Prvi put nakon 1943. neofašisti Fratelli d‘Italia najsnažnija stranka u zemlji: Kako je došlo do toga?

Neofašistička stranka Fratelli d'Italia (Braća Italije; FdI) čvrsto je zasjela na vrh rangovne ljestvice talijanskih stranaka prema anketi objavljenoj sinoć na televizijskoj mreži La7. Kad bi se u taj čas održavali izbori, podržao bi je 21 posto birača. Neofašisti su preskočili suverenističku Ligu koja je također poskočila na 20,4 posto, dok na trećemu mjestu ustrajno tavori Demokratska stranka sa 18,4 posto.

Kao što vidimo, razlike su u okvirima statističke pogreške. Možemo reći da svaka od njih raspolaže otprilike petinom biračkog tijela.

PoKret 5 zvjezdica, senzacija parlamentarnih izbora 2018 te stoga u talijanskom Parlamentu stranka relativne većine s gotovo trećinom zastupnikâ odnosno senatorâ, u javnoj podršci je prepolovljen: 16 posto.

Ostali imaju jednoznamenkast postotak: Berlusconijeva Forza Italia 6,9, Calendina Azione (Akcija) 3,7, a Renzijeva Italia viva (Živa Italija) 2,6...

Odjeci nezadovoljstva

Od svih njih samo su neofašisti ostali izvan široke koalicije koju predvodi tehnički premijer Mario Draghi, bivši predsjednik Središnje evropske banke.

Ta se koalicija ne slaže u potpunosti praktički ni u čemu, osim u namjeri da (zasad) ostanu u Vladi.

Parlament je taj koji jest, jer je 3 kolovoza otpočeo "bijeli semestar", naime posljednjih šest mjeseci mandata osamdesetgodišnjeg Sergia Mattarelle, kada predsjednik Republike ne smije raspustiti skupštinske domove radi novih parlamentarnih izbora. Njih nema, dakle, ni na koji način prije travnja-svibnja 2022, a vjerojatno ni dulje, možda sve do isteka mandata XVIII saziva Parlamenta Republike u proljeće 2023. Vrijedi bojna parola: čuvaj položaj!

To također znači da će potkraj siječnja sadašnji sastav Parlamenta, različit od sadašnje jasne volje biračkog tijela, birati Mattarellina nasljednika (ili nasljednicu).

Kako se dogodilo da su neofašisti, prvi put poslije rujna 1943, vodeća stranka u Italiji?

Prvo, njihova predsjednica Giorgia Meloni je taktički vješto odbila ući u većinu sastavljenu od gotovo sviju. Znala je da njezin izostanak neće zaustaviti Draghijevu vladu, ali da neće FdI odgovarati za njezine eventualne promašaje, niti trpjeti odjeke nezadovoljstva. Naprotiv, ona je svoju oporbenu čuku iskoristila taktički mudro, privlačeći nove nezadovoljnike, te je zaradila još trećinu birača.

Drugo, talijansko biračko tijelo je uvijek sklonije desnici, koja gubi izbore samo kada se temeljito isposvađa unutar sebe. Tri najjače stranke takozvanoga desnog centra - koje vode Meloni, Matteo Salvini, odnosno Silvio Berlusconi - imaju zajedno oko 48 posto biračke podrške. Dovoljno za solidnu većinu u Parlamentu, ako istupe zajedno, u što se kunu.

Čepljenje rupa

To sve dolazi na red tek za pola godine ili kasnije.

Dotad Mario Draghi vlada unutar zemlje kao prisilni upravitelj, a izvan nje kao da je premijer koji je porazio protivnike na izborima (eto je i danas s predsjednikom Xijem Jinpingom konferirao telefonski o tome čime je potrebno pomoći talibanski Afganistan, a čime ne).

Draghi, na čelu vlade s polovicom tehničkih i polovicom političkih ministara od Lige do komunista, uspijeva za svoje prioritete dobiti dovoljnu podršku. Ima sreću da je na Zapadu puhnuo vjetar povoljne konjunkture nakon gadnoga pandemijskog hijata, da mu predviđaju u ovoj godini porast društvenoga brutoproizvoda veći od 6 posto. To je nedovoljno da začepi rupu iz 2019, ali je više negoli su se i u Rimu nadali u početku 2021.

S ovako razdrobljenom situacijom Draghijeva vlada obavlja obalnu plovidbu, od rta do rta, bez dulje perspektive. Ona ostaje sljedećoj većini, ako je bude.

U svakom slučaju, neofašisti su preuzeli zastavu, ostavljajući fenjer mrvičnim formacijama radikalne ljevice odnosno zelenih.