Prigožin luduje kao nikad, Šojgu ima svoj plan, a posebno su zanimljive promjene u Crnomorskoj floti!

Petak 23. lipnja ujedno je i 485. dan intenzivnog ratovanja u Ukrajini. Kao i kod nas, posljednji su dani ondje bili iznimno topli, a do početka idućeg tjedna trebalo bi početi naglo pogoršanje vremena s možda i desetak dana jakih kiša i oluja. Do tada se nastavljaju borbe uzduž čitave bojišnice na istoku, jugoistoku i jugu Ukrajine. Konkretno, izgleda da se nastavljaju ukrajinski pokušaji izvođenja napada u regiji Zaporižje, te na granici Zaporižja i oblasti Donjeck. Iako ukrajinski izvori optimistično spominju napredovanje u smjeru Melitopola i Berdjanska – zapravo se tu radi o iznimno malim pomacima u zoni nedaleko Dnjepra kod Lobkova (izgleda da su zadržali Pjatihatki, a borbe se vode kod obližnjeg sela Žerebjanki), te južno od Orihiva. Ondje se od famoznog Jevgenija Prigožina moglo u srijedu 21. lipnja čuti da su ukrajinke snage iz smjera Novodanilivke ušle u selo Robotine, koje je bilo ciljem prodora (i težih gubitaka) još za prvih dana njihove ofenzive početkom lipnja – što se, dok službena Ukrajina šuti, ne može provjeriti iz neovisnih izvora. Treba napomenuti da bitnijih pomaka nije bilo ni oko 80 km istočnije, u prostoru Velike Novosilke. Ondje se govori o ukrajinskim nastojanjima za oslobađanjem ruskog izboja u prostoru sela Rivnopil i Prijutne (oko 14 km jugozapadno od Velike Novosilke), dok južno od Velike Novosilke Ukrajinci nastavljaju držati Makarivku i odbijati ruske protunapade. I ovdje se pričalo o mogućem ulasku branitelja u selo Urožaine, iako za to nema potvrde – dok je jednako nejasno stanje i na potezu Novodonjecke-Kermenčik, oko 14 km jugoistočno od Velike Novosilke.

S obje se strane čuje o žestokim borbama oko Donjecka – prvenstveno na potezu Marinka-Pobjeda-Novomihailivka, oko 25 km jugozapadno od Donjecka, te oko Avdiivke, nekoliko kilometara sjeverozapadno od Donjecka. Iako se čuje da je u tim zonama borbi bilo manjih pomaka bojišnice, ta vijesti još nipošto ne ukazuju na promjene strateške važnosti. Slična je situacija i oko okupiranog Bahmuta, gdje se nastavljaju intenzivna sukobljavanja oko grada. Ondje se na oko 14 km južno od grada čulo o ukrajinskom izbijanju na trasu kanala „Siverski Donjec – Donbas“ u predjelu Ozarjanivke (gdje je i jedan od kopnenih prijelaza preko trase tog kanala), čime se nastavlja tamošnje stabiliziranje bojišnice uz polagano potiskivanje agresora na istok. Manje je vijesti iz zone sjeverno od Bahmuta – gdje se navode svakodnevni kopneni okršaji, ali bez spomena većih pomaka.

Iako se iz ruskih izvora moglo čuti o manjim pomacima bojišta oko ukrajinskog uporišta Spirne, oko 25 km sjeveroistočno od Bahmuta – zona od Spirne do rijeke Siverski Donjec zadnjih je dana bila poprište ukrajinskog pritiska, posebno oko njihova uporišta Bilogorivka na Siverskom Donjecu. To se djelovanje izgleda u zadnjih par dana prelilo i sjeverno od rijeke – gdje se nakon ozbiljnijih ruskih napada krajem prošlog i početkom ovog tjedna (predvođenih odredima „Štorm-Z“, koji su se onda ispuhali i povukli), sad najednom govori o ukrajinskom naletu koji je navodno zaustavio agresorski pritisak i vratio izgubljene pozicije oko sela Dibrova i šumskih krajeva oko Kremine. Kako izgleda, time su barem na kraće vrijeme suzbijeni i ruski napadi na zapad prema liniji Terni-Jampolivka-Torske – koji su navodno trebali privući ukrajinska pojačanja i donekle oteretiti ruske obrambene crte na južnijim poprištima ukrajinke ofenzive. Pri tome nije jasno koliko su uspješna bila i ruska nastojanja oko ukrajinskog uporišta Kupjansk na rijeci Oskil, kojem su se agresori primakli sa sjeveroistoka – i gdje se zadnjih dana bilježe ustrajne borbe oko sela Sinkivka, oko 7 km sjeveroistočno od Kupjanska, na sjeveru Donbasa.

Konačno, treba zamijetiti i da se stanje poprilično mijenja na krajnjem jugozapadu bojišta – uz tok rijeke Dnjepar. Ondje se uvelike dovršilo izlijevanje bivšeg Kahovskog rezervoara, što je uvelike promijenilo i potez od oko 210 km fronte uz to negdašnje veliko akumulacijsko jezero. Zadnjih je dana pod vodom ostalo tek još nekoliko manjih naselja, dok spasitelji civilima prvenstveno dostavljaju čistu vodu i ispumpavaju podrume. Razaranjem brane i pražnjenjem akumulacije nastale su velike prazne površine manjih jezera i močvara koje se nastavljaju intenzivno sušiti na toplom vremenu, iako ondašnje tlo i dalje navodno nije sposobno podnijeti prolaz teže vojne tehnike. Ipak, ondje se Dnjepar uvelike krenuo vraćati u svoje korito s kraja 1940-tih i početka 1950-tih godina (uz ukrajinsku obalu bivše akumulacije), dok su na površinu krenuli izlaziti i ostaci negdašnjih prometnica kojima se nekad putovalo tim do jučer potopljenim krajolikom. Zadnjih se dana ondje bilježi intenzivniji povrat vojnih postrojbi, a za očekivati bi bilo kako pokušaje ukrajinskog prelaska – tako i pokušaje hitnog ruskog utvrđivanja tamošnjih novih kopnenih linija.

Zračni napadi

Posljednjih dana bilježe se izvođenja zračnih napada s obje strane. Nakon što su partizani u noći na srijedu 21. lipnja opet onesposobili željezničku vezu od Krima prema Zaporižju, jučer ujutro je salva raketa Storm Shadow na neko vrijeme prekinula i glavnu cestovnu vezu kojom se s Krima opskrbljuju ruske snage u okupiranim dijelovima Hersonske i Zaporiške oblasti. Oštećenja mostova kod Čongara izazvala su prometne zastoje, te glavninu ruskog teretnog prometa s Krima možda i na nekoliko tjedana skrenula zapadnije prema gradu Armjansku. Riječ je o lošijim cestama te bitno dužoj ruti koja je ujedno i bitno bliža slobodnim krajevima pod ukrajinskom kontrolom – čime je i dobrano unutar dometa preciznog raketnog sustava HIMARS. Dok ruska strana navodno izvodi hitne fortifikacijske radove oko Armjanska, treba napomenuti kako je ova šteta bila dovoljno bolna da se iz lokalnih ruskih izvora odmah čuju i prijetnje o tome kako bi za odmazdu trebalo uništiti veliki most u Giurgiulestiju koji povezuje Ukrajinu i Moldovu – što je ubrzo izazvalo i oštro negodovanje službenih vlasti u Moldovi.

Što se ruskih zračnih napada tiče, u noći od srijede na četvrtak 22. lipnja Ukrajina je napadnuta s 3 rakete Kh-22 lansirane s bombardera Tu-22M3 baziranih u Sjevernoj Osetiji, i još tri rakete Kh-47 „Kindžal“ ispaljene s aviona MiG-31K iznad Azovskog mora. Uz to, lansirana su i četiri kamikaza-drona Shaheed-131/136, od čega su njih 3 bila i uništena. Ciljevi su bili u regiji Dnjepropetrovsk i dijelom su izgleda bili pogođeni, bez mnogo navoda o učincima. Na to se rano jutros nadovezao još i napad 13 krstarećih raketa Kh-101/555 iz bombardera Tu-95MS iznad Kaspijskog jezera, kojima je meta bio prostor vojnih aerodroma u ukrajinskoj regiji Hmeljnicki. Sve rakete su navodno bile srušene od ukrajinske protuzračne obrane, uz spominjanje još i nekoliko raznih tipova također srušenih bespilotnih letjelica neprijatelja.

Ruske vojne novosti

Nije više novost da Ruska Federacija kreće jačati obranu svojih oblasti uz međunarodnu granicu s Ukrajinom. Dok se u Belgorodsku oblast prebacilo dio čečenskih postrojbi iz sastava Rosgvardije, u Kurskoj oblasti obuku lokalnih „dragovoljaca narodnih odreda“ sada izgleda rade borci privatnog poduzeća „Wagner“, kojima je to svojevrsni odmor od jurišnih aktivnosti u Ukrajini. Za to vrijeme se nastavio sukob vlasnika „Wagnera“ Jevgenija Prigožina s vrhom ruskog Ministarstva obrane. Ne samo da on još uvijek nije potpisao ugovor o stavljanju svojih postrojbi pod kapu Ministarstva s rokom do 1. srpnja ove godine, već je umjesto toga podnio neke svoje papire – viziju vlastitog razvoja i odnosa „Wagnera“ s ostatkom sustava obrane. Ujedno se nastavio javljati i na društvenim mrežama, oštro kritizirajući postupanje redovnih ruskih snaga tijekom odbijanja ukrajinske ofenzive, kritizirajući vidljivo pretjerane navode o ukrajinskim gubicima, te optužujući vrh vojnog sustava da obmanjuje predsjednika Vladimira Putina o pravom stanju na bojištima. Sve to dolazi u vrijeme kada istraživanja javnog mnijenja u Rusiji Prigožina ne samo da svrstavaju u prvih deset lidera prema povjerenju javnosti – već je najednom on tu osvanuo i unutar prvih 5 takvih vođa (dok se zimus još vrtio oko 158. mjesta na listi). Naravno, potpuno je još nejasno kako to Prigožin misli iskoristiti ovaj svoj porast vidljivosti i utjecaja, kao i pitanje – koliko taj uspon još može trajati?

Dok ruski ministar obrane Sergej Šojgu do kraja lipnja misli dovršiti uspostavu i opremanje prvih većih novih postrojbi koje se zadnjih mjeseci najavljivalo, zapravo je posebno zanimljivo uočiti i promjene koje su zahvatile rusku Crnomorsku flotu. Kao prvo, u sklopu njene zone odgovornosti formira se tzv. „Azovsko pomorsko područje“ – koje bi trebao nadzirati zasebni flotni sastav sastavljen od pojedinih plovila Crnomorske flote i Kaspijske flotile Ruske ratne mornarice. Baza ovih snaga bila bi u okupiranom Mariupolju, a one bi do 1. srpnja trebale operativno obuhvaćati 8 ratnih brodova i još 16 pratećih plovila. Jednako tako, Ruska Federacija očigledno ima velikih problema i sa sigurnošću svoje dosadašnje glavne ratne luke u Sevastopolju. Ne samo da se zadnje vrijeme bitno ojačalo njene mjere zaštite (četiri niza mreža i zapreka), već se ondje stacioniralo i dodatan broj dresiranih delfina – čiji se broj boksova u luci navodno udvostručio. Osim toga, na glavnim plovilima Crnomorske flote primijećeno je i novo maskirno bojanje – koje više nije jednoliko sivo, već tamnim površinama nastoji razbiti siluete brodova. Posebno se to odnosi na fregate klase „Admiral Grigorovič“ (projekt 11356P Burevestnik, NATO oznaka Krivak V) – koje se tom tradicionalnom metodom namjerava dodatno štititi od ukrajinskih besposadnih plovila i njihovih kamera za identifikaciju ciljeva.

Razna pomoć za Ukrajinu

Vlasti u Kijevu zadnje vrijeme aktivno rade na sklapanju međunarodnih sporazuma o industrijskoj suradnji, posebno otvaranjem proizvodnih pogona u samoj Ukrajini. Uz partnere iz Njemačke, Italije, Francuske te pojedinih zemalja istočne Europe – tu se posebno spominjalo britanski BAE Systems i turski Baykar, koji bi u Ukrajini do 2025. trebao početi proizvoditi bespilotne letjelice TB2 Bajraktar i Akinci.

Novu pošiljku pomoći spremaju i Portugal (14 oklopnjaka M113 i nekoliko haubica 105 mm, kao i 180 tona streljiva te još 5 medicinskih oklopnjaka) te Bugarska, koja je bitno tajnovitija o njenom sadržaju, dok se tamošnja Vlada aktivno hrva s proruskim predsjednikom Rumenom Radevom. Ipak posebno treba spomenuti Sjedinjene Američke Države. Ne samo da SAD aktivno jačaju domaću proizvodnju topničkog streljiva ne bi li popunile vlastite zalihe te nastavile opskrbu Ukrajine – već su iz Pentagona u srijedu 21. lipnja objavili i nove podatke o već ranije ustanovljenoj administrativnoj grešci po pitanju obračuna vrijednosti američke vojne pomoći Ukrajini. Dok se sredinom svibnja spominjalo da je već otposlana pomoć za Ukrajinu bila zabunom obračunavana po cijenama nove opreme, iako se radilo o opremi iz skladišta (dakle, čija je vrijednost dijelom i amortizirana) – tadašnja se greška od oko 3 milijarde USD sada popela na 6,2 milijardi USD. Od toga se oko 2,6 milijardi odnosi na opremu doniranu u fiskalnoj 2022. godini, dok se 3,6 milijardi USD odnosi na opremu doniranu ove fiskalne godine.

Naravno, budući da e vrijednost bila obračunavana previsoko – to sada otvara prostora za dodatnih 6,2 milijarde USD donacija unutar već usvojenih političkih okvira američke vojne pomoći Ukrajini. Ne treba posebno napominjati koliko će ta razlika dobro doći u ukrajinskoj borbenoj svakodnevici. Naravno, u velikom je to raskoraku i sa stanjem u Europskoj uniji – koja bi također povećavala svoju proizvodnju streljiva, ali se tu nalazi ograničena nedostatkom pojedinih ključnih sirovina – dok neugodno odzvanjanju i ukrajinski demantiji oko toga da francusko-talijanski protuzračni sustav SAMP-T ipak još nije u operativnoj službi, čime se izričito prije nekoliko dana hvalio francuski predsjednik Emmanuel Macron. Uz to, jednako bi se upitnim mogla pokazati i provedba EU planova o civilnim donacijama oko 50 milijardi eura za makroekonomsku stabilnost Ukrajine, najavljenim prije nekoliko dana – budući da se Mađarska navodno protivi takvim prijedlozima Europske komisije.

Konferencija u Londonu

Ponešto je nezgodno da su baš te najave o 50 milijardi donacija za Ukrajinu (oko pola ukupno procijenjenih ukrajinskih potreba za hitnu obnovu i održanje fiskalne stabilnosti do 2027. godine) predstavljale i jedan od stupova „Konferencije o obnovi Ukrajine“, koja se u srijedu 21. i četvrtak 22. lipnja održavala u Londonu te okupila oko 1.000 visokih dužnosnika iz 61 države i organizacije. Ovaj je skup i inače obilježilo neuobičajeno nabacivanje milijardama eura i dolara – uz 3 milijarde USD zajmova Svjetske banke tijekom 3 godine temeljem jamstva Velike Britanije (čije su se nacionalne donacije Ukrajini time popele na oko 4,7 milijardi funti), MMF je obećao 15 milijardi USD u iduće 4 godine. Uz to je bilo okupljeno i oko 40 najvećih svjetskih korporacija u klub za pomoć Ukrajini iz privatnih poslovnih krugova – što se formaliziralo potpisivanjem tzv. „Ukrajinskog poslovnog sporazuma“.

Sama Velika Britanija je tu još obećala i oko 250 milijuna funti za pokrivanje osiguranja svih poslova obnove u ratom ugroženoj Ukrajini, uz još oko 240 milijuna funti već ranije namijenjenih za hitne humanitarne potrebe, razminiranje te obnovu. Na to su se nadovezale i najave iz SAD o davanju dodatnih 1,3 milijarde USD za obnovu Ukrajine – njene energetske mreže (520 milijuna), modernizaciju graničnih prijelaza, željeznica i luka (657 milijuna), digitalizaciju carine i borbu protiv korupcije (100 milijuna), te 35 milijuna za pomoć pri umanjenju poslovnih rizika za poduzetnike. Uz to, Europska investicijska banka objavila je izdvajanje oko 840 milijuna eura za projekte obnove komunalne infrastrukture, vodoopskrbe i odvodnje, te prometnih mreža, a Europska banka za obnovu i razvoj (EBRD) planira za ukrajinsku energetsku industriju ove godine osigurati oko 600 milijuna eura, o čemu su već potpisani i relevantni sporazumi. Od većih europskih država, Njemačka je najavila donaciju dodatnih 381 milijun eura za raznu humanitarnu pomoć, a Španjolska se za slične potrebe obvezala izdvojiti 250 milijuna eura – dok se iz Francuske čulo o planu za izdvajanje 40 milijuna eura u ovoj godini, uz tek najave nekakvog ozbiljnijeg plana višegodišnje civilne pomoći Ukrajini.

Ipak, posebno su se zanimljivima pokazale vijesti u popodnevnim satima srijede 21. lipnja o konačnom usuglašavanju oko 11. po redu paketa sankcija Europske unije prema Ruskoj Federaciji. Kako se već ranije čulo, barem u krugu EU veleposlanika usuglašena je osnova ovog paketa - mjere za ograničavanje izbjegavanja dosadašnjih sankcija, ograničenje ulaska u EU za ruske prijevoznike, kao i ograničenje transporta nafte južnim krakom naftovoda Družba. Pri tome, dok se čulo tek o mađarskoj iznimci oko uvoza roba potrebnih za rad metroa u Budimpešti, nije bilo vijesti o njihovim dosadašnjim iznimkama oko uvoza nafte i plina iz Rusije.

Ipak, izgleda da je uspjelo i mađarsko nastojanje da sankcije ne obuhvate ni rusku nuklearnu industriju – gdje se sada iz Litve čuje prijedlog da bi ruski ROSATOM onda trebao biti temom idućeg, 12. po redu paketa EU sankcija. Osim toga, proširen je i popis sankcioniranih pojedinaca (dodatna 71 osoba) i poduzeća (njih 33), odgovornih ne samo za ugrožavanje suvereniteta i opstojnosti Ukrajine, već i za širenje ruske propagande i dezinformacija. Ujedno su obuhvaćena i pojedina tehnološka poduzeća čije proizvode koristi ruski obavještajni sektor, te niz subjekata iz tamošnje vojne industrije. Uz to, u okviru Odbora stalnih predstavnika COREPER II odlučeno je i da će se za potrebe Europskog instrumenta mirovne pomoći (EPF) izdvojiti dodatnih 3,5 milijardi eura – posebice za financiranje zajedničkih kupovina oružja za Ukrajinu. To je još jedna od mjera koje su naišle na veliko odobravanje u krugu EU članica sklonih Ukrajini, dok je i tu za očekivati prigovore iz Mađarske.

Dok je sve to Europska unija začinila i najavama isplate još 1,5 milijardi eura Ukrajini u okviru paketa već ustaljene makrofinancijske pomoći – napomenimo kako se posljednjih dana i Republika Hrvatska u inozemstvu hvalila svojom pomoći za Ukrajinu. Od ministra vanjskih poslova Gordana Grlića Radmana tako se moglo čuti da je Lijepa naša prihvatila oko 30.000 izbjeglica, pa onda još i 19 ranjenika na oporavak i brojnu djecu na ljetovanja o našem trošku. Uz to se izgleda Ukrajini ponudilo i uporabu hrvatskih luka s naglaskom na Rijeku i Ploče – iz kojih je u svijet do sada bilo otpremljeno oko 100.000 tona ukrajinskih žitarica.

Autor teksta je analitičar portala Obris.org koji i na Jutarnji.hr objavljuje vojne analize