Pukovnik Gadafi: Hoću bolje odnose ili uran ide teroristima!

ZAGREB - Američki ambasador u Tripoliju Gene A. Cretz 25. studenoga prošle godine poslao je u State Department izuzetno zabrinjavajuću bilješku: Gadafi nije predao Rusima preostala 5,2 kilograma visokoobogaćenog urana, kao što je bilo dogovoreno u trokutu SAD-Rusija-Libija. “Ruski je zrakoplov nakon četiri dana čekanja odletio bez predviđenog tereta”, piše Cretz u bilješci. I jasno, upozorava kako postoji velika zabrinutost zbog osiguranja tog osjetljivog materijala za kojim naprosto čeznu skupine poput al-Qa’ide.

Ostatak programa

Riječ je o posljednjem ostatku libijskog nuklearnog programa koji je libijski lider, pukovnik Gadafi , prekinuo da bi od SAD-a i UN-a ishodio prekid sankcija i povratak na međunarodnu scenu (uz pristanak na plaćanje naknade obiteljima poginulih u padu PanAmova zrakoplova nad škotskim Lockerbiejem, te francuskog zrakoplova u Nigeru koji su srušili libijski teroristi). Diplomatski dokumenti otrkivaju da je ambasadorova zabrinutost bila opravdana. Uran je uskladišten u libijskom nuklearnom postrojenju Tajoura koje čuva samo jedna naoružana osoba.

Otvoren razgovor

Pet dana nakon toga otpravnik poslova u američkoj ambasadi Joan A. Polaschik šalje novu depešu koja rasvjetljava pozadinu neočekivane (i opasne) libijske odluke. Ambasador je tumačenje zatražio od provjerenog izvora, Gadafijeva sina Saifa al-Islama (koji je zadužen za osjetljive vanjskopolitičke poslove: upravo je on ispregovarao puštanje “bombaša iz Lockerbieja” Abdelbaseta Ali al-Megrahija ih škotskog zatvora pod izgovorom da je smrtno bolestan - i danas je živ, a pušten je, kako su objavili britanski mediji, da Libija otvori vrata britanskim tvrtkama). Saif je sasvim otvoreno ambasadoru rekao da je Libija “nezadovoljna odnosima sa SAD-om”.

Pošiljka je zaustavljena jer je režim “bijesan” zato što se stekao dojam da Washington pomalo odustaje od dogovorene bilateralne suradnje. Posebno je istaknuo pitanje libijske kupnje vojne opreme (čitaj oružja), financijske pomoći za uništavanje programa kemijskog naoružanja (koje je Gadafi također razvijao).

Saif je ambasadoru rekao da može očekivati slanje urana u Rusiju idući tjedan pod uvjetom da vlada SAD-a ponovi opredijeljenost prema produbljivanju bilateralnih odnosa. Jasno, ta poruka mora biti uručena ili adresirana na libijskog lidera Moamara Gadafija .

Kriv je New York

Osim toga, libijski je lider uvrijeđen odnosom američkih vlasti prema njemu za boravka u New Yorku na Općoj skupštini UN-a (riječ je o prvom nastupu Gadafija u UN-u koji je ostao zapamćen po njegovu 50-minutnom govoru u kojem je bacao Povelju UN-a, vrijeđao i docirao s govornice). Saif je rekao da nije bilo lijepo od New Yorka što njegovom tati nije dopustio da u gradu razapne svoj beduinski šator (Pariz mu je to dopustio). No, pukovniku je posebno zasmetalo što mu nisu dopustili da posjeti ground zero, mjesto na kojem su stajali neboderi blizanci WTC-a koje su srušili teroristi 11. rujna 2001. godine. “Čak i turisti mogu vidjeti ground zero bez ikakve dozvole, a šef države ne može”, bugario je Saif.

Krivo shvaćen

Vođi libijske revolucije zasmetalo je i nerazumijevanje američke javnosti za poruke koje je iznio u svom govoru (koji su ismijali svi svjetski mediji). I zatražio je da američka administracija prestane govoriti o Sjevernoj i Subsaharskoj Africi, već da se isključivo obraća kontinentu kao jednoj cjelini (Gadafi je prošle godine predsjedao Afričkom unijom i proglasio se “Kraljem Afrike”).

Najviša razina

I Amerika je popustila. Državna tajnica Hillary Clinton je 3. prosinca telefonski nazvala libijskog ministra vanjskih poslova Musa Kusu te rekla sve što je Saif tražio. Kusa je, jasno, odmah tu poruku prenio na “najviše razine”, dakle samom Gadafiju. I nakon toga je uran konačno prebačen u Rusiju, 20. prosinca. Kako je Saif i obećao.