Preživjeli, obitelji i prijatelji žrtava diljem svijeta, prisjećaju su jedne od najgorih prirodnih katastrofa u modernoj povijesti, tsunamija generiranog razornim potresom, koji je prije 20 godina odnio živote 227.899 ljudi u 15 zemalja.
Podsjetimo, 26. prosinca 2004. godine, u sedam sati i 59 minuta, prema lokalnom vremenu, potres magnitude 9,1 pogodio je oceansko dno blizu sjevernog ruba otoka Sumatre u Indoneziji. Nazvan Sumatransko-Andamanski, potres je prouzročilo puknuće duž rasjeda između Burmanske i Indijske ploče. Potres je trajao 10 minuta i prouzročio je vibriranje zemlje do jednog centimetra, što je istisnulo približno 30 kubnih kilometara vode, koja je počela udarati u obalu Sumatre 15 minuta nakon potresa.
Dva sata kasnije, tsunami je stigao na obale Tajlanda i Šri Lanke, a zabilježeni su valovi visoki i do 30 metara. "Potopivši" Maldive, divovski val nastavio je svoj smrtonosni pohod prema afričkoj obali. Nakon sedam sati razaranja svega što mu se našlo na putu, tsunami je stigao do Somalije, gdje je odnio 289 života.
Najteže je bila pogođena Indonezija, gdje je tsunami odnio živote 167.540 ljudi. Slijede Šri Lanka (35.322), Indija (16. 269) i Tajland (8.122). Među žrtvama tsunamija na Tajlandu bilo je čak 5000 stranih turista, koji su božićne i novogodišnje blagdane provodili na popularnim turističkim odredištima kao što je otok Phuket. Divovski tsunami tada je odnio i život trogodišnje Vivan Slot, unuke tadašnje rektorice Sveučilišta u Zagrebu Helene Jasne Mencer, koja je s roditeljima i braćom boravila u Krabiju na Tajlandu.
Nažalost, u doba strašne prirodne katastrofe u Indijskom oceanu nije postojao napredni sustav ranog upozoravanja na tsunami, koji bi sigurno spasio desetke tisuća života u južnoj i jugoistočnoj Aziji. Nakon Azijskog tsunamija, na blagdan Svetog Stjepana 2004. godine, vlade i međunarodna tijela, uključujući UNESCO, uložili su napore u stvaranje boljih sustava ranog upozoravanja na tsunami.
Kako piše Guardian, sada postoje tri sustava ranog upozoravanja koji pokrivaju Indijski ocean, uključujući jedan u glavnom gradu Indonezije Jakarti, jedan smješten u Melbourneu i Canberri u Australiji, i jedan u Hyderabadu u Indiji. Međutim, i dalje postoje praznine u sustavu, uključujući nedostatak sustava za praćenje tsunamija izazvanih neseizmološkim čimbenicima, kao što su podvodna klizišta.
Stručnjaci upozoravaju da također postoji potreba za održivim obrazovnim programima u rizičnim zajednicama, kako bi se pripremili za buduće katastrofe.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....