Petak 28. lipnja ujedno je bio 856. dan intenzivnog ratovanja u Ukrajini, gdje je početak 29. mjeseca borbi obilježen promjenjivo oblačnim ali sve toplijim vremenom.
Naime, Ukrajinu čitav idući tjedan čekaju iznimno visoke temperature s minimalno padalina, što će vjerojatno potaknuti mnoge na korištenje uređaja za klimatizaciju te podići potražnju za strujom koje nacionalni sustav ionako nije u stanju dovoljno proizvesti. Tako se uz zatopljivanje već u petak 28. lipnja očekivalo oko 2,5 posto veću potrošnju nego samo dan ranije – dok su ispadi struje širom Ukrajine bili što planski, što uzrokovani tehničkim razlozima i lošim vremenom, što ratnim štetama u oblastima uz bojišnicu. Iz svih tih razloga je za očekivati još i oštrije redukcije, koje neće bitno ublažiti ni uvoz sa Zapada, ni mogući povratak kojeg od blokova nuklearki s redovitog održavanja. Slično se stanje očekuje i ove zime, uz tek manje varijacije ovisno o uspješnosti budućih ruskih napada na strujnu infrastrukturu, te mjere zapadne pomoći od koje bi itekako moglo ovisiti zimsko preživljavanje u ovoj agresijom ugroženoj državi. Slična strujnoj infrastrukturi je i borba za telekomunikacijske mreže – koje neprestano trpe štete, a onda se i neprestano popravljaju.
Prema podacima Ministarstva digitalne transformacije, prosječno se u Ukrajini mjesečno u rad pusti 240 novih baznih stanica, a u proteklih šest mjeseci bilo je postavljeno rekordnih preko 2295 čvorova mobilne komunikacije ne bi li se mrežu održalo u pogonu, a stanovništvu osiguralo stabilnu komunikaciju i u vrijeme rata.
Zakon o mobilizaciji
Dok borbe i dalje traju, polagano se primiče i novim Zakonom o mobilizaciji postavljen rok za ažuriranje podataka vojnih obveznika – postavljen zaključno do 16. srpnja, što tamošnje Ministarstvo obrane nije voljno produljivati (traži se 150 umjesto sadašnjih 60 dana). Tu je do kraja tjedna oko 2.430.000 Ukrajinaca obnovilo svoje podatke u vojnim registrima, među njima oko 1.852.000 ljudi kroz digitalnu aplikaciju „Rezerva+“, gdje se taj posao može obaviti i bez dolaska u prilično nepopularne lokalne „Teritorijalne centre za novačenje i socijalnu skrb“ (TCC).
Čak i takvo informatičko rješenje izgleda manje popularno od same prijave u neke od javno poznatih postrojbi koje ratuju bespilotnim letjelicama i novim tehnološkim sredstvima. Tako se čulo i za velike kibernetičke napade po ruskoj informatičkoj infrastrukturi okupiranoga Krima, gdje su na meti bili pružatelji usluge pristupa internetu, ali i razne druge ruske poslužitelje i mreže (od Ministarstva pravosuđa, Ministarstva obrane, Ministarstva informacijskih tehnologija i komunikacija, Ministarstva financija, Ministarstva unutarnjih poslova, Ministarstva za izvanredne situacije, Ministarstva industrije i energetike Ruske Federacije sve do ruskih zračnih luka, gdje se 12. lipnja na Dan Rusije izazvalo kašnjenje letova). Slično se moglo čuti i o tzv. „Narodnom satelitu“ ICEYE, kojeg su prije dvije godine građani Ukrajine kupili dragovoljnim prinosima. Ovaj uređaj i njegova konstelacija za to su vrijeme snimili oko 4173 fotografije ruskih vojnih ciljeva (370 uzletišta, 238 točaka protuzračne obrane i radiotehničkih sredstava, 153 skladišta goriva, 147 skladišta raznog oružja i streljiva, te 17 pomorskih baza), osiguravajući Ukrajini i vlastite nacionalne resurse za satelitsko izviđanje.
Nije neka posebna tajna da uz takve domaće resurse Ukrajina od svojih zapadnih saveznika dobiva i mnogo obavještajnih podataka prikupljenih bilo satelitima, letećim radarima ili specijaliziranim bespilotnim letjelicama. Upravo zato se vlastima Ruske Federacije nimalo ne sviđaju ni specijalizirani saveznički dronovi koje periodično registriraju nad Crnim morem – gdje se sredinom tjedna nagađalo i o mogućem rušenju američkog Global Hawka jugoistočno od Krima, baš u doba ukrajinskih raketnih napada na ciljeve oko Sevastopolja. Dok se iz Moskve na takve teme čuje i prijetnje o „zapadnom podcjenjivanju mogućnosti korištenja ruskog nuklearnog oružja“ – ipak je bilo posebno zanimljivo u utorak 25. lipnja čuti vijest i o telefonskom razgovoru američkog ministra obrane Lloyda Austina s njegovim ruskim kolegom Andrejem Belousovim. Zadnji je takav razgovor na visokoj razini bio 15. ožujka 2023. godine između Austina i Sergeja Šojgua, i to baš o incidentu oko presretanja američkog Reapera od ruskih borbenih zrakoplova u međunarodnom prostoru iznad Crnoga mora, a nakon ovog telefonata čulo se 27. lipnja iz ruskog Ministarstva obrane i o „opasnom zbližavanju" američkog drona MQ-9 Reaper i ruskog borbenog aviona Su-35 u Siriji. Uz to, posebnom temom razgovora vjerojatno je bila i situacija zabilježena na plažama nedaleko Sevastopolja u nedjelju 23. lipnja – kada je, prema ruskim navodima, iznad civilnih turista eksplodirala američka raketa ATACMS s kasetnom bojnom glavom, dok se iz kasnije dostupnih video materijala i ostataka ta varijanta događanja činila sve manje vjerojatnom. Naravno, nagađanja o žrtvama od ostataka vlastitog protuzračnog projektila i krhotina njegove mete u službenoj se Moskvi nisu pokazala popularnim objašnjenjem incidenta – za kojeg se prema SAD-u (kao isporučitelju naoružanja) prijetilo i nedefiniranim „vojno-tehničkim odgovorom“ – dok se ujedno tražilo i nepoznate osobe koje su pod krinkom novinara navodno građane Sevastopolja „namamile da fotografiraju i snimaju posljedice napada“.
U vrijeme takvih napetosti onda ne treba čuditi ni inicijativa Poljske, Estonije, Latvije i Litve da se uzduž njihovih granica s Ruskom Federacijom i Bjelorusijom izgradi propisna obrambena crta, o čemu se navodno raspravljalo i na EU summitu u Bruxellesu 27. lipnja. Izgradnja te fortifikacijske linije trebala bi ići u koordinaciji s NATO savezom, te uz političku i financijsku potporu Europske unije, a njenih bi oko 700 kilometara duljine moglo koštati i do 2,5 milijardi eura. Sve to dolazi u vrijeme kada službena Moskva svoje odnose s Europskom unijom vidi kao pogoršane – jer je nanovo na čelo Europske komisije predložena Ursula von der Leyen koja po njima „ne zagovara normalizaciju odnosa EU i Rusije“, a vanjski poslovi Unije mogli bi biti povjereni Kai Kallas, estonskoj premijerki „poznatoj po svojoj antiruskoj retorici“.
Stanje na terenu
Zadnjih dana su borbe u Ukrajini bjesnile nesmanjenom žestinom, iako su rezultirale s manje promjena bojišnice nego zadnjih tjedana. Na sjeveru Harkivske oblasti smjenjivali su se ruski napadi i ukrajinski protunapadi – no, selo Gliboke na oko 6 km od granice i dalje je u ruskim rukama, dok njihovim napadima i dalje odolijeva južnije ukrajinsko mjesto Lipci, koje uz ruske kopnene napade trpi i masivna bombardiranja vođenim zrakoplovnim bombama. Napomenimo da se i četrdesetak km sjeverozapadno (oko pograničnog sela Sotnitskij Kozačok), baš kao i oko 20 km na istok (kod sela Ternova) izgleda bilježilo povremene prekogranične upade manjih ruskih snaga – koji nisu uspjeli trajnije okupirati prostor ili izazvati ozbiljnije sukobljavanje. Za razliku od toga, borbe u i oko grada Vovčanska (oko 54 km sjeveroistočno od Harkiva) i dalje intenzivno traju. Nakon što ukrajinskim snagama nije uspjelo izbaciti Ruse iz tamošnjeg kompleksa Agregatnog zavoda, niti osloboditi kompletni istočni dio grada prodorom preko rijeke Vovče – izgleda da su agresori našli snage za napad u središtu mjesta, gdje nastoje prodrijeti u četvrt visokih zgrada koje izgleda drže Ukrajinci i koju se zadnje vrijeme intenzivno bombardiralo i granatiralo. Slično tome, nastavljaju se i borbe na prilazima ukrajinskom selu Tihe oko 4 km istočno od grada, gdje se jako bombardiralo i obližnje ukrajinsko naselje Vovčanski Hutori na južnoj obali rijeke Vovče (gdje se načelno spominje koncentriranje snaga branitelja).
Osim toga, zadnjih je dana poprište žestokih kopnenih sukobljavanja i bojišnica oko 80 km jugozapadno, na istočnim prilazima Kupjansku (Sinkivka i Petropavlivka), kao i dalje na jugozapad uz trasu ceste P-07 prema okupiranom gradu Svatove (kod ukrajinskih sela Stepova Novoselivka i Pišćane) te zapadno od Svatove (gdje su agresori napredovali na istočnim prilazima ukrajinskim selima Stelmahivka i Andriivka). Jednako se žestok pritisak agresora bilježio i dalje na jug, prema okupiranom gradu Kremina – odnosno na istočnim prilazima liniji ukrajinskih uporišta Nevske-Terni-Torske-Serebrjanske šume – gdje je možda zadnjih dana angažiranjem svježih ukrajinskih snaga došlo i do manjih odbacivanja agresorskih snaga na istok, dalje od spomenutih naselja kojima su se postupno približili zadnjih mjeseci. Nasuprot tome, ruski pritisak dominirao je bojišnicom južno od rijeke Siverski Donjec, gdje su bilježene borbe na prilazima mjesta Bilogorivka, Verhnokamjanske, Spirne, ali posebice i Viimka te Rozdolivka. Na tom potezu sjeverno od okupiranog Soledara posebno treba napomenuti dodatno napredovanje agresora prema ukrajinskom selu Viimka, osiguravanje zone oko okupiranog sela Vesele, te borbe u selu Rozdolivka (koje su Rusi proglasili okupiranim u petak 28. lipnja, nakon što su već ranije dizali zastave bez kompletnih borbenih uspjeha).
Borba za Časiv Jar
Nastavljeni su i sukobi zapadno od okupiranog grada Bahmuta, gdje je težište i dalje na prilazima ukrajinskom gradu Časiv Jar. Kako izgleda, ondje je bojišnica sjeveroistočno (Kalinina) te jugoistočno od grada i dalje na trasi vodnog kanala „Siverski Donjec – Donbas“, dok je istočno predgrađe „Kanalska četvrt“ izgleda i nadalje podijeljeno. Dok se prije samo koji dan spominjalo da ondje Ukrajinci drže tek jugozapadni dio „Kanalske četvrti“ s visokim zgradama koje su bile redovitom metom zrakoplovnih i termobaričkih napada, kao i obližnju četvrt „Novi“ – izgleda da su protunapadi branitelja zadnjih dana barem donekle promijenili tamošnje stanje stvari. Iako ukrajinski izvori krajem tjedna spominju potpuno izbacivanje agresora iz istočne „Kanalske četvrti“, tome zapravo nema jasne potvrde. Ipak, nedvojbeno je da se za to vrijeme nastavilo intenzivno granatiranje čitavoga grada, s posebnim naglaskom na njegove južne te jugoistočne dijelove. Jednako tako, čulo se i o nastavku borbi južno od okupiranog Bahmuta – na prostoru oko okupiranog sela Ivanivske, kao i oko Klišćivke te Andriivke koje su izgleda i dalje na „ničijoj zemlji“.
Prostor oko 20 km južno od Bahmuta, na istočnim prilazima ukrajinskom uporištu Toreck, već je neko vrijeme poprište iznimno žestokih sukobljavanja. Kako izgleda, tu su postrojbe u sklopu ruske grupe snaga „Centar“ iskoristile ukrajinsku smjenu snaga i krenule u napredovanje – gdje je (1) zauzeta pumpna stanica na početku podzemne trase već spomenutog vodnog kanala „Siverski Donjec – Donbas“ prema Gorlivki (sjeveroistočno od Torecka, uz sela Dačne i Družba), zauzeto je i (2) srušeno selo Šumi, a onda i pojedini položaji na ulazu u naselje Zalizne i na nekoliko tamošnjih umjetnih brda industrijskoga otpada istočno od Torecka (tzv. „terikoni“), dok se borbe vode i (3) jugoistočno od Torecka (kod Pivdene, te uz rijeku Zalizne), te (4) južno na prilazima selu New York i još dalje, na južnim prilazima ukrajinskom selu Oleksandropil. Usprkos žestokim borbama, zadnjih dana ondje nije bilo bitnijih pomaka bojišnice, kako na sjeveroistočnom ili jugoistočnom i južnom prilazu Torecku – tako ni na trasi direktnog prodora prema ovom ukrajinskom uporištu s istoka.
Usprkos jakom ruskom pritisku na fronti sjeverno od rijeke Siverski Donjec, te oko Bahmuta i Torecka, najžešće borbe na čitavoj bojišnici opet su bile vođene sjeverozapadno od okupiranog Donjecka, prema ukrajinskoj terminologiji, na tzv. „Pokrovskom pravcu“ – kojeg je u srijedu 26. lipnja posjetio i ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski ne bi li u društvu Vrhovnog zapovjednika Sirskog tamošnjim terenskim zapovjednicima predstavio generala Andrija Gnatova, 24. lipnja imenovanog novog čelnog čovjeka ukrajinske Operacije ujedinjenih snaga OS Ukrajine. U toj zoni agresori su i nadalje jako pritiskali iz okupiranog mjesta Očeretine - (1) na sjever (prema Kalinove), (2) na sjeverozapad (kroz Novooleksandrivku prema Vozdviženki), (3) na zapad (prema selima Progres i Jevgenivka), te (4) jugozapad (gdje se borbe vode oko gotovo u potpunosti osvojenog sela Sokil i prema Jevgenivki na zapad). Samo koji kilometar južnije Rusi iz okupiranog Novopokrovske nastoje napredovati na istok, dok se borbe i dalje vode na prilazima ukrajinskom uporištu Novoselivka Perša te oko 6 km južnije – gdje se protunapadima zaustavilo ulazak agresora u selo Jasnobrodivka s istoka. Još oko 2 km južnije branitelji usporavaju rusko napredovanje na zapad do prevlake/brane na rijeci Vovči, baš kao i njihov prilazak selu Karlivka iz okupiranog Netailova.
Dalje na jug nastavljaju se urbane borbe u prostoru grada Krasnogorivka, zapadno od okupiranog Donjecka, gdje agresori polagano napreduju s juga i istoka prema sjeverozapadnom dijelu mjesta kojeg i dalje drže ukrajinske snage. Dok nema mnogo vijesti o razvoju stanja u selu Maksimilijanivka, gdje su Rusi na istočnim prilazima – borbe su zadnjih dana bile nastavljene u zoni naselja Pobjeda-Paraskoviivka-Kostjantinivka-Vodjane, gdje se agresori polagano primiču na zapad prema trasi lokalne prometnice O-0532 koja vodi na jugozapad do ukrajinskog uporišta Vugledar. Dalje niz bojišnicu treba spomenuti ruske navode o događanjima južno od Velike Novosilke – gdje se čulo o ukrajinskim protunapadima prema gotovo u potpunosti nanovo osvojenom selu Staromajorske, dok se od njega odmah na istok, preko rijeke Mokri Jali, za selo Urožajne u četvrtak 27. lipnja spominjalo ruski upad te okupaciju južnog i srednjeg dijela (uz žestoko bombardiranje te termobaričke udare). U regiji Zaporižje, južno od ukrajinskog grada Orihiva, i dalje se bilježe ruski napadi prema Maloj Tokmački, uz borbe na prostorima širom primarnog smjera napredovanja neuspješne ukrajinske ljetne ofenzive iz 2023. godine – ali bez većih pomaka bojišnice. Jednako tako, borbe su bilježene i na prostoru ukrajinskih mostobrana na donjem toku Dnjepra, koji se i dalje izgleda drže na uvelike okupiranoj istočnoj obali te rijeke (navodno zbog lokalne prevlasti ukrajinskih dronova).
Zračni napadi
Utorak 25. lipanja opet je svjedočio ruskom gađanju vođenim zrakoplovnim bombama, među ostalim i pojedinih sela u Harkivskoj oblasti – dok su ukrajinski branitelji ondje topništvom te bespilotnim letjelicama aktivno napadali kako agresorske snage na bojišnici, tako i rusku prekograničnu oblast Belgorod. Ipak, srijeda 26. lipnja započela je ruskim udarima vođenih raketa Kh-59 po okolici Mikolajeva, te balističkih raketa „Iskander-M“ po Odesi (oboje po „industrijskom sektoru“ tih mjesta). Ujedno, vođenim zrakoplovnim bombama gađan je grad Selidovo u zaleđu fronte kod Očeretine, dok se kod Harkiva navodno gađalo tamošnju „tvornicu zrakoplova“. Zauzvrat se čulo i o ukrajinskom napadu bespilotnim letjelicama na vojne ciljeve u ruskoj regiji Smolensk kod Vjazme (barem dvije letjelice), uz nastavak djelovanja i protiv ciljeva u pograničnim regijama Kursk i Belgorod.
Četvrtak 27. lipnja započeo je brojnim eksplozijama kod Hmeljnickog, Ivano-Frankivska i u Kijevu – gdje se bilježilo rusko lansiranje 23 kamikaza-drona Shaheed-136/131 iz Primorsko-Ahtarska (svi oboreni), te još i 4 krstareće rakete 3M54 Kalibr s Crnog mora (sve srušene), jedne vođene rakete Kh-59 iz zračnog prostora iznad ruske regije Kursk (uspješno srušena), te barem jedne hipersonične rakete Kh-47M2 „Kindžal“, lansirane iz zračnog prostora Tambovske oblasti u Rusiji, koja je vjerojatno pogodila cilj („aerodromsku infrastrukturu Ukrajine, planiranu za prihvat zrakoplova iz zapadnih zemalja“). Kasnije u danu još su izvedeni i napadi na Odesu i Harkiv (navodno prvi ondje zabilježeni napad vođenom varijantom zrakoplovne bombe FAB-500, čija su dva primjerka bila ispuštena iznad regije Belgorod), a u Kijevu je zabilježena eksplozija i požar na „energetskom postrojenju“. Nasuprot tome, ukrajinske bespilotne letjelice izvele su napad na „Redkinski testni zavod“ u ruskoj regiji Tver (barem 4 letjelice na taj pogon za proizvodnju zrakoplovnog goriva), dok je njih nekoliko bilo uočeno i iznad Moskovske oblasti (2 letjelice) te iznad Belgoroda i Kurska (preko 30 raznih dronova). Izgleda da je ukrajinskim balističkim raketama opet bio napadan i Sevastopolj, gdje se predviđa postavljanje boljih sustava javnog uzbunjivanja te ukupno oko 600 modularnih skloništa širom grada.
Petak 28. lipnja bilježio je ukrajinske napade bespilotnim letjelicama na rusku regiju Brijansk (barem 12 letjelica), zatim na skladište nafte u ruskoj oblasti Tambov (požar) – dok su takvi dronovi bili viđeni i iznad oblasti Smolensk (9 komada), Belgorod (barem 3 komada), Kursk (barem dvije) te po jedna u Voronježu i Rostovu. Ujedno su nastavljeni i ukrajinski napadi na trafostanice širom okupiranih dijelova Ukrajine – čime je više takvih zona ostalo bez struje do daljnjega. Zauzvrat, ruska strana je nastavila brojne napade vođenim zrakoplovnim bombama, kako uz liniju bojišta tako i u pozadini (recimo, po Torecku, koji je zadnje vrijeme s okolnim naseljima po čitave dane pod takvim napadima, ali i oko Harkiva), a balističkim raketama je gađana Odesa (raketa „Iskander-M“ s kasetnom bojnom glavom).
Međunarodna arena
Dok u Europskoj uniji traju zadnje pripreme za mađarsko preuzimanje predsjedanja Europskim vijećem, ne samo da se načelno usuglasilo buduće vodstvo EU – već su s Ukrajinom potpisana i tri nova bilateralna sigurnosna sporazuma. S jedne strane, takav je bilateralni sporazum sklopljen u četvrtak 27. lipnja sa samom Europskom unijom – a onda i s Estonijom te Litvom. Obje spomenute baltičke države obvezale su se idućih godina za Ukrajinu izdvajati po 0,25 posto svog BDP-a, kao i slati raznoliku vojnu pomoć tijekom desetgodišnjeg važenja ovih dokumenata.
Za to vrijeme, mađarski premijer Orban je okončanje rata u Ukrajini navodno uvrstio među najvažnije točke svog EU-predsjedanja (uz „skromne“ ciljeve dizanja konkurentnosti EU gospodarstva te rješavanja problema migracija). Naravno, tu će određeni problem predstavljati činjenica kako Mađarska ujedno odbija sudjelovati u radu buduće NATO misije u Ukrajini, dok ujedno aktivno blokira i EU izdvajanja raznih tranši novaca za vojnu pomoć toj susjednoj državi. Jednako tako se Mađarska protivila i otpočinjanju pregovora o članstvu Ukrajine u EU, iako to nije i direktno blokirala – kao što je zaustavila ujedinjenu reakciju Europske unije na rusko blokiranje rada 81 europskog medija kao osvetničke mjere nakon usvajanja 14. paketa europskih sankcija prema Ruskoj Federaciji u ponedjeljak 24. lipnja. No dok Unija aktivno smišlja načine zaobilaženja veta službene Budimpešte u pitanjima kupovine naoružanja za Ukrajinu od prihoda sankcijama zamrznute ruske imovine – tek treba vidjeti hoće li biti išta barem od mađarskih najava o aktivnom te redovitom komuniciranju s Ukrajinom kao susjednom državom i državom kandidatkinjom za članstvo u Uniji možda negdje iza 2030. godine.