Okružen Rusima i spreman umrijeti, ukrajinski vojnik Serhij pozvao je svoje suborce da zaspu njegov položaj topničkom vatrom, piše CNN donoseći priču o još jednom ratnom herojstvu u Ukrajini. Serhij je, srećom, preživio napad i nalazi se u bolnici teško ranjen. "Ne mogu vjerovati da sam u bolnici, a ne tamo. Bio sam uvjeren da neću preživjeti", kazao je 36-godišnji Ukrajinac medijima.
Serhij je dragovoljac. Pripadnik je 80. padobranske galicijske brigade. Kada je izbio rat u veljači 2022., živio je već deset godina u Finskoj radeći kao kućni majstor. Zbog toga su mu suborci dali nadimak Finac. Prije mjesec dana njegova je jedinica dobila zadatak da obrani rovove blizu grada Bahmuta na istočnom ukrajinskom bojištu. Misija je trebala trajati tri dana, ali se rastegla na dva tjedna nakon što je jedinicu zarobila neprijateljska vatra. Mnogi su poginuli.
Jedinica je bila pod stalnom paljbom već nekoliko dana kada je jedna bomba eksplodirala blizu utvrđenja u kojem su bili Serhij i još dvojica vojnika. Bili su odsječeni baš kada su planirali promijeniti poziciju. "Svi smo bili ranjeni. Ja sam ranjen u obje noge i odmah sam provjerio jesu li još živi", ispričao je s bolničkog kreveta. Njegovi suborci su imali slomljene noge i čeljust. Jedan je bio u takvom šoku da je tražio da počini samoubojstvo pa su mu oduzeli oružje. Kada je pomoć stigla, Serhij je inzistirao da oni idu prvi, a njega da evakuiraju u idućoj mogućoj prilici. No, iduća dva tjedna to se pokazalo nemogućim. Rusi su zasipali bombama položaj i evakuacija je bila nemoguća. Pokušaj spašavanja Serhija trajao je dva tjedna, a u pokušaju spašavanja bilo je i poginulih. Dok je bio u rovu, njegovi suborci su mu dronom slali vodu, tablete protiv bolova, čokoladice pa čak i cigarete. Voda je bila veliki problem jer dron nije mogao prenositi velike boce vode. Bacao je manje bočice umotane u papir oblijepljen selotejpom, ali nije svaka preživjela pad. "Bio mi je važan svaki gutljaj", priča Serhij.
Uskoro se njegovom skloništu neprijatelj približio dovoljno da im može čuti glasove i saznati koji su im planovi. Vjerujući da nema šanse da preživi, Serhij je radiovezom pozvao zapovjednika i došapnuo mu koordinate neprijatelja. Znao je da time navlači ukrajinske rakete na svoj položaj, ali svejedno je to učinio.
Zahvaljujući njemu, ukrajinsko je topništvo izvelo nekoliko preciznih udara. Međutim, nije im uspjelo spriječiti neprijateljske vojnike da se i dalje približavaju Serhijevom rovu. Kad je do njegovog rova došao jedan ruski vojnik, Serhij je mislio da je gotovo. "Pitao me odakle sam. Na ruskom sam mu odgovorio da imam potres mozga i da mi treba voda. Nije mi dao vodu, ali ispuzao je iz mojeg rova. Nije mi jasno kako nije shvatio da sam Ukrajinac", kaže Serhij. "Nikako mi ne ide u glavu. Bio sam u ukrajinskoj uniformi koja je doduše bila prljava, ali čizme su vrlo očigledno bile ukrajinske, objašnjava.
Shvativši da su sve opcije iscrpljene, zapovjednik mu je rekao da napusti rov i pomoli se. "S radio prijemnikom u lijevoj ruci, na koljenima, počeo sam puzati kraj ruskih položaja. Finac, samo nastavi, samo nastavi, stalno sam čuo iz aparata. Sve dok nisam stigao do ukrajinskih položaja".
Serhij je medijima opisao kako je lizao kapljice kiše, sanjajući o vodi, piše CNN. Ne smatra se herojem. "Trebate vidjeti što naši momci rade za ranjene sudrugove. Plaćaju visoku cijenu. Neki i krvlju. U ovom trenutku mi je najveća želja da mogu otići s mojim dečkima na pecanje, da popijemo koje pivo i sjedimo u tišini".
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....