Nije lako biti predsjednik Hrvatske.
Stvarno, nije. Pogotovo kad želiš još jedan mandat. Mozak ima van da ti skoči od silnih briga. Obaveza i podataka. A njih je toliko, tih groznih, dosadnih podataka, da više ne znaš ni ono što bi morao znati. Ni kako se zoveš ne znaš, ni kad si se učlanio u Partiju. Ni kad si diplomirao ne znaš, ni kad si postao hrvatski branitelj. Zapravo, pojma više nemaš ni jesi li uopće bio branitelj. Iako, realno, ti jesi hrvatski branitelj, stalno i zauvijek stojiš na braniku Hrvatske kakvu si, daleko od bojišnice, trijaža i sličnih gnjavaža, pomagao stvarati.
Uistinu, nije lako biti predsjednik Hrvatske. Evo, recimo, Zoran Milanović. Čovjek je pet godina to bio. Prije toga bio je četiri godine i hrvatski premijer. A nepunih devet godina bio je i predsjednik SDP-a, dične stranke koja se ponosi ljudima čiste prošlosti i nezaprljanih biografija. I sve to vrijeme, sve te silne godine, samo naizgled uludo bačene, u Milanovićevu životopisu stajalo je da je diplomirao na Pravnom fakultetu 1990. godine.
A nije. Jer Zoran Milanović, čovjek koji je pet godina bio hrvatski predsjednik, a prije toga i četiri godine hrvatski premijer te nepunih devet godina predsjednik SDP-a, na Pravnom fakultetu u Zagrebu diplomirao je 1991. godine.
Čitavu jednu godinu, i to baš onu koju hrvatska povijest pamti kao iznimno turbulentnu, reklo bi se i prijelomnu, svakako nezaboravnu, službena biografija aktualnog hrvatskog predsjednika i bivšeg hrvatskog premijera naprosto je zaboravila. Kao da je nikad nije bilo.
Previd dug godinu dana
Čini se nemogućim. Jer ipak je to predsjednik s karakterom. I slonovskim pamćenjem. Ali, eto, moguće je, Zoran Milanović u vlastitoj je biografiji, koju je osobno potpisao, napravio previd od jedne cijele godine. I to baš on, koji se voli hvaliti svojim nadintelektualnim sposobnostima, svehrvatski Übermensch koji je fakultetom, pravnim, na kojemu su činjenice svetinja, projurio kao bolid formule jedan na DRS-u.
"Zoran Milanović rođen je 30. listopada 1966. godine u Zagrebu, gdje je završio osnovnu i srednju školu. Diplomirao je na Pravnom fakultetu u Zagrebu 1990. godine, a iste godine kao odličan student dobio je Rektorovu nagradu te je sudjelovao na međunarodnom natjecanju vodećih europskih pravnih fakulteta na Međunarodnom sudu u Haagu", stajalo je, pod rubrikom biografija, do prije nekoliko dana na službenim stranicama hrvatskoga predsjednika.
Nakon poziva iz Slobodne Dalmacije stoji sljedeće:
"Zoran Milanović rođen je 30. listopada 1966. godine u Zagrebu, gdje je završio osnovnu i srednju školu. Diplomirao je na Pravnom fakultetu u Zagrebu 1991. godine, a iste godine kao odličan student dobio je Rektorovu nagradu te je sudjelovao na međunarodnom natjecanju vodećih europskih pravnih fakulteta na Međunarodnom sudu u Haagu."
Sve isto, dakle, osim te jedne godine. Za koju Milanović, posredstvom glasnogovornika Nikole Jelića, tvrdi da je greškom bila godinama zaboravljena. Jer, rekosmo, nije lako biti hrvatski predsjednik. Pogotovo kad želiš još jedan mandat. Mozak ima van da ti skoči od silnih briga, obaveza i podataka.
Upitnici iznad glave
A podatak da nisi diplomirao onda kad si oduvijek tvrdio da si diplomirao, nego jednu cijelu godinu kasnije, točnije 10. prosinca 1991. kako stoji u bazi podataka Pravnog fakulteta, institucije kojoj su činjenice svetinja, baš je glupa greška. Koja tjera čovjeka na čuđenje. I roji upitnike iznad njegove glave.
Na primjer, je li natjecanje u Haagu s Milanovićem kao članom hrvatske delegacije - zapravo, tada još uvijek jugoslavenske - održano 1990. godine, kako smo sve ove godine mislili, ili 1991. godine, kako nam od prije nekoliko dana Milanović sugerira da moramo misliti? I kojem Milanoviću vjerovati, onom koji je, na primjer, još 2013. godine u razgovoru za časopis Banka izgovorio rečenicu "sjećam se kad sam 1990. godine, sa skupinom zagrebačkih studenata prava, išao u Haag...", ili ovom koji sad najednom tvrdi da je to bilo 1991. godine. I tako sam sa sebe skida pozlatu, sjajniju od one zlatnog teleta.
Jer, ako je Milanović diplomirao tek pred kraj 1991. godine, a jest, onda i nije baš tako sjajan i veličanstven kakvim se predstavlja. Sjajni i veličanstveni ljudi, naime, ne gube tek tako godinu dana. Kao što ju je, naizgled ničim izazvan, izgubio Zoran Milanović. A pogotovo ne gube godinu koja se u mnogim hrvatskim domovima čuva poput obiteljskoga srebra.
Siniša Petrović, Milanovićev vršnjak i kolega s natjecanja u Haagu, u svojoj biografiji navodi da je na Pravnom fakultetu u Zagrebu diplomirao 1990. godine, dakle cijelu godinu prije Milanovića. A s obzirom da je diplomirao 1990. godine, to znači da je i natjecanje u Haagu s Petrovićem i Milanovićem kao sudionicama održano te iste godine. A to onda znači da se Milanović u vlastitoj biografiji sasvim pogubio. I da nije govorio istinu ni sve ove godine kad je tvrdio da je diplomirao 1990. godine, niti govori istinu sada kad tvrdi da je u Haagu kao dio ekipe zagrebačkog Pravnog fakulteta bio 1991. godine.
Što je istina?
Istina je tek da je studij prava upisao 1986. godine i da je bio jedan od najboljih studenata. I da je kao briljantan mladi um, koji sve predmete polaže u roku i s najvišim ocjenama, u travnju 1990. godine bio dio ekipe Pravnog fakulteta na međunarodnom natjecanju europskih pravnih fakulteta u Haagu. Zbog toga je ne samo dobio Rektorovu nagradu, nego je bio i oslobođen obveze polaganja diplomskog ispita.
Ipak, unatoč tome, i na samom fakultetu i u Milanovićevoj službenoj biografiji, od nekidan korigiranoj, stoji da je diplomirao na Pravu. Konkretno, u bazi Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu stoji da je Milanović, Zoran, redni broj 8540, diplomirao 10. prosinca 1991. godine. Odnosno, 20 mjeseci nakon natjecanja u Haagu.
Pitali smo zagrebački Pravni fakultet da nam pojasne kako se to namjestilo da je Zoran Milanović fakultet završio 1990. godine, da bi diplomirao tek na samom isteku 1991. godine, a isto pitanje postavili smo i samom Milanoviću.
Odgovore ćemo objaviti kada ih dobijemo.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....