Reporter JUTARNJEG ekskluzivno iz Libanona: Mirni prosvjed eksplodirao kad se na binu uspeo islamist Masri

Izbjeglice iz Sirije u petak su, u istočnom dijelu Tripolija , grada na sjeveru Libanona, demonstrirale protiv sirijskog režima. Nekoliko stotina njih prolazilo je kroz četvrt Quobi, dio grada u kojem se smjestila većina protivnika Asadova režima koji su napustili svoju zemlju. Tripoli, grad u kojem živi oko 200 tisuća ljudi, jedino je mjesto u Libanonu gdje su vlasti odobrile protusirijske demonstracije.

Većina parola uperena je protiv aktualnog predsjednika Asada. Nose ih uglavnom starci i djeca. Mladići, mogli bi imati oko dvadeset godina, su najglasniji. Dižu pesnice i izvikuju parole. Ruta prosvjeda pažljivo se bira. Ovo je kvart u kojem su relativno sigurni. U drugim dijelovima grada moglo bi biti opasno.

Kako preživjeti?

Kada razgovarate s njima, vidite da ih najviše muče problemi preživljavanja u Libanonu. Nadaju se padu Asadova režima, ali do tada treba preživjeti. Noel, jedna od prosvjednica, priča nam o rezerviranosti libanonskih vlasti prema njima.

Objašnjava nam da su u Libanonu ilegalci. Djeca ne mogu u školu. Nemaju zdravstvenu zaštitu. Dozvolu za rad mogu dobiti jedino ako imaju potvrdu sirijske vlade da su legalno izašli. Njezine riječi probijaju se kroz skandiranje prosvjednika pa povremeno prerastaju u viku.

Noel je jedna od nekoliko desetaka tisuća sirijskih izbjeglica u Libanonu. Nisu smješteni u izbjegličke kampove i, zapravo, nemaju gotovo nikakvu pomoć vlasti države u koju su izbjegli. Drugi čovjek libanonskog Hezbolaha šeik Naim Qassem otvoreno se protivi ideji o stvaranju kampova.

Strah od kampova

“Takvi centri će u vrlo kratkom vremenu postati regrutacijski i vojni. Oni će destabilizirati Siriju, ali i sam Libanon. Kampovi nikad nisu dobro rješenje ni za jednu stranu, a možda su i najgora solucija za same izbjeglice.” Takvo stajalište dijeli i većina drugih političara u Libanonu.

Prosvjed je završio govorom profesora islamske kulture šeika Zakaria Masrija. On je u svom govoru propagirao radikalni islamizam. Posebno se osvrnuo na negativni utjecaj Irana, na marionetsku vladu Iraka, sirijsku politiku predsjednika Asada i, naravno, neizostavni Izrael.

Do tada mirni prosvjedi eskalirali su paljenjem iranske i izraelske zastave. Kako se brzo okupilo, mnoštvo se tako relativno brzo i mirno razišlo, ostale su tek neke zastave i parole na balkonima okolnih zgrada.