Kada su vojnici ruske 64. motorizirane brigade sredinom ožujka stigli u Buču donijeli su sasvim novu razinu terora i smrti u grad - piše New York Times. Navode kako je tijekom sljedećih 18 dana, u samo jednom dijelu ovog predgrađa Kijeva, gdje je brigada preuzela kontrolu, ubijeno 12 ljudi, uključujući sve stanovnike šest kuća u kojima su vojnici postavili logor.
Sin i zet Olge Havriljuk, zajedno s jednim strancem, upucani su u glavu u dvorištu svoje kuće. Ruski vojnici Havriljukovima su razbili ogradu, parkirali svoje oklopno vozilo u vrtu te se uselili u kuću. Kuhali su u susjedovom vrtu, ubijali kokoši te ih pekli na roštilju dok su mrtvi muškarci ležali nekoliko metara dalje u uličici.
Kad su se krajem ožujka trupe povukle, dva brata, Jurij i Viktor Pavlenko, koji su živjeli na kraju ulice, ležali su mrtvi u jarku pored željezničke pruge. Volodimir Čeredničenko pronađen je mrtav u susjedovom podrumu. Još jedan muškarac, kojeg su ruski vojnici uhvatili dok je trčao duž željezničke pruge te ga potom odveli u podrum kuće na kraju ulice, također je pronađen ubijen iz vatrenog oružja.
Priča o Buči i njezinim užasima odvijala se u fazama kako su se otkrivala nova ruska zvjerstva, izazivajući bijes među Ukrajincima i u većem dijelu svijeta. No, tužitelji i dužnosnici vojne obavještajne službe počeli su rano istraživati i prikupljati dokaze kako bi pokušali identificirati počinitelje odgovorne za masovna ubojstva, mučenja i silovanja u nekoć mirnom predgrađu.
Radeći sa stručnjacima za ratne zločine i forenzičarima iz cijelog svijeta, ukrajinski su istražitelji došli do nekih preliminarnih zaključaka, posebno se fokusirajući na 64. brigadu. Do sada su već identificirali 10 vojnika iz postrojbe i optužili ih za ratne zločine.
Putin ih odlikovao
Ukrajinski dužnosnici kažu da je brigada formirana nakon što se Rusija borila u ratu s Gruzijom 2008. godine, te da joj je prošlog mjeseca predsjednik Vladimir Putin dodijelio odličje za borbu u Ukrajini. No, piše New York Times, brigada je malo sudjelovala u bilo kakvim borbama, došli su nakon što su druge jedinice preuzele kontrolu nad Bučom te su potom dobili zadatak da je "drže".
"Zatvorili su naše ljude", rekao je Ruslan Kravčenko, glavni tužitelj okruga Buča, opisujući postupke optuženih vojnika. "Svezali su im ruke i noge, stavili poveze na oči. Tukli su ih šakama i nogama, kundacima u prsa te imitirali pogubljenja."
Ime 64. brigade i popis njenih 1600 vojnika pronađeni su među računalnim datotekama ostavljenim u ruskom vojnom stožeru u Buchi, pružajući tako golem resurs istražiteljima koji su počinjali istragu. Pronađen je i dio njihovih profila na društvenim mrežama...
- Tri žrtve koje su preživjele premlaćivanje i mučenje uspjele su identificirati počinitelje na fotografijama - rekao je Kravčenko.
Jedna od žrtava bio je 50-godišnji Jurij. Postrojba 64. brigade u pretres njegove kuće došla je 13. ožujka. Rekao je da je vojnike identificirao kada su mu tužioci pokazali fotografije. Jurijev susjed Oleksij naveo je da ga je ruska jedinica dva puta zatvarala, nekoliko sati ispitivala u podrumu te da su fingirali da na njega pucaju iz pištolja. Još uvijek potresen, rekao je kako samo želi pokušati sve zaboraviti.
Premlaćivanje vojnika i lopova
O brigadi se ne zna puno, ali pukovnik Mikola Krasni, šef javnih poslova ukrajinske vojne obavještajne službe, tvrdi da je bila istaknuta po nemoralnosti, po premlaćivanju vojnika i lopovima. Osnovana je 1. 1. 2009., ubrzo nakon ruskog rata u Gruziji, rekao je Krasni.
Nisu brutalni samo prema neprijateljima, nego i prema vlastitim vojnicima. Na mobitelu koji je u Buči ostavio pripadnik 64. brigade, istražitelji su pronašli dokaze o takvoj praksi: video na kojem časnik razgovara s podređenim, a zatim ga iznenada udari šakom u glavu dok drugi vojnici stoje okolo i razgovaraju.
New York Times piše kako ruska vlada nije odgovorila na zahtjev za komentar optužbi protiv 64. brigade, ali da su u više navrata tvrdili kako su optužbe da su njezine snage počinile zločine u Buči i drugdje lažne.
Zapadni analitičari, koji su proučavali rusku vojsku, komentirali su da ponašanje vojnika u Buči nije bilo iznenađenje.
Ubojstva u Buči događala su se od prvih dana pojavljivanja ruskih trupa. Prve postrojbe bile su desantne postrojbe, padobranci i specijalci koji su pucali na automobile i civile na ulicama te zatvarali muškarce za koje se sumnjalo da su u ukrajinskoj vojsci ili teritorijalnoj obrani. Opseg ubojstava i naizgled nedostatak oklijevanja među ruskim vojnicima da ih izvrše, naveli su ukrajinske dužnosnike na pretpostavku da su djelovali prema naredbi.
"Nisu mogli ne znati" - komentirao je tužitelj Kravčenko o višim vojnim zapovjednicima. "Mislim da je teror bio planiran."
Mnoga od ubojstava koja su dokumentirana dogodila su se u Jablunskoj ulici, gdje su tijela ležala tjednima što je vidljivo i na satelitskim snimkama. No, nedaleko, na uglu Ulice Ivana Franka, nakon 12. ožujka odigrao se poseban oblik pakla - piše New York Times.
Stanovnici su već bili upozoreni da će se stvari pogoršati. Umirovljenik Mikola (67) ispričao je kako su mu ruski vojnici koji su prvi došli savjetovati da ode jer će poslije doći "loši momci". Mikola je napustio Buču prije dolaska 64. brigade.
Na kraju Ulice Ivana Franka, usred smrskanih automobila i uništenih kuća, vlada jeziva pustoš. "Od ove kuće do kraja, nitko nije ostao živ", rekla je gđa. Havriljuk. "Ovdje je ubijeno jedanaest ljudi. Samo smo mi ostali živi."
Njezin sin i zet ostali su čuvati kuću i pse, a ubijeni su 12. ili 13. ožujka, kada je, prvi put stigla 64. brigada. U smrtovnicama je pisalo da su upucani u glavu.
Ljudi su nestajali
Nadežda Čeredničenko (50) molila je vojnike da joj puste sina. Držali su ga u dvorištu kuće, a ruka mu je bila ozlijeđena kada ga je posljednji put vidjela. Pronašla ga je mrtvog u podrumu iste kuće tri tjedna kasnije, nakon što su se Rusi povukli.
Susjedi koji su živjeli u blizini Havriljukovih jednostavno su nestali. Volodimir i Tetiana Šipilo, učiteljica, i njihov sin Andrij (39) živjeli su u jednom dijelu kuće, a Oleg Jarmolenko (47) živio je sam u drugom dijelu kuće. U jednoj sporednoj uličici živjeli su Lidia Sidorenko (62) i njezin suprug Sergij (65). Njihova kći Tetiana Naumova rekla je da je s njima razgovarala telefonom ujutro 22. ožujka.
"Majka je plakala cijelo vrijeme", rekla je Naumova. "Obično je bila optimist, ali mislim da je imala loš predosjećaj." Vratila se prošlog mjeseca u kuću sa suprugom Vitalijem i sinom Antonom nakon što su se ruske trupe povukle iz Kijeva. Njezinih roditelja nigdje nije bilo, ali su pronašli zlokobne tragove - očev šešir s rupama od metaka, tri lokve krvi i komadić majčinog tjemena i kose.
Također nije bilo ni traga od Šipilovih ni od Jarmolenka, osim tragova krvi gdje su tijela bila vučena po podu njihove kuće. Na kraju su francuski forenzičari riješili misterij. Pregledali su šest karboniziranih tijela pronađenih na praznoj parceli uz ulicu i potvrdili da se radi o nestalim civilima. Nekoliko je zadobilo rane od metaka, ali trojici su odsječeni udovi, uključujući majku Tetiane Naumove, rekli su istražitelji obitelji.
"Mučili su ih i spalili kako bi prikrili tragove - rekla je Havriljuk.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....