Rugao se Kanadi, prijeti Danskoj, zapanjio je sve izjavom o Panamskom kanalu, a zapravo je otkrio ključne karte - Pekingu

Najveći politički forte Donalda Trumpa jest činjenica da ga malo tko uzima za ozbiljno. Jedan je od rijetkih političara, ako ne i jedini, koji može preko usta prevaliti sugestiju da ljudi popiju dezinficijense ukoliko posumnjaju na zarazu covida-19, bez da mu se to odrazi na rejtingu. Štoviše, dok njegovi slijepi obožavatelji neupitno prihvaćaju svaku njegovu tezu, konstataciju ili komentar, postoje i brojni Amerikanci kojima je njegov osebujan način političkog izražavanja ako već ne simpatičan, onda barem beskrajno zabavan.

U tom se kontekstu treba i sagledati Trumpova najrecentnija ludost, za potrebe argumenta, nazovimo je "teritorijalnim rješenjem".

Osim što je još tijekom svog prvog mandata izjavio da "SAD, iz vlastitih sigurnosnih i strateških razloga, prvom prilikom treba anektirati Grenland", ovoga je puta odlučio dodatno proširiti teritorijalne apetite, pa je oko bacio i na Panamski kanal (neupitne strateške važnosti) te – Kanadu.

Susjede je, mrtav-hladan, nazvao "51. državom SAD-a", nakon čega je otišao i korak dalje pa je njihovog premijera (na odlasku) Justina Trudeaua izvrijeđao i na osobnoj razini. Ne treba to pretjerano čuditi, jer je animozitet državnika obostran, vrlo osoban i golim okom vidljiv još s početka Trumpova prvog mandata. Tko bi rekao da "narodni progresivni premijer", kakvim se Trudeau želi prikazati, neće biti pretjerano karakterno kompatibilan s Donaldom Trumpom, zar ne?

No, vratimo se na Panamu i Grenland.

Ipak ozbiljne ambicije

Za razliku od Kanade, kojoj je Trump uputio besmislene i isprazne prijetnje, ambicije koje ima prema Kanalu i Arktiku bitno su promišljeniji.

Svjestan neprocjenjivog strateškog položaja Grenlanda, u eri u kojoj topljenje arktičkog leda otvara nove komercijalne, pomorske i energetske mogućnosti, novi je stari predsjednik izboru američkog veleposlanika za Dansku (koja upravlja vanjskim poslovima i obranom spomenutog arktičkog otoka), pristupio vrlo delikatno odlučivši se za mladog poduzetnika Kena Howeryja, koji će Dancima dati "ponudu predobru da je odbiju".

- Za potrebe nacionalne sigurnosti i slobode, kako SAD-a tako i čitavog globalnog poretka, duboko sam uvjeren da je američka kontrola nad Grenlandom apsolutna nužnost – napisao je na društvenim mrežama.

Uzmimo njegove prijetnje Danskoj na sekundu za ozbiljno, argumenta radi.

Je li uopće zamislivo da Washington, prva sila svijeta koja se posljednjih desetljeća vojno obračunavala samo s neprijateljskim režimima, poput onih u Vijetnamu, Afganistanu i Iraku, zarati s... Danskom?

Odgovor na to pitanje je – nije nezamislivo. Nakon što je Vladimir Putin u veljači 2022. prekoračio Rubikon i sustav koji je postojao od kraja Hladnog rata okrenuo naglavačke, zamislivo je da sile, što SAD bez pogovorno jest, proaktivno kroje karte onako kako njima najviše odgovara.

Međutim, nakon što smo zadovoljili intelektualnu znatiželju razmotrivši takav scenarij, vrijeme je da se suočimo s realnim činjenicama.

Donald Trump je geopolitički analfabet i deklarirani izolacionist. Drugim riječima, ako se tijekom svog drugog mandata možda i nadao prekrojiti kartu svijeta, očekivao je to učiniti "bez ispaljenog metka". On je, naime, prije svega biznismen, uvjeren u ideju da je sve na prodaju.

Netko bi mu, iz svite stručnjaka s kojima se najavio okružiti, diskretno trebao objasniti koncept „soft diplomacije” kojom bi mogao pridobiti Grenlanđane, sve motiviranije da se dodatno udalje od Danske, na sve jaču gospodarsku ovisnost o SAD-u. No, takva strategija zahtjeva taktičnost, kalkulacije i vrsne diplomatske vještine, po kojima Donald "Slon u staklani" Trump nikada nije bio pretjerano poznat.

Na dugom štapu

Prijetnja koju je uputio Panami, zato što 1. siječnja dolazi do poskupljenja korištenja Kanala, također je na dugom štapu.

- Ova potpuna pljačka naše zemlje odmah će prestati – oštro je poručio izabrani predsjednik, zaprijetivši da će po povratku na vlast promptno napustiti sporazum iz ere Jimmyja Cartera, kojim je Panama dobila punu kontrolu nad zonom kanala.

Između redaka bijesa kojeg je kanalizirao po društvenim mrežama, dalo se naslutiti da strahuje od toga da Kina u strateški krucijalnoj zoni proširi svoje infrastrukturne papke. Naime, sama činjenica da Peking intenzivno investira po Latinskoj Americi posljednjih godina, regiji koja se nalazi u neposrednom dvorištu SAD-a, daje naslutiti da su Trumpovi strahovi i više nego legitimni.

Pekingu neupitno rastu ambicije i po Arktiku, zbog čega bi eventualna jača suradnja SAD-a s Grenlandom bila ne samo na obostranu korist, već i na korist čitavog Zapadnog svijeta.

Trump je (besmislenim) recentnim prijetnjama potvrdio dvije stvari; prvo, da uistinu ima sjajan nos za strateški važna pitanja, ali i druga, da mu toliko nedostaje takta i diplomatskog talenta da je rubno nemoguće postići neke opipljive rezultate u toj domeni.

Ukratko, Panama i Grenland bi više trebali strahovati od Kine, koja sad ima potvrdu „crno-na-bijelo” da su oni Trumpovi strateški interesi, što znači da će ondje pojačati svoje gospodarske i ine aktivnosti, nego od samog Donalda Trumpa.