Utorak 11. lipnja ujedno je 839. dan intenzivnog ratovanja u Ukrajini. Iako se za sredinu ovog tjedna ondje predviđao toplinski val s temperaturama do 38 stupnjeva Celzijusa, ipak je vrijeme ispalo ponešto svježije, s „podnošljivijih“ 32 i povremenim olujama i mjestimičnom kišom. Naravno, sve to nije bitnije ometalo kopnene operacije koje su ovih dana bile prilično intenzivne, ali je održavalo konstantno problematično stanje nacionalne opskrbe strujom. Kako navode tamošnji izvori, uporabljivo je ostalo tek 27 posto velikih termoelektrana, a i ukupno 20 hidroelektrana je izvan pogona (oko trećine postojećih) – tako da opskrba strujom uvelike ovisi o lijepom vremenu (solari i vjetar) te remontnom rasporedu nuklearnih centrala. Dok se stanovnici svakodnevno suočavaju s opsežnim i promjenjivim rasporedima redukcije struje, stanje je u subotu 8. lipnja barem privremeno poboljšano prijevremenim dovršetkom remonta u jednom bloku nuklearne elektrane, koji je u sustav dodao oko 1.000 Mw snage (do sada treći reaktor koji je dovršio remont) – dok se još 29.095 MWh struje dobilo i od uvoza sa Zapada. Ipak, težinu stanja dobro ocrtava i činjenica da se u regiji Kijev pribjeglo ponovnom raspoređivanju preko 145 tzv. „točaka nepobjedivosti“ – mjesta gdje građani mogu dopuniti baterije svojih uređaja te pod svjetlom dobiti i topli obrok – što je inače bila mjera rezervirana za periode velike ratne nestašice struje u zimskim mjesecima.
Imajući sve to u vidu, ne čudi da je hitna obnova energetske infrastrukture bila visoko na listi prioriteta u Berlinu organizirane „Konferencije o obnovi Ukrajine“ – iako se ondje itekako pričalo i o prikupljanju razne vojne opreme nužne barem za elementarnu zaštitu Ukrajine od daljnjih velikih razaranja njene civilne infrastrukture. No, dok je Europska unija uprvo jučer predložila produljenje privremen zaštite za ukrajinske izbjeglice do 4. ožujka 2026. godine (što tek treba pretočiti u zakonodavstva pojedinih država članica) – nije teško uočiti i pojedine probleme koje u praksi sa sobom donosi prikupljanje razne vojne pomoći s raznih krajeva svijeta. Dobra ilustracija za logistički košmar koji sa sobom nose slabo međusobno koordinirane međunarodne donacije dobro se vidi u činjenici da je od ožujka 2022. do danas u službu pri Oružanim snagama Ukrajine ušlo više od 110 različitih tipova motornih vozila domaće i inozemne proizvodnje – a samo u zadnjih pet mjeseci bilo je zaprimljeno 60 tipova raznih vozila. Naravno, sva ta terenska ili oklopna vozila, kamione, motocikle i drugo vojska itekako treba – no održavanje takve raznorodne flote u pokretu kroz duže vrijeme stvarno je logistički izazov epskih razmjera. Sličan izvor problema mogli bi postati i borbeni avioni F-16, koje Ukrajina uskoro planira dobiti od saveznika. Osim što oni traže posebnu prilagodbu pojedinih aerodroma (koji time postaju primarne mete ruskih napada) – otvoreno je pitanje koliko će takvih letjelica uopće biti bazirano u Ukrajini, a koliko će ih do daljnjeg ostati izvan zemlje (u stranim bazama, na raspolaganju za popunu gubitaka, te daljnju obuku ukrajinskih pilota).
Dok se te probleme tek treba riješiti, možemo primijetiti i prve konkretne učinke ukrajinske kampanje napada na ruske protuzračne sustave kojih je sve manje na okupiranom Krimu. Navodno su dijelovi tog poluotoka sada i bez PZO „kišobrana“, dok se težu rusku tehniku navodno krenulo prebacivati u pograničnu regiju Belgorod – bilo za zaštitu tamošnjeg prostora od ukrajinskih napada, ili za popunu uništenih instalacija kojima se već mjesecima skoro svakodnevno gađalo Harkivsku oblast u Ukrajini (u modu balističkih napada na kopnene ciljeve). S druge strane, dok se još nedavno pričalo i o skoroj uspostavi kopnene željezničke pruge iz Rusije u okupirane krajeve južne Ukrajine, ipak je 8. lipnja zabilježena obnova transporta goriva željezničkim mostom preko Kerčkog tjesnaca, što je tip transporta kojeg se slabo vidjelo još od spektakularnog bombaškog napada na Krimski most 8. listopada 2022. godine, koji je doveo do zapaljenja takve željezničke kompozicije s gorivom te teških oštećenja tamošnje pružne dionice ovog mostovnog prijelaza.
Stanje na terenu
Kako smo napomenuli, kopnene operacije bile su zadnjih dana vrlo intenzivne – praćene i brojnim topničkim djelovanjima te taktičkim napadima bespilotnih letjelica i vođenih zrakoplovnih bombi. Na sjeveru Harkivske oblasti spominjalo se smjenjivanje ruskih napadnih operacija te ukrajinskih protunapada, posebno od mjesta Lipci na sjever (na rubu okupiranog mjesta Gliboke) i sjeveroistok (u smjeru prema selu Lukjanci) – i u gradu Vovčansku. Ipak, ondje je bilo naznaka i rotacijama ukrajinskih jurišnih snaga (82. desantno-jurišna brigada lani u ožujku opremljena zapadnom tehnikom), koje su onda iskoristili ruski agresori. U Vovčansku borbe i dalje bjesne u centru mjesta, kojeg Rusi navodno još drže do 30 posto, dok se iz ruskih izvora čulo i o pritisku par kilometara istočnije, prema selu Tihe koje je valjda u ukrajinskim rukama. Napomenimo još da se zadnjih dana na tren činilo kako Rusi otvaraju i dodatnu borbenu zonu uz svoju državnu granicu – kada su na oko 190 km sjeverozapadno od Harkiva osvanuli u selu Riživka, na samoj granici ukrajinske oblasti Sumi i ruske regije Kursk. Ipak, iz kasnijih informacija moglo se zaključiti da to selo praktički na samoj granici te nedaleko ruskog naselja Tetkino (koje su iz Ukrajine višekratno napadali pobunjeni Rusi) ipak nije bilo poprište nekog većeg ruskog upada – već su ondje nakratko uletjeli diverzanti čečenskih snaga ruske Rosgvardije, da bi nakon toga mjesto opet ostalo skoro prazno sa svojih manje od deset aktualnih stanovnika-umirovljenika (od oko 700 predratnih žitelja, njih se oko 160 zadnje odselilo prije nedavnih ruskih napada na taj pogranični zaselak).
Na potezu od ukrajinskog Kupjanska niz bojišnicu prema okupiranom gradu Svatove također se zadnjih dana bilježilo vrlo intenzivne borbe – posebno par kilometara istočno od Kupjanska (Sinkivka i Petropavlivka), te petnaestak km istočnije, uz cestu P-07 prema Svatove. Dok se ondje bilježilo borbe oko nedavno osvojenog sela Ivanivke – Ukrajinci su spominjali obranu mjesta Pišćane i Stepova Novoselivka, dok su se Rusi u utorak 11. lipnja pohvalili okupacijom lokaliteta Timkovka (oko 3 km sjeverno od Stepove Novoselivke). Jednako tako, utorak 11. lipnja bio je oko 20 km južnije i dan službene ruske objave okupacije lokaliteta Mjasožarivka, poprišta ogorčenih borbi na istočnoj obali rijeke Žerebec oko 15 km zapadno od okupiranog Svatove, na južnim prilazima ukrajinskom selu Stelmahivka. Dalje južno po bojišnici bilježilo se niz sukobljavanja – kako oko Druželjubivke i Grekivke, tako i dalje na potezu Nevske-Terni-Torske i u Serebrjanskim šumama – no sve to bez bitnijih pomaka bojišnice.
Južno od rijeke Siverski Donjec i nadalje su vođene borbe desetak km sjeverno od okupiranog Soledara – s naglaskom na prostor prema selima Ivano-Darivka i Viimka – iako je glavnina novosti bila koncentrirana zapadno od okupiranog grada Bahmuta. Naime, dok agresorima zadnje vrijeme nije za rukom pošao prilaz Časiv Jaru sa sjeveroistoka (kroz selo Kalinina, pa preko vodnog kanala „Siverski Donjec – Donbas“) – težište borbi je zadnjih dana bilo prebačeno južnije, na frontalne upade u istočno predgrađe Časiv Jara zvano „Novi“, koje spomenuti vodni kanal dijeli od većine grada. Dok je ovo naselje visokih stambenih zgrada već mjesecima pod ustrajnim napadima ruskog topništva i vođenih zrakoplovnih bombi, sada su izgleda ondje barem djelomično uspjeli upadi agresorskog pješaštva. Konkretno, dok ukrajinska strana negira ikakav bitniji gubitak tamošnjeg prostora, iz ruskih se izvora tijekom subote 8. lipnja čulo o zauzimanju prvo sjeveroistočnih zgrada, pa onda i segmenta na jugu te istoku ovog naselja (ukupno oko polovica te „Kanalske četvrti“ ili naselja „Novi“). Uz to, izgleda da je agresor napredovao i južno od Časiv Jara zauzimajući pozicije uz istočnu obalu spomenutog vodnog kanala te potiskujući branitelje iz šireg prostora okupiranog sela Ivanivske. Pri tome, nije baš jasno stanje južno od Bahmuta – kako kod Klišćivke (čija okupacija nije dovršena usprkos davnim ruskim objavama), tako ni južnije, kod sela Andriivka, kod kojeg se također ukrajinska obrana očigledno i dalje drži.
Najveći broj kopnenih sukoba opet se bilježio sjeverozapadno i zapadno od Donjecka, na smjeru kojeg Ukrajinci karakteriziraju „prema Pokrovsku“. Ondje se bilježilo ruske napade iz okupiranog sela Očeretine (desetak km sjeverozapadno od okupirane Avdiivke) – na sjever (prema Kalinove), ali posebice na sjeverozapad (upad agresora u ukrajinsko selo Novooleksandrivka), zapad (uz prugu prema selu Progres), na jugozapad (borbe u prostoru sela Sokil, kojeg brani ukrajinska 47. mehanizirana brigada opremljena zapadnom tehnikom, te sela Jevgenivka), i na jug (upad sa sjevera i istoka, preko okupiranog sela Solovjove, prema ukrajinskom uporištu Novopokrovske na rječici Očeretina). Kako stvari stoje, i dalje na jugozapad te jug, ukrajinski položaji su oslonjeni na manje istočne pritoke rijeke Vovče te sela uz te vodotokove – Novoselivka Perša (uz Očeretinu), Jasnobrodivka (uz Durnu), te Karlivka (uz samu Vovču) – a usprkos postupnom napredovanju preko otvorenih poljoprivrednih površina, agresori još nisu došli u poziciju za njihovo osvajanje. Ponešto je lošija situacija dalje na jug – gdje i dalje traju borbe u urbanom prostoru gradića Krasnogorivka na rijeci Lozova, te oko sela Georgiivka na rječici Osikova. Slična je situacija i 10 km južnije, gdje se borbe vode uz tok rijeke Suhi Jali – kako na prilazima selu Paraskoviivka (ruska strana ga je proglasila okupiranim 7. lipnja), tako i malo zapadnije, na južnim prilazima selu Kostjantinivka. Ondje bojišnica kreće dalje na istočnoj strani lokalne prometnice O-0532 koja vodi prema ukrajinskim naseljima Vodjane i Vugledar – gdje se bilježi postupni prilazak agresorskih snaga s istoka na širokoj fronti preko dosta otvorenih poljoprivrednih površina.
Nadalje, treba spomenuti borbe na rubu Donjecke i Zaporiške oblasti, južno od ukrajinskog grada Velika Novosilka – na sekundarnom pravcu neuspješne ukrajinske ofenzive iz ljeta 2023. godine. Konkretno, oko 10 km južno od Velike Novosilke ruska je strana u ponedjeljak 10. lipnja službeno objavila okupaciju ukrajinskog uporišta Staromajorske (oslobođeno 27. srpnja 2023. nakon skoro godinu i pol dana ruske okupacije) – dok se izgleda još drži selo Urožaine. Riječ je o ukrajinskom uporištu odmah nasuprot, na istočnoj obali rijeke Mokri Jali, u čije južne dijelove agresori već neko duže vrijeme intenzivno ali neuspješno nastoje upasti. Nažalost, te bi im namjere mogle biti bitno olakšane ako je stvarno kompletno zauzeto obližnje selo Staromajorske na zapadu. Nije mnogo bolja situacija ni 80 kilometara zapadnije, na fronti južno od ukrajinskog uporišta Orihiv. Ondje se ruska strana ustrajno hvali širenjem prostora svoje kontrole oko sela Robotine (oslobođeno 23. kolovoza 2023., a vjerojatno opet okupirano krajem svibnja) – dok se pojedinačni okršaji bilježe kako na prilazima susjednom ruskom uporištu Kopani, tako i na širim prilazima samom Orihivu (Mala Tokmačka na istoku i Šćerbaki na zapadu). Ipak, izgleda da tu ukupno i nije bilo bitnijeg pomicanja fronte – dok se navodno još vode borbe i oko ukrajinskih mostobrana na donjem toku Dnjepra. Posebno tu treba napomenuti selo Krinki na uvelike okupiranoj istočnoj obali Dnjepra, čije je stanje zapravo zadnjih dana dovedeno u pitanje ukrajinskim navodima o borbama sjeverno od tog lokaliteta (u močvarnom području od sela Krinki uz tamošnji tok rijeke Konke, te dalje do samog Dnjepra).
Zračni napadi
Uz uništenje 2 ruska radara kod mjesta Misove na rtu Kazantip na istoku okupiranog Krima (uz obalu Azovskog mora) u večernjim satima četvrtka 6. lipnja, petak 7. lipnja započeo je jutarnjim ruskim lansiranjem 5 krstarećih raketa Kh-101/555 (sve srušene) i 53 kamikaza-dronova Shaheed-136/131 (48 srušeno). Zauzvrat se bilježilo aktivne ukrajinske napade po ruskim snagama (32 veće letjelice i rakete uništene iznad Krima, Azovskog mora, Kubana, Belgoroda i Rostovske oblasti). Uz to, posebno je odjeknuo ukrajinski napad s 6 raketa ATACMS po gradu Lugansku – gdje je cilj bio prostor transportnog poduzeća Transpele koji se koristi kao vojna baza agresora od okupacije 2014. godine, dok je uz to navodno bila pogođena i jedna obližnja stambena zgrada. Budući je takva šteta izgleda kompletno neuobičajena u okupiranoj Luganskoj oblasti, čitav se dan izvještavalo o spašavanju iz ruševina – među ostalim i 6 smrtno stradale osobe te preko 60 ranjenih. Nasuprot tome, posve je bilo normalno izvođenje zračnih napada na poznata rekreacijska mjesta oko Čuguiva kod Harkiva, gdje su se agresori hvalili navodnim ubijanjem „preko 110 militanata“ – koji su navodno bili „obučavani za izvođenje terorističkih napada u regijama Belgorod i Kursk“.
Subota 8. lipnja opet je započela ruskim lansiranjem vođene rakete Kh-59 iz zračnog prostora ruske regije Kursk, te još 13 kamikaza-dronova Shaheed-136/131 iz Kurska i s rta Čauda na Krimu (9 oboreno širom Ukrajine). Zauzvrat, ukrajinske letjelice se uništavalo iznad regije Kursk (barem 15 komada), Belgorod (barem 13 komada), na Krimu (barem 9 komada, uz eksplozije kod Sevastopolja), iznad Krasnodara (6 komada), kod Astrahana (barem 3 komada), te iznad Brijanska i Tule (po jedna letjelica). Uz to, posebno je odjeknulo i ukrajinsko izvođenje napada s barem 3 bespilotne letjelice na prostor Sjeverne Osetije na Kavkazu – gdje je cilj navodno bio vojni aerodrom sjeverozapadno od grada Mozdoka, s kojeg djeluju borbeni avioni MiG-31 kao nosači raketa Kh-47M2 „Kindžal“.
Nedjelja 9. lipnja počela je objavama o ukrajinskom napadu dan ranije izvedenom po ruskom vojnom aerodromu Ahtubinsk, oko 600 km istočno od ukrajinskih prostora – gdje se nalazi i testni centar Ratnog zrakoplovstva Ruske Federacije u kojem se već duže isprobavaju i dorađuju borbeni avioni Su-57. Dok su možda tom prilikom oštećena i dva primjerka ovih naprednih letjelica – ruski udari su tijekom dana bili bilježeni u Odesi, u Mirgorodu (regija Poltava, vjerojatno opet ciljan tamošnji vojni aerodrom), te Harkivu – u kojem su opet vođenim zrakoplovnim bombama pogođene stambene zgrade. Zauzvrat, ukrajinske bespilotne letjelice opet su napadale ciljeve u regijama Brijansk i Begorod, dok je tijekom dana ruska pogranična regija Belgorod postala žrtvom i prvog potvrđenog napada ukrajinskog borbenog zrakoplova na prostoru Ruske Federacije izvan okupiranih ukrajinskih prostora – navodno je pogođeno bilo „zapovjedno čvorište“, bez navoda kojim se konkretno oružjima djelovalo.
Ponedjeljak 10. lipnja započeo je ukrajinskim raketnim napadom na ciljeve širom okupiranog Krima – gađalo se protuzračne sustave S-400 kod mjesta Džankoj, te dva divizijuna sustava S-300 kod Čornomorskog i Jevpatorije – navodno sve praćeno naglim gašenjem njihovih radara i sekundarnim eksplozijama na poprištima djelovanja. Uz to, ukrajinske bespilotne letjelice izvodile su napade u ruskim regijama Kursk (preko 8 komada), Brijansk (barem 4 komada, među ostalim i kvadkopteri te teži oktokopteri), Belgorod (barem 4 veće letjelice) – ali i opet po Tatarstanu (obustavljen zračni promet u gradu Kazanu), te Jaroslavskoj oblasti sjeverno od Moskve. Nasuprot tome, ruska je strana opet vođenim zrakoplovnim bombama gađala civilne ciljeve u Harkivu – i tijekom dana u ponedjeljak 10. lipnja, jednako kao i tijekom ranog jutra u utorak 11. lipnja, kada se sličnim sredstvima napalo i grad Kostjantinivku u Donjeckoj oblasti nedaleko okupiranog Bahmuta.
Njemačka pomoć u obrani i obnovi
U utorak 11. lipnja u Berlinu je započela dvodnevna „Konferencija o oporavku Ukrajine“ (Ukraine Recovery Conference – URC2024) na kojoj se okupilo preko 2.000 predstavnika iz više desetaka Ukrajini prijateljskih država. Na ovom skupu, trećem po redu (nakon Lugana u Švicarskoj 2022. i Londona 2023. godine), formalno su naglašena 4 glavna aspekta djelovanja: (1) poslovna dimenzija obnove i razvoja, (2) humana dimenzija o razvoju ljudskog kapitala Ukrajine, (3) lokalna i regionalna dimenzija obnove i razvoja, te (4) EU dimenzija o savladavanju reformskih zahtjeva članstva. Svi su ti aspekti djelovanja posebno važni – među ostalim i u svjetlu preporuke Europske komisije kako su Ukrajina i Moldova ispunile sve uvjete te postigle spremnost za otvaranje pregovora o članstvu u Europskoj uniji (pa se sad još o tome traži i pristanak svih sadašnjih država-članica – uključujući i od Mađarske od koje mnogi očekuju opstrukciju). Idući ovakav skup biti će 2025. godine suorganiziran od Italije i Ukrajine.
U Berlinu je Volodimir Zelenski s potpredsjednicom Vlade Julijom Sviridenko predvodio delegaciju sastavljenu od niza ministara te visokih dužnosnika, a oni su među prioritete ovog događanja ubacili i praktična pitanja savladavanja ruskog zračnog terora te osmišljavanja hitnih rješenja za ukrajinsku energetsku industriju. Zato i nisu čudile izjave domaćina kako Savezna Republika Njemačka - uz dosadašnju pomoć od oko 28 milijardi eura - planira i skoro slanje u Ukrajinu svoje treće po redu bitnice protuzračnog sustava MIM-104 Patriot, dodatnih sustava IRIS-T i Gepard, te dodatnih oko 100 raketa za sustav Patriot (iz Njemačke, Nizozemske, Norveške i Danske). Tom je prilikom njemački ministar obrane Boris Pistorius najavio i slanje dodatnog paketa vojne pomoći vrijednog oko 700 milijuna eura – koji uključuje napadačke i izvidničke bespilotne letjelice, kao i dodatno lako naoružanje te protuoklopna oružja- koji bi prema Kijevu trebao krenuti vrlo brzo. Slična su se obećanja po pitanju slanja dodatne protuzračne opreme čula i iz Italije, dok je negdašnja a možda i buduća čelnica Europske komisije Ursula von der Leyen (uz već obavljeno mobiliziranje oko 500 milijuna eura za hitne popravke) najavila i slanje oko 1.000 dodatnih strujnih generatora i solarnih sustava. Uz to bi Ukrajina do kraja lipnja trebala dobiti i još 1,9 milijardu eura iz tzv. „Ukrajinskog fonda“ za pomoć pri provedbi reformi i jačanje investicijske atmosfere u državi koja i u ovo ratno doba bilježi oko 4,4 posto BDP rasta tijekom tekuće godine.