskih romana pomoglo mu je da se snađe u sustavu.
‘Znao sam pravila. Ti su sibirski zatvori zloglasni čak i po ruskim standardima jer imaju pravila za sve, svaku minutu svakog dana, ali sam također znao da imam pravo na knjige, na zatvorsku knjižnicu, pa su mi ih morali dati.‘
I Eugenija je za sebe mogla pronaći model u knjigama iz prošlosti. Vladimir na sva usta hvali svoju ‘nevjerojatnu ženu‘ koja je pomogla da Zapad ne zaboravi sudbinu njezina supruga i uspoređuje ju sa ženama dekabrista (ruski plemićki revolucionari koji su digli oružani ustanak protiv carizma u Sankt Petersburgu 26. XII. 1825., op.a.) koje su svoje muževe pratile u Sibir u 19. stoljeću.
Kara-Murzino oslobađanje za sve je još uvijek veliki šok. Njegov bliski prijatelj Bill Browder, poslovni čovjek i borac protiv korupcije koji je neumorno lobirao za Kara-Murzino oslobađanje, bio je uvjeren da će ovaj umrijeti u zatvoru. A to je mislio i sâm Kara-Murza.
‘Bio sam uvjeren da ću umrijeti u zatvoru. Sad kad sjedim ovdje s vama, nekoliko stotina metara od Westminsterske palače, osjećam se potpuno nadrealno. Sve je to previše. Događaji su prebrzi da bi ih ljudski um mogao obraditi. Kao da gledam film o tome što se dogodilo krajem srpnja. To je prekrasan film, ali još uvijek ne djeluje stvarno‘, kaže Kara-Murza.
Opisuje kako mu je agent FSB-a koji je sjedio do njega u avionu, rekao da pogleda kroz prozor dok je avion uzlijetao jer je to posljednji put da vidi svoju zemlju.
‘Samo sam mu se nasmijao u lice i rekao: ‘Gledaj čovječe, ja sam povjesničar. Ne samo da mislim, ne samo da vjerujem, nego i znam da ću se vratiti kući i to će biti mnogo brže nego što možete zamisliti.‘‘
Većina ljudi koje je sreo u ruskom zatvorskom sustavu, ‘policajci, zatvorski službenici, suci, tužitelji, oni ne vjeruju ni u što‘. Većina nisu patološki sadisti, kaže, samo rade svoj posao. ‘Ali grupa Alfa, specijalna jedinica FSB-a koja nas je pratila, u njima sam vidio ideološku mržnju. Oni vjeruju u te stvari i to je još strašnije.‘
Kara-Murza dobro poznaje i razumije povijest pa je siguran da će se Putinov režim srušiti brzo i bez upozorenja.
‘Tako se stvari dešavaju u Rusiji. I carstvo Romanovih s početka 20. stoljeća i sovjetski režim s kraja 20. stoljeća srušili su se u tri dana. To nije metafora, bila su doslovno tri dana u oba slučaja.‘
Čvrsto je uvjeren da najbolja šansa za slobodnu i demokratsku Rusiju i mir u Europi počiva na porazu Rusije u Ukrajini. Izgubljeni rat koji je počeo agresijom uvijek je bio najveći pokretač političkih promjena u zemlji, kaže on.
Iako ne misli da bi samo ruski narod trebao preuzeti kolektivnu odgovornost, već i zapadni čelnici, koji su ‘svih ovih godina kupovali plin od Putina, pozivali ga na međunarodne sastanke, prostirali crvene tepihe‘.
Također misli da će istina izaći na vidjelo.
‘Ovi dečki vode pedantne zapise. Kad dođe kraj – a hoće – arhive će se otvoriti, saznat ćemo i za Trumpa i za Marine Le Pen, a i za Britance također.‘
Sad kad sjedi u Londonu, centru pranja novca i ugleda Putinova carstva, smije se na spomen jednog od zloglasnijih britanskih političkih pokrovitelja, Evgenija Lebedeva, vlasnika Independenta i Evening Standarda, inače sina KGB-ovog potpukovnika Aleksandra Lebedeva.
‘Je li on barun od Sibira? Trebao bih ga upoznati. Valjda on predstavlja i mene?‘, kaže.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....