Srijeda, 18. rujna, ujedno je 938. dan intenzivnog ratovanja u Ukrajini, državi koja postupno osjeća rubove zahlađenja koje je i Hrvatskoj donijelo jesensko vrijeme. Zbog toga ne čudi ni dodatno smanjenje potrošnje električne energije, oko 6,4 posto u tjedan dana, koje je i usprkos ponovljenim ruskim napadima na elektro-infrastrukturu (posebno uz bojišnicu, te u sjevernim regijama) omogućilo tamošnji život bez redukcija struje. Ujedno, nastavljen je uvoz struje iz Poljske, Rumunjske, Slovačke, Mađarske i Moldove (17. rujna oko 16.943 MWh, s maksimalnim kapacitetom od 1.532 MW po satu), a bilježene su i štete na strujnoj mreži radi lošeg vremena koje je na momente proteklih dana usporilo i borbena djelovanja.
Napomenimo da su krajem prošlog tjedna bile izvedene i dvije veće razmjene ratnih zarobljenika – svježi ruski zarobljenici iz regije Kursk za dugogodišnje ukrajinske zarobljenike (dio i pripadnika postrojbi Azov iz Mariupolja) – konkretno, u petak 13. rujna njih 49, a onda još 103 u subotu 14. Doduše, nije jasno je li među razmijenjenim Rusima bilo i Čečena – za koje se prvo pričalo kako se uopće ne predaju da bi onda njihovi zapovjednici ipak počeli spominjati da „uopće ne poštuju“ takve koji bi „podigli šape i predali se kao djevojčice u zarobljeništvo“.
Za to vrijeme zahuktala se i međunarodna diplomacija – uz skup o humanitarnom razminiranju UMAC2024 organiziran u švicarskom gradu Lausanne 17. i 18. rujna, za studeni ove godine planira se i idući opći mirovni summit, dok ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski neposredno priprema i svoj odlazak u Sjedinjene Države. Ondje će 25. rujna govoriti pred Općom skupštinom Ujedinjenih naroda, a tamošnjem političkom vrhu planira predstaviti i ukrajinski „Plan pobjede“ s vojnim, političkim, diplomatskim i gospodarskim elementima (koji svi navodno jako ovise o nastavku podrške zapadnih saveznika, a posebno SAD). Posebno se ističe i da tu nije riječ o pristanku bilo na teritorijalne ustupke ili zamrzavanje rata (koje bi samo Ruskoj Federaciji dalo priliku za obnavljanje vojnih zaliha i snaga) – uz ponovljeno traženje dozvola za korištenje zapadnog naoružanja za udare duboko u državni teritorij Rusije. Iako se prethodnih tjedana (za trajanja ove tajno-javne diskusije) već moglo vidjeti seljenje ruskih borbenih aviona i brodova izvan zona dometa pojedinih zapadnih raketnih sustava iz ukrajinskog arsenala – ipak je u dometu ostalo dosta fiksnih logističkih kapaciteta koje se itekako isplati gađati. Dobar primjer za to je i današnji ukrajinski pogodak u rusko skladište Toropec na zapadu ruske regije Tver, gdje su brojne i dugotrajne detonacije streljiva i naoružanja od 4 sata ujutro bile satima nadaleko bilježene i kao niz potresa magnitude između 2 i 3,2. Naravno, već i sama najava ikakvih razgovora opet je oživila i zagovornike Rusije te brzih kompromisa na ukrajinski račun – tako da se od njemačke političarke Sahre Wagenknecht moglo čuti da je „zapadna strategija opskrbe Kijeva oružjem za pobjedu u sukobu propala“, dok su navodno i Francuzi čuli nedavna nova upozorenja Vladimira Putina o „neizbježnoj eskalaciji u slučaju napada dalekometnim oružjem na ruski teritorij“ – koja bi se izgleda mogla neposredno svesti na ograničenja ruskog izvoza nikla, titana i nuklearnog goriva prema tržištima na Zapadu. Uz to, može se uočiti i dodatne ruske radove na zaštiti Krimskog mosta od prijetnji s mora (zabijanje pilota u obližnje morsko dno radi sidrenja zaštitnih barijera), kao i demontiranje industrijske strujne infrastrukture po regiji Lugansk – ne bi li se ti transformatori iz rudnika u zatvaranju koristili za popravke civilne mreže nakon učestalih ukrajinskih napada u svim pograničnim dijelovima Rusije.
No, dok se prema izvorima iz Ukrajine prve svježe mobilizirane trupe (nakon produžene osnovne obuke) očekuju na bojištima za oko tri mjeseca – pojedini ruski izvori već upozoravaju kako će to biti oko 500.000 novih boraca do proljeća, računajući ukupno na 700-900 tisuća ljudi u tekućem postupku obuke. Iako Ukrajina jedva održava svoje obrambene linije u Donbasu te mobilno ratuje u samoj Rusiji – za ove nove snage se opet iz ruskih izvora navodi kao vjerojatna zona angažiranja isti onaj potez prema Crnom moru baš kao i tijekom ljeta 2023. godine. Malo vjerojatno, posebno uzevši u obzir i probleme s kojima se susreće opremanje takvih pojačanja.
Naime, osim učestalih prigovora s ukrajinske strane, teško je previdjeti i dramu koja se opet po pitanju konkretne vojne pomoći Ukrajini valja u Sjedinjenim Državama. Ondje se moglo čuti kako je dosadašnje slanje opreme u Ukrajinu tako stanjilo zalihe Pentagona da je ritam donacija završio usporen – usprkos izdvajanju velikih novaca u tu svrhu. A kako onda već namijenjeni novci nisu trošeni u ritmu koji su vlasti isplanirale – sada se postavlja pitanje hoće li (radikalno podijeljeni Kongres, koji je imao problema i prvotnim odlučivanjem) administraciji predsjednika Joea Bidena dopustiti da se rok za trošenje produži nakon 30. rujna ove godine, kada u SAD završava proračunska godina. Konkretno, od oko 5,9 milijardi USD, samo 100 milijuna ostaje za trošenje bez posebne nove odluke Kongresa, a budući je njeno donošenje itekako upitno u unutarnjem ratu umjerenijih i radikalnih republikanaca – ostaje za vidjeti i provedivost opcije u kojoj Biden samo donosi predsjedničku odluku o slanju dodatnih donacija, pa da se onda roba šalje naknadno kad bude spremna (dok se novce ipak administrativno računa potrošenima prije 1. listopada i kraja fiskalne 2024. godine). Ipak, manje je problema sa slanjem drugih vrsta američke pomoći – tako da treba očekivati i vijesti o sredstvima za dodatnu zaštitu energetskih postrojenja i nuklearnih elektrana, koje su zadnje vrijeme na posebnoj meti ruskih agresora. Oni, naime, nastoje uništavanjem njihovih transformatora i dalekovoda iznuditi prisilno gašenje ukrajinskih reaktora u preostale tri centrale ne bi li time oštetili njihovu opremu, ugasili glavninu nacionalne proizvodnje struje i osigurali hladnu zimu za što veći broj građana Ukrajine (što dio zapadnih izvora navodno procjenjuje opasnim i za održanje ukupne obrane zemlje).
Dok je u Bruxellesu 17. rujna - nakon 3 mjeseca priprema - započeo drugi krug razgovora o članstvu Ukrajine u Europskoj uniji, iz Njemačke se čulo o još 100 milijuna eura interventne pomoći za savladavanje ruskog „zimskog rata“ – a još je otvoreno i pitanje 40 milijardi eura EU-zajmova temeljem prihoda od zamrznute ruske imovine. Unija navodno nastoji o tome što skorije donijeti neke zaključke i odluke (usprkos aktivnom protivljenju i usporavanju iz Mađarske), dok se čuju i naznake kako je usporediva akcija na razini zemalja skupine G7 barem privremeno propala ili odgođena. Jednako je tako završila odgođena i poljska pomoć za kupovinu topničkog streljiva za Ukrajinu putem Češke (navodno radi bijega nadležnog državnog službenika, optuženog za korupciju) – dok je na neočekivane probleme naišlo i formiranje vojne postrojbe od ukrajinskih izbjeglica u Poljskoj. Imajući sve te stvari na umu – nije čudno da se sastanak predsjednika Zelenskog i poljskog ministra vanjskih poslova Radosława Sikorskog u Kijevu 14. rujna održao u izuzetno napetom tonu. U međuvremenu, Ukrajini ne ostaje mnogo izbora osim osloniti se prvo i osnovno na vlastite snage – pomognute među ostalim i mjesečnim arsenalom od oko 50.000 bespilotnih letjelica raznog tipa (zadnje vrijeme i onih koje po agresorima i njihovim sušom pogođenim položajima lijevaju zapaljenu smjesu termit, te koji pogonjeni mlaznim motorima gađaju daleka ruska skladišta streljiva, aerodrome i rafinerije), u očekivanju da se ta količina letjelica u dogledno vrijeme i udvostruči, temeljem već duže vrijeme iznesenih planova te odgovarajućeg financiranja.
Stanje na bojištima – ruska regija Kursk
Prije nego krenemo razmatrati stanje glavne borbene zone u ruskoj regiji Kursk, treba napomenuti da i dalje ima izuzetno malo konkretnih informacija s područja nekoliko dodatnih zona ukrajinskih upada preko međunarodne granice s Ruskom Federacijom – za koje se čulo ubrzo po pokretanju ruskog protunapada istočno od Gluškova u utorak 10. rujna. Iako praktički pa nema vijesti o stanju oko 70 km sjeverozapadnije – od Bačivska u Ukrajini pa desetak km na krajnji sjeverozapad regije Kursk kod Kalinovke i Homutovke – itekako je odjeknula odluka regionalnih vlasti od ponedjeljka 16. rujna da se obavezno evakuiraju civili iz okruga Rilsk i Homutovka. Ovim temeljem mnogi nagađaju da borbe u tom kraju i nadalje traju, iako uopće nije jasno gdje točno i kako uspješno. Slična je situacija s navodnim ukrajinskim upadom u krajnji jugozapad regije Kurske oko naselja Tetkino, gdje ima još i manje informacija i uopće nije jasno je li Tetkino i dalje izolirano, te je li ondje bilo ikakvih daljnjih ukrajinskih djelovanja. Za razliku od toga – Ukrajina je nedvojbeno otvorila novo bojište na jugu okruga Gluškovo, upadom na dva nedaleka lokaliteta: kao prvo, u trokutu sela Novi Put-Veseloe-Volfino (oko 7 km jugozapadno od Gluškova) i kao drugo, kod nedalekog pograničnog lokaliteta Medveže, skoro odmah zapadno od početnih pozicija prošlotjedne ruske navale. Dok s obje te zone baš i nema mnogo vijesti, prema nekim zapadnim izvorima se u subotu 14. rujna Ukrajince moglo uočiti na jugozapadnim rubovima samog oko 6 km sjevernijeg okružnog središta Gluškovo (koje su Rusi navodno slabo fortificirali), a ustrajno se čuje i o ruskim zračnim napadima na ukrajinsku pozadinu svih ovih prodora preko uglavnom dobro fortificirane granice.
S druge strane, izgleda da je ruska navala na jugoistoku glavne borbene zone u ruskoj regiji Kursk praktično pa zaglavila – kako iz Korenjeva na jug te jugoistok, tako i iz okruga Gluškovo na istok. Pri tome ostvaren je prodor od oko 11 km na fronti dužine oko 15 kilometara – a ukrajinske snage su onda uspjele organizirati novu obrambenu liniju istočnije, na riječnim obalama od sela Ljubimovka, preko naselja Tolstij Lug i Pokrovskij do sela Darino i Nikolaevo-Darino kod granice s Ukrajinom. Iako tu izgleda nisu uspjela sva ruska nastojanje za zauzimanje Ljubimovke na sjeveru – na krajnjem jugu te linije 16. rujna i službeno se čulo o ruskom ulasku u Uspenovku, čime bi bio logičan već spomenuti ukrajinski pogranični oslonac na oko 5 km udaljeno Nikolaevo-Darino. Ujedno se čuje i o ukrajinskim protunapadima prema zapadu, u zoni naselja Obuhovka, Bjahovo i Vnezapnoe, iako s nejasnim učinkom. Tek treba vidjeti ima li išta istine i u povremenim navodima o gubitku daha čitavog ovog ruskog napredovanja tijekom zadnjih tjedan dana, te o mogućem okruženju barem dijela postrojbi ruskih padobranaca i marinaca temeljem ukrajinskih bočnih udara i već spomenutog napredovanja u njihovom zaleđu (prema samom Gluškovu i oko njega).
Dok se tako tek postupno razjašnjava stanje na jugozapadu borbene zone u ruskoj regiji Kursk, zanimljivo je bilo 14. rujna vidjeti i ukrajinsko knjiženje napretka na sjeveru te borbene zone – gdje se spominjalo okupaciju sela Vetreno, Žebolovka, Durovka, Žuravli i Kalinov, valjda kao protutežu problemima s ruskim prodorom samo desetak kilometara južnije. No, već dan ili dva kasnije dio tih tvrdnji doveden je u pitanje, a kao i čitava bojišnica na sjeveroistoku (iz koje već duže nema vijesti), tako i sjeverozapad ostaje uvelike obilježen nejasnim i velikim „sivim zonama“ koje su izgleda poprište mobilnog ratovanja. Nadalje se na istočnoj strani čitave borbene zone čulo i o ruskim protunapadima u području osvojenih naselja Marjevka, Novaja Soročina i Malaja Loknja – baš kao i na oko 8 km istočnijoj liniji od sela Ruskoe Porečnoe preko Kosice do Čerkaskoe Porečnoe. Izgleda da su ti napadi više služili fiksiranju ukrajinskih snaga, baš kao i oni dalje jugoistočno kod Martinovke, Puškarnoe i onda od Ruskaje Konopelke preko Čerkaskaje Konopelke do Fanasejevke. Konačno, napomenimo i kako su ustrajni ruski napadi imali učinka na krajnjem jugoistoku ovog bojišta – gdje se 16. rujna čulo o ruskom zauzimanju sela Spaljnoe, dok je istog dana i službeno bilo objavljeno zauzimanje zapadnijeg sela Borki. Ondje su borbe nastavljene u šumama zapadno od mjesta, a tek treba vidjeti koliko su se Rusi tu približili zapadnijem selu Plehovo koje i nadalje drže Ukrajinci.
Stanje na bojištu – Ukrajina
Kao i zadnjih tjedana, sve od početka ukrajinskog upada u rusku regiju Kursk, borbe na sjeveru Harkivske oblasti ponešto su manje dinamične nego početkom ljeta. Uz povremena sukobljavanja kod Gliboke i sjeveroistočno od naselja Lipci, ipak većina vijesti dolazi iz samog Vovčanska. Dok je ruska strana centar grada navodno 17. rujna bombardirala vođenom zrakoplovnom bombom od 3.000 kg, treba konstatirati kako ondje agresori i dalje kontroliraju prostor Agregatnog zavoda, iz čijeg opkoljenja ih branitelji za sada nisu uspjeli izbaciti. Oko 80 kilometara na jugoistok, kod ukrajinskog grada Kupjanska, i nadalje se čuje o borbama oko Sinkivke i Petropavlivke, iako nema točnijih navoda o mogućim pomacima bojišnice čije zaleđe Rusi ustrajno napadaju iz zraka. Za razliku od toga, učestalo se čuje o laganom pomicanju agresora od okupiranog sela Pišćane Donje prema zapadu i rijeci Oskil – gdje se bilježe i česti napadi na ukrajinska naselja s istočne strane rijeke (po redu Novoosinove, Gluškivka, Kolisnikivka i posebno Krugljakivka ikojima su Rusi sada na otprilike 2 km istočno. Uz nastavak ovih borbi, slični polagani pomaci agresora bilježe se sjeverno od Stelmahivke (oko 8 km jugoistočno od okupiranog sela Pišćane Donje), čime jača vjerojatnost postupnog istiskivanja ukrajinskih branitelja iz ove zone, te onda i jačanja pritiska na selo Lozova u neposrednom zaleđu (ne samo sa sjevera, već dodatno i s istoka). Za razliku od svega toga, na ostatku bojišnice sjeverno od rijeke Siverski Donjec bilježen je nastavak borbi – posebno u zoni oko sela Druželjubivka, Grekivka i Makiivka, te južnije na potezu Nevske-Terni-Torske, kojoj se agresori opet približavaju – ali izgleda još uvijek bez suštinski bitnijih učinaka.
Dosta aktivna je bila i fronta južno od rijeke Siverski Donjec. Ondje se može uočiti postupno napredovanje agresora zapadno od linije koju iscrtavaju ukrajinska uporišta Verhnokamjanske, Ivano-Darivka i Viimka, s približavanjem agresora jugoistočnom rubu naselja Siversk i pritiskom na ukrajinska naselja Zvanivka, Pereizne, Fedorivka i Vasjukivka. Slično ustrajni pritisak vidi se i oko 18 km dalje na jugoistok, na sjevernim prilazima Časiv Jaru (kojeg se ustrajno napada iz zraka) – iako je bitan vijest 16. rujna bila ponešto južnije, gdje se iz video materijala moglo potvrditi ruski prelazak vodnog kanala „Siverski Donjec – Donbas“ južno od lokalne magistrale T-0504 u smjeru sela Stupočki. Nažalost, iako iz čitave borbene zone jugozapadno i južno od okupiranog Bahmuta zadnje vrijeme ima malo vijesti, ondje se već neko vrijeme nazire mogućnost da su Rusi zapravo na više mjesta uspjeli preći spomenuti kanal kao glavnu prepreku u tom kraju. Dok se to ne razjasni, može se samo konstatirati nastavak borbi u prostoru oko kompletno srušenih sela Klišćivka i Andriivka, kao i nešto južnije na zapadnim prilazima okupiranoj Kurdjumivki, uz ukrajinsko spominjanje i borbi prema naseljima Predtečine, Bila Gora i Diliivka koja su po nekoliko km zapadnije od zone prostiranja spominjanog vodnog kanala.
Samo koji kilometar južnije teku borbe oko ukrajinskog uporišta Toreck – kako na njegovim sjeveroistočnim prilazima (vjerojatno okupirano naselje Družba i borbe zapadnije u naselju Dačne), tako i istočno – gdje agresori i dalje polagano napreduju kroz urbani prostor rubnih dijelova Torecka, južno od četvrti „Mikrorajon broj 1“, te dalje na zapad uz lokalnu magistralu T-0516 (pa južno od tamošnjeg zatvora). Ondje je očigledno ukrajinska obrana ipak zadnje vrijeme bila ponešto ojačana, kao i južno od grada, gdje se ponovo spominje obrana prema okupiranom naselju Zalizne, a izgleda da se nadalje drže i položaji branitelja u selu Nelipivka, iako ih napadi ponekad zaobilaze – te se registriraju i oko naselja Šćerbinivka, kao i južnije na rubovima okupiranog naselja New York.
Iako i dalje nema pomaka na sjevernom potezu bojišnice od Torecka prema Pokrovsku (potez sela Oleksandropilj-Kalinove-Vozdviženka pa dalje uz rijeku Kazenji Torec do Novotorecke) – ruski napadi su i ondje zadnjih dana bili učestali. No zato se pomake bilježilo oko 3,5 km jugozapadno od sela Novotorecke, u urbanom prostoru grada Grodivka. Ondje se 17. rujna moglo čuti o ruskom zauzimanju velike većine gradskog prostora, ne samo na istočnoj obali tamošnje rječice Žuravka, već na pojedinim mjestima i zapadno od nje. Time izgleda da su agresori ondje dostigli zadnje utvrđene linije lokalne ukrajinske obrane, čijim bi se probijanjem otvorili koridori za daljnje napredovanje na zapad do oko 6 km udaljenih predgrađa Mirnograda (onog istog ukrajinskog grada koji je nedavno provodio javnu nabavu za fortifikacijske radove, s rokom izvršenja oko Nove godine). Oko 3,5 km dalje na jugozapad moglo se čuti o jačanju ruskog pritiska na sela Krasni Jar i Kruti Jar, kao i o zauzimanju rudnika „Novogrodovskaja 1/3“ sjeverno od mjesta Novogrodivka (zajedno s pripadajućim 40 metara visokim brdom industrijskog otpada kao dobrom izvidničkom točkom).
Iako se južno od Novogrodivke i dalje dobro drži obrana ukrajinskog grada Selidove (uz ukrajinske protunapade u smjeru sela Mihailivka) – samo oko 5 km južnije stanje nije ni izbliza tako dobro. U zoni grada Ukrainska zadnjih se dana bilježe ustrajni neuspjesi branitelja. Iako još nije jasno da li je to mjesto stvarno kompletno zauzeto (usprkos ruskom dizanju zastave na tamošnjim visokim zgradama rudarskog poduzeća „Ukrajina“) – izgleda da se borbe još pretežito vode oko 60 metara visokog brda rudničkog otpada na zapadu mjesta, a istovremeno se spominju i ruski napadi na selo Cukurine (oko 3 km zapadno od Ukrainska). Ponešto je bolje oko 2 km na jug, gdje i dalje odolijevaju ukrajinski položaji u gradu Girnik, kao i oko 3 km istočno kod ukrajinskog sela Želanne Druge (malo južnije od 14. rujna službeno zauzetog sela Želanne Perše). Kako izgleda, ovi su položaji bitni zato jer osiguravaju odstupnicu ukrajinskim snagama koje su donedavno par kilometara istočnije branile zonu oko naselja Nevelske i na sjeveru okupirane Krasnogorivke – o čijem se povlačenju na zapad višestruko čulo proteklih dana.
Treba napomenuti kako se još drži i ukrajinska linija ponešto južnije – između sela Oleksandropilja i Gostre, prema kojima agresori napreduju sa zapadnog ruba okupirane Krasnogorivke, baš kao i južnije od Maksimilijanivke do zapadnih prilaza okupiranoj Kostjantinivki. Na ovom potezu Rusi i dalje stabiliziraju svoju kontrolu nad trasom lokalne magistrale O-0532, s naglaskom na već spomenute borbe zapadno od Kostjantinivke, te na prilazima zapadnijoj Katerinivki. Južno od toga mora se spomenuti nastavak borbi zapadno od 10. rujna okupiranog sela Vodjane – gdje bjesne borbe na prostoru rudnika „Pivdenodonbaska 3“, oko kilometar zapadnije od Vodjane. Sve je to posebno bitno u svjetlu stanja samo 4 km na jugozapad – gdje Rusi postupno zatvaraju prsten oko ukrajinske tvrđave Vugledar. Ne samo da su borbe neposredno na prilazima Vugledaru sa sjeveroistoka i istoka, već se ustrajno čuje o ruskim pokušajima zaokruživanja ovog prostora sa zapada – nastavkom prodora iz 4. rujna okupiranog sela Prečistivka, sada i na sjever prema selu Novoukrainka, šireći svoj prsten oko Vugledara. Za razliku od ove neuralgične točke, ostatak bojišnice na jugu Ukrajine bio je prilično mirniji – iako treba napomenuti kako je zadnjih dana opet ponešto oživjelo bojište južno od ukrajinskog grada Orihiva u Zaporižju. Ondje su se uz jake zračne napade bilježili i juriši na sela Mala Tokmačka, Novodanilivka, Novoandriivka i Šćerbaki, doduše bez vidljivih rezultata – baš kao što su prošli i brojni okršaji po riječnim otocima na donjem toku Dnjepra.
Zračni napadi
Subota 14. rujna započela je vijestima o napadu bespilotnim letjelicama na Odesu i Izmail na Dunavu te Kijev – kao dijelu ruskog vala od ukupno 76 kamikaza-dronova Shaheed-136/131 iz regije Kursk, s Azovskog mora i okupiranog Krima (ukupno srušeno njih oko 72, elektroničkim ratovanjem prizemljene 2 i još dvije otposlane natrag u Rusiju). Mimo toga se ruskim vođenim zrakoplovnim bombama FAB-500 napadalo Harkiv (četvrt Holodnogirski), a tijekom dana su na meti agresora bila i brojna naselja ukrajinske oblasti Sumi (vjerojatno radi njihove uloge logističkog oslonca za ukrajinske snage u regiji Kursk). Nasuprot tome, ukrajinske bespilotne letjelice se registriralo prvenstveno nad pograničnim ruskim regijama Brijansk, Kursk i Belgorod – prije nego li se tijekom večeri Ukrajina opet našla na nišanu ruskih balističkih raketa. Konkretno, dvije rakete „Iskander-M“ s okupiranog Krima svojim su kasetnim bojnim glavama pogodile Odesu, a gađani su bili i Pavlograd istočno od grada Dnipro, te opet Harkiv.
Nedjelja 15. rujna bilježila je 14 ruskih kamikaza-dronova iz Kurska i s okupiranog Krima (10 srušeno), dok se na meti vođenih zrakoplovnih bombi našla i okružna bolnica u Harkivu, ukrajinska regija Sumi i grad Mikolaivka kod Slovjanska u Donjeckoj oblasti (zgrada pošte). Tog popodneva ponovno je bio napadan Harkiv, a štete vođenim zrakoplovnim bombama po tamošnjim stambenim zgradama opet su izazvale desetke žrtava (1 mrtav i 43 ranjenih). Zauzvrat se moglo čuti o ukrajinskim bespilotnim letjelicama iznad ruskih regija Brijansk (barem 15), Kursk (barem 5), Smolensk (4 komada), Belgorod (barem 3 veće), Orel (2 komada) i barem po jedna iznad Kaluge, Rjazanja i Rostova. Tijekom večeri Ukrajinom su opet odjekivale eksplozije u Kijevu, Krivom Rihu i oblasti Hmeljnicki.
Ponedjeljak 16. rujna započeo je višesatnim ruskim napadom kamikaza-dronova Shaheed-136/131 prema Kijevu – od njih 56 je srušeno bilo 53, dok su 3 navodno pale same. Iz ruskih se izvora čulo kako su mete bile u Vasilkovu kod Kijeva i Kanevu u Černihivskoj oblasti – skladišta vojne robe, željeznički čvorovi i nešto na aerodromu Borispil kod Kijeva – a na meti agresora se kao i svakog dana našao grad Pokrovsk, kojem se približavaju ruske kopnene snage. Tijekom večeri je kamikaza-dronovima bio napadnut i Konotop u oblasti Sumi – dok su ukrajinske bespilotne letjelice djelovale u regijama Brijansk, Kursk i Belgorod. Konačno, utorak 17. rujna opet je osvanuo obilježen napadima na brojne ciljeve u ukrajinskoj regiji Sumi (među ostalim i po energetskoj infrastrukturi), za koje općenito nije jasno da li su i koliko utjecali na ratovanje preko granice u ruskoj regiji Kursk. Ukupno 51 ruski kamikaza-dron lansiran je iz Kurska, s Azovskog mora i s okupiranog Krima, od čega je navodno bilo srušeno njih 34, 12 je prizemljeno sredstvima elektroničkog ratovanja i još dvije su se vratile u Rusiju. Moglo se čuti i rusko likovanje da je glavnina prilaznih cesta ukrajinskom gradu Pokrovsku bila oštećena vođenim zrakoplovnim bombama, a napadani su opet bili Harkiv, Zaporižje i Mikolajev. Nasuprot tome, ukrajinske bespilotne letjelice bile su rušene iznad ruskih regija Brijansk (15 komada) i Kursk – dok se uspješne napade ukrajinskim raketama bilježilo i na ruska vojna skladišta kod Melitopola, po energetskoj infrastrukturi okupiranog Energodara, te na prostorima ruskog vojnog aerodroma Engels u ruskoj oblasti Saratov (bilježilo se eksplozije, ali nije jasno je li bilo šteta i na strateškim bombarderima Tu-95 i Tu-160). Ipak, sve je to bilo bitno manje spektakularno od napada na vojna skladišta oko 2 km istočno od mjesta Toropec u ruskoj oblasti Tver – gdje su eksplozije započele po naletu barem 11 ukrajinskih dronova na mlazni pogon (možda tipa „Paljanica“) oko 4 ujutro i onda potrajale satima, uz velike požare i mnogo naknadnih eksplozija, te uz kasniju evakuaciju civila iz svih okolnih mjesta.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....