U Marseilleu, drugom po veličini gradu u Francuskoj, nedavno su se dogodila dva brutalna ubojstva, posljednja u nizu tragedija povezanima s ratom bandi zbog droga. Na mjestu na kojemu se kriminalne skupine godinama bore oko ‘prodajnih punktova‘, mnoga od njih su u siromašnijim četvrtima na sjeveru grada, a dob umiješanih u recentne zločine posebno je tragična.
Tužitelj u Marseilleu, Nicolas Bessone, podsjetio je kako je nakon nedavnog ubojstva 15-godišnjaka, angažiran 14-godišnjak da počini ubojstvo iz osvete. Zatvorenik je regrutirao tinejdžera i "organizirao logistiku da ga pokupe automobilom i dovedu u hotelsku sobu u Marseilleu", rekao je tužitelj. Tinejdžer je tada navodno iz vatrenog oružja ubio taksista koji nije imao nikakve veze s trgovinom drogom.
Nažalost, stravične priče poput ovih jedan su od glavnih razloga zašto Marseille dospijeva na naslovnice medija ne samo u Francuskoj, već i u svijetu.
Stvaraju posebnu sliku lučkog grada. Marseille kao ultimativni simbol francuskog propadanja, nekoć velika metropola koju su desetljećima razdirali bezakonje i useljavanja, a postala je toliko opasna da se u njoj sada praktički ne može živjeti.
Iz nekog razloga, ova fantazija još uvijek nije narušila sasvim drugačiju sliku grada koji sve više dobiva na snazi: Marseille kao obećana zemlja za dvadesetogodišnjake i tridesetogodišnjake koji traže sunce, prirodnu ljepotu i pravu dozu urbanog štiha, piše u reportaži za Guardian Cole Stabler, novinar u Marseilleu.
Kontradiktorne vizije grada dovoljne su da vam se zavrti u glavi. Ali kao što je to slučaj i sa svim klišejima, stvarnost je daleko kompliciranija. Prema podacima francuske policije, u Marseilleu je 2023. godine zabilježen rekordan broj od 49 ubojstava povezanih s drogom. I dok brinu podaci da se u trgovinu drogom uključuju sve mlađi sudionici, tu nema priče o ‘kartelima‘ ili navodnoj ‘meksikanizaciji‘ posla.
Autor reportaže prenosi izjavu nagrađivanog autora i kroničara gradske trgovine drogom Philippea Pujola:
‘Narko bande u Marseilleu ne kontroliraju proizvodnju. Umjesto toga, bore se oko distribucije na lokalnom tržištu. Zaboravite na Pabla Escobara ili El Chapa. Situacija je puno bliža onoj iz američke TV serije Žica: u mnoštvu siromašnih četvrti bez posla i perspektive, trgovina drogom ispunila je prazninu, a rad tinejdžera iskorištava se po nalogu nekolicine privilegiranih‘.
Ako se Marseille promatra iz određenog kuta, doista može odražavati ružniju verziju Francuske. Pati od rasne društvene segregacije, pri čemu su siromaštvo i nasilje uzrokovano trgovinom narkoticima koncentrirani daleko od elitnih četvrti. Osnovne javne usluge mogu biti nepouzdane ili nedostupne, a problemi bi se mogli pogoršati jer francuska vlada priprema štedljivi proračun. Uslijed manjka radnih mjesta, lokalno gospodarstvo se uvelike oslanja na turizam. ‘Rat protiv droga‘ očito je neuspješan, tvrdi Cole Stangler.
Ipak, promatrajući Marseille iz drugačijeg kuta, grad može nalikovati atraktivnijoj verziji Francuske. U prvom redu, to je mjesto u kojemu zajedno žive ljudi različitog porijekla. Unatoč segregaciji, mnogi Marseljci navikli su živjeti među ljudima koji ne izgledaju i ne govore kao oni. Riječ je o naslijeđu lučkog grada s dugom poviješću prihvaćanja posjetitelja i pridošlica iz inozemstva: posebno iz Italije, Armenije i Magreba, ali također i iz zapadne Afrike i s Komorskog otočja u novije vrijeme.
- To je grad koji je vrlo gostoljubiv za pridošlice iz bilo kojeg dijela svijeta, izjavio je Driss Benattia (58), sin alžirskih imigranata koji je odrastao u Cité Busserine, stambenom kompleksu na sjeveru grada. - To je grad koji vam omogućuje da pronađete mjesto u njemu ako ga prihvatite. Ako prihvatite Marseille i on će vas prihvatiti, poručio je.
Kao što je istaknuo Benattia, pristupačnost je još jedna usko povezana povijesna prednost: - Čak i ako nisi imao puno, uvijek si mogao smisliti način da se snađeš. Mogli ste negdje pronaći mjesto za život i preživjeti, rekao je.
Najamnine postupno rastu, ali prosječna cijena najma u Marseilleu još uvijek je upola niža od one u Parizu i ostaje niža u usporedbi s drugim velikim francuskim gradovima. Otvoreni um i relativno pristupačne cijene uvelike objašnjavaju zašto je Marseille u posljednjih nekoliko godina privukao mnoštvo novih ljudi, uključujući kreativne profesionalce poput kuhara, umjetnika, glazbenika i pisaca. Noviji val pridošlica potaknuo je trendovsku auru grada, bez sumnje pridonoseći porastu cijena nekretnina.
Ipak, čini se da nešto drugo objašnjava privlačnost Marseillea: Francuska je nedvojbeno najcentraliziranija zemlja u zapadnoj Europi, a u glavnom gradu kulturna je produkcija vrlo slojevita i regulirana, pod zaštitom čuvara čiji se utjecaj proteže na politički i poslovni svijet.
Čini se kao da Marseille nudi novi put napretka. Ne bi li prepreke za napredak talentiranih umjetnika trebale biti maknute? Ne bi li ljudi trebali moći stvarati bez snobovskog pogleda onih koji misle da su sve shvatili? Ne bi li Francuska jednostavno trebala biti više decentralizirana općenito?
Cole Stangler obratio se Benattiju za priču jer je ‘možda najprepoznatljiviji Marseljanac‘ i nadao se da će imati poetične priče o rodnom gradu. Sve dok nije podijelio strašnu vijesti: upravo je njegov nećak, Nessim Ramdane, taksist kojega je ubio dječak u dobi od 14 godina: - Sve dok ne dođe na vaša vrata, čini vam se da su takve priče daleko od vas, rekao je.
Skeptično gleda na pozive da je potrebno ojačati policiju u Marseilleu: - Razgovarat ćemo o policiji, a onda vrlo brzo okrenuti novu stranicu. Svi će vikati živio Olympique (nogometni klub iz Marseillea), živio Marseille sa svojim zabavama i festivalima, a pritom korijen problema nije riješen. Ako se ne pobrinete za ranu, ona će se ponovno inficirati, slikovito je opisao Benattia.
Daleko od fantazija i projekcija, Marseille je siromašan grad kojemu su prijeko potrebna ulaganja i drugačiji pristup ratu protiv droge. Nažalost, čini se da Francuska odlazi u pogrešnom smjeru na oba fronta.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....