Četvrtak 31. listopada ujedno je 981. dan intenzivnog ratovanja u Ukrajini, gdje je vrijeme uglavnom oblačno s temperaturama koje postupno klize prema 0 Celzijusa, ali s tek povremenim padalinama. Time je općenita prohodnost i dalje dobra – što agresorima omogućava nastavak žestokog kopnenog pritiska na velikim dijelovima bojišnice. Zato i ne čudi da su protekli dani bili borbeno izuzetno aktivni, s naglaskom na ruska nastojanja za zauzimanjem niza većih gradskih centara na samoj liniji fronte – mjesta koja će omogućiti lakše prezimljavanje trupa, a onda biti i dobra logistička osnovica za daljnja napredovanja.
Ruski ministar obrane Andrej Belousov posebno je odlikovao pojedince (preko 13.900 boraca) i postrojbe, posebno one koji su zauzele gradove Novogrodivku, Selidovo i Girnik – dok u povlačenju braniteljima ostaje otpor u zaleđu, često u pošumljenim međama koje se planski sadilo radi zaštite tla od vjetra i erozije tla na ukrajinskoj stepi.
Zadnjih dana opet su bilježene i ratne štete na ukrajinskoj energetskoj infrastrukturi (Hmeljnicki 26. listopada, Poltava, Konotop i Sumi 27. te 28. listopada) – dok aktivno traje i izgradnja dodatnih zaštitnih mjera na ključnim objektima. Ipak, nastavak ruskih napada lako bi tijekom sezone grijanja doveo do ogromnih problema – tako da zapravo i ne čude glasine o potencijalnim razgovorima preko posrednika (Katar) u kojima bi Ukrajina i Ruska Federacija mogle dogovoriti obostrani privremeni prekid napada na energetsku infrastrukturu.
Doduše, iz Moskve se ovakve glasine izrijekom opovrgnulo u srijedu 30. listopada, ističući nastavak inzistiranja na dosadašnjim zahtjevima za ukrajinskom predajom Donbasa i Novorosije - uz izričito „preferiranje Orbanove konstruktivne linije“ pogleda na kraj rata (valjda izrečene i tijekom Orbanove posjete Gruziji, gdje je njegova podrška proruskim strankama koje tvrde da su pobijedile na izborima 26. listopada izazvala nove i dodatne okršaje unutar Europske unije).
Ako ništa drugo, a ono je čelnik njemačke Narodne banke Joachim Nagel smogao hrabrosti da takve ideje, baš kao i ruske pozive za suradnju zemljama G20, nazove izrugivanjem, ističući uzroke recesije iz 2022. godine – dok čak i predsjednik Srbije Aleksandar Vučić uviđa problematičnost ruskog porasta ključne kamatne stope na 21 posto, duplo veće ruske inflacije nego u Srbiji, uz sporije prognoze rasta u Rusiji od onih u Republici Srbiji. Dobro to stanje ilustrira i ruska obustava rada „Artic LNG 2“ terminala od 28. listopada – radi gubitka tržišta uzrokovanog međunarodnim sankcijama (koje djeluju sporo, ali dostižno).
Novosti u Ukrajini
Ukrajina je 29. listopada - radi nastavka ruske agresije - u parlamentu opet na dodatna tri mjeseca produžila trajanje izvanrednog stanja i opće mobilizacije (do 7. veljače 2025. godine), a i mimo stanja na fronti vlasti u Kijevu imale su određen susret s realnošću. Ne samo da se čulo kako u iduća tri mjeseca treba mobilizirati dodatnih oko 160 tisuća ljudi za Oružane snage, već se pokazalo da i usprkos široko rasprostranjenoj korupciji u sustavu isticanja „rezervacija“ od pozivanja u vojsku – ipak nije moguće sustav takvih pošteda kompletno ukinuti. Zato se za vojne obveznike koji su „poštedu“ stekli prije 31. svibnja ove godine ipak omogućilo njenu obnovu kako bi se održao rad poduzeća važnih za nastavak funkcioniranja države i ključne privrede.
No, ostalo se pri odluci o raspuštanju sustava radikalno korumpiranih medicinskih povjerenstava koja su procjenjivala invalidnost (i uvelike ilegalno prodavala takav status) – gdje će dio njihovog posla biti prebačen prema Ministarstvu zdravstva, uz popunu novih tijela isključivo stručnjacima iz prakse, koji do sada nisu radili na takvim medicinskim poslovima. Možda će to poboljšati funkcioniranje sustava za novačenje, dok iz Oružanih snaga Ukrajine trenutno dopiru i vijesti o hitnom prebacivanju dijela tehničkog osoblja ratnog zrakoplovstva u pješaštvo kojeg kronično nedostaje na bojištima. Za to vrijeme, problem je i činjenica kako osobe mobilizirane u vojsku zapravo nemaju jasnu perspektivu izlaska iz borbene situacije, tako da se krajem prošlog tjedna u Kijevu bilježio i 19. po redu prosvjed rodbine i prijatelja vojnog osoblja koje traži uspostavu jasnih uvjeta ratne službe u ukrajinskoj vojsci.
U srijedu 30. listopada Europska unija objavila je i novo izvješće o napretku zemalja kandidata prema članstvu u Uniji, gdje se konstatiralo da je Ukrajina ispunila zaostatke iz 2022. godine – tako da bi u 2025. konačno mogli početi i ozbiljniji pregovori po pojedinim poglavljima. Posebno je bila pohvaljena borba protiv široko rasprostranjene korupcije (koja itekako šteti i obrambenim naporima), jačanje zaštite nacionalnih manjina (što je bio posebno veliki prigovor iz Mađarske) – dok ostaje potreba jačanja javne uprave i decentralizacije u državi, naravno, u okvirima ratnog stanja. Sve će to biti potrebno i za otvaranje EU-kvote usuglašenog velikog kredita čije su izdavanje države skupine G7 potakle na temelju očekivanih dugoročnih prihoda od širom svijeta sankcijama zamrznute ruske imovine. Od ukupnih oko 50 milijardi USD, čiji bi dio trebao stići do idućeg ljeta i cjelina iznosa do kraja 2027. godine, već se čulo kako Sjedinjene Američke Države misle osigurati oko 20 milijardi USD i Velika Britanija oko 2,93 milijarde USD.
Na to se nadovezala najava iz Japana o 3 milijarde USD, dok se Europska unija usuglasila oko 35 milijardi eura. No, kako smo već spomenuli, ta EU izdvajanja uvjetovana su time da Ukrajina slijedi politike EU, provodi usuglašene reforme te sudjeluje „u obnovi, rekonstrukciji i modernizaciji vojne industrije“. Naravno, čitava ova tema i dalje izaziva ispade bijesa u samoj Ruskoj Federaciji, gdje se iz Ministarstva vanjskih poslova službeno govori o „potkupljivanju Zelenskog neosiguranim dolarima“ kao zamjeni za uskratu članstva u NATO savezu, ne bi li se ujedno osiguralo i kako Zelenski „ne bi brbljao“ o nekakvoj izgradnji ukrajinskog nuklearnog oružja ako sva pomoć saveznika usahne.
Međunarodna sfera
Nažalost, u svjetlu kritične situacije na nizu odjeljaka bojišnice – treba spomenuti i da se tijekom idućeg tjedna, dakle u danima baš oko predsjedničkih izbora u Sjedinjenim Državama, očekuje i održavanje idućeg sastanka Kontaktne skupine za obranu Ukrajine (tzv. „Ramstein format“) – koji će biti relativno relaksiran skup u slučaju pobjede Kamale Harris, ili vrlo napet ako u SAD pobijedi Donald Trump. Sve to dolazi u vrijeme kada je i sam Volodimir Zelenski u izuzetno otvorenom razgovoru za medije sjeverne Europe istaknuo koliko je problematično da u pojedine zapadne medije redovito dospijevaju detalji povjerljivih razgovora u Bijeloj kući (kao ukrajinsko traženje raketa dugog dometa BGM-109 Tomahawk), dok je ujedno do Ukrajine dospjelo tek oko 10 posto sredstava iz američkog paketa pomoći kojeg je 23. travnja usvojio Kongres, nakon više mjeseci otezanja, a izostao je i barem dio ljetos obećanih te vitalno važnih sustava za protuzračnu obranu.
Dok globalno vlada takvo zapadno izbjegavanje ikakve “eskalacije” prema Ruskoj Federaciji (koja sama svakih nekoliko mjeseci eskalira svoju agresiju u Ukrajini) – posebno se važnim pokazao baš poziv ukrajinskom predsjedniku Volodimiru Zelenskom da se 28. listopada na Islandu u sklopu skupa „Ukrajina-Sjeverna Europa“ obrati članovima Nordijskog vijeća, skupa skandinavskih država koje ondje imaju svoj skup do kraja listopada. Predstavivši ukrajinski „Plan pobjede“, Zelenski se ondje sreo s nizom ozbiljnih saveznika koji su po opsegu vojne pomoći odmah iza Sjedinjenih Država, a dobio je i dodatnih dobrih vijesti.
Tako se čulo o švedskom izdvajanju još 43 milijuna eura za obuku i opremanje, dok je Norveška objavila kako u svoj parlament šalje još jedan paket pomoći ukupne vrijednosti oko 500 milijuna eura (od toga oko 350 za vojnu pomoć, uključujući i oko 118 milijuna eura za jačanje protuzračne obrane te potporu Rumunjskoj u njenom slanju sustava Patriot). Ujedno se moglo čuti i da Finska zaoštrava odnose s Rusijom oko ovog kolovoza sudskom odlukom ustanovljenog oduzimanja ruske imovine vrijedne oko 4 milijarde eura (među ostalim i 40 ruskih državnih nekretnina vrijednih oko 35 milijuna eura) – oko čega je službena Moskva već poslala protestnu notu, a sprema se i na sudsko osporavanje takve odluke.
Nisu mnogo blaže bile ni izjave člana Europskog parlamenta iz Estonije, bivšeg zapovjednika estonskih Obrambenih snaga Rihe Tarrasa, koji je napomenuo da treba pojačati pomoć Kijevu, dok usprkos stanju na bojištu ne vidi spremnost Ukrajine na predaju – a ukrajinski poraz ionako bi doveo Putina „pred vrata Poljske, baltičkih država, pa čak i pred vrata slabijih zemalja poput Njemačke“. No, ista ta Njemačka je baš 28. listopada objavila spremnost sklapanja posla s Republikom Hrvatskom – čime bi RH kupila do 50 novih njemačkih tenkova Leopard 2A8, dok bi se 30 tenkova M-84 te još 30 oklopnjaka M-80 iz Hrvatske uzelo pod račun i poslalo kao pomoć u Ukrajinu.
Načelno je to dobra vijest čiju konkretnu provedbu tek treba vidjeti ubuduće, baš kao i rezultate rumunjskog promišljanja o donošenju posebnog zakona koji bi tamošnje Ratno zrakoplovstvo ovlastio na rušenje brojnih ruskih kamikaza-dronova, koji pri svojim napadima na ciljeve u Ukrajini učestalo krše i rumunjski zračni prostor.
Sjeverna Koreja nadalje u fokusu
Već praktično dva tjedna traje fokus svjetske javnosti na aktualnu mjeru ruskog eskaliranja agresije na Ukrajinu – kroz sada prilično izvjesno borbeno angažiranje vojnih trupa iz Sjeverne Koreje. Dok su dosadašnje reakcije međunarodne zajednice za službeni Kijev bile prilično slabe – nedvojbeno se tu radi o novini koja je uznemirila brojne duhove (možda i u redovima zagovornika ovakvih ili onakvih pregovora o hitnom sklapanju mira uz ukrajinske popuste, sve da bi se izbjegla svaka hipotetska ruska eskalacija rata). Sjedinjene Države su postupno priznale da očekuju Sjevernokoreance u ruskoj regiji Kursk (ali im još nije jasna njihova tamošnja zadaća, iako bi se moglo raditi o „nekoj vrsti pješačke uloge”) – dok mediji nagađaju da bi ondje mogli i sudjelovati u nastavku ruske protuofenzive.
Navodno se tu radi o tisućama boraca koji su počeli pristizati prošle srijede, da bi se ojačavanje kontingenta provodilo redovitim letovima ruskih transportnih aviona iz Vladivostoka do zapadne Rusije i onda lokalno prema bojištu. Zauzvrat, ukrajinske snage koje se bore na jugozapadu regije Kursk navodno su već dobile prve priručnike o komunikaciji s protivnicima iz Koreje, dok su pojedini svjetski mediji u utorak 29. listopada izvijestili i o navodnom djelovanju ukrajinskog topništva po prvim mjestima okupljanja Sjevernokoreanaca na bojišnici u regiji Kursk – pozivajući se na pojedine ukrajinske objave s društvenih mreža o pogibiji prvih takvih „uvoznih“ vojnika.
Napomenimo da je u ponedjeljak 28. listopada i NATO savez službeno priznao prisutnost vojnika iz Sjeverne Koreje blizu ukrajinskih bojišta i izrazio zabrinutost ovom eskalacijom – što je s ruske strane ministar vanjskih poslova Lavrov opisao tek kao „pokušaj retroaktivnog“ opravdavanja prisutnosti zapadnog vojnog osoblja u Ukrajini – što je već duže svojevrsna opsesija službene Moskve i njenog narativa da se Rusi u Ukrajini ionako bore s NATO savezom, a ne Ukrajinom i Ukrajincima.
O tome je vjerojatno Sergej Lavrov razgovarao i sa svojim sjevernokorejskim kolegom Cho Song Huiem, koji je u utorak 29. listopada opet stigao u službeni posjet Moskvi – baš na strateški dijalog na temelju sporazuma o savezništvu sklopljenog u lipnju ove godine. No, dok NATO i Sjedinjene Države zapravo još ne pokazuju ikakve konkretnije reakcije na ovu borbenu novinu, sasvim je drugačija reakcija iz Južne Koreje. Naime, iz Republike Koreje ne samo da se čuo senzacionalistički navod kako je oko 200 prebjega iz Sjeverne Koreje spremno za javljanje u ukrajinsku vojsku, već je i predsjednik Yoon Seok-yeol osudio suradnju Rusije i Sjeverne Koreje te najavio protumjere u fazama, ovisno o novostima s bojišta.
U razgovoru s Volodimirom Zelenskim on je dobio svježe podatke, te najavio sporazum kojim bi se uskladila strateška djelovanja i izradio popis potencijalnih protumjera – uz skoru razmjenu i radnih izaslanstava dvije zemlje. Za to vrijeme su južnokorejski mediji već počeli spominjati i potencijalni direktni izvoz granata kalibra 155 mm iz Južne Koreje u Ukrajinu, uz navodnu razmjenu i posebne skupine koja bi na terenu trebala pratiti aktivnosti ljudstva iz Sjeverne Koreje. O svemu tome je tijekom kasnih večernjih sati u srijedu 30. listopada bjesnila i svađa pred Vijećem sigurnosti UN, doduše bez mnogo novih ili konkretnih rezultata.
Stanje na bojištima – ruska regija Kursk
Kao prvo, treba napomenuti kako su još u subotu 26. listopada geolocirane video-snimke potvrdile rusko izbijanje na međunarodnu granicu Rusije i Ukrajine na jugu okruga Gluškovo, u blizini lokaliteta Novi Put – čime se može zaključiti da je ukrajinski pokušaj sekundarnog upada tu suzbijen. No osim toga, više dana iznimno žestokih borbi ponešto istočnije, na prostoru glavnog ukrajinskog upada na jugozapad ruske regije Kursk, zapravo i nisu imale bitnijih utjecaja na tamošnji tijek bojišnice. Naravno, tek ostaje za vidjeti hoće li baš tu negdje biti borbeno aktivirane i već spominjane tisuće boraca iz Sjeverne Koreje, te (ako da) koji će utjecaj imati na tamošnje stanje.
Za sada se može reći tek da izgleda i dalje stoji ukrajinska obrambena linije koja počinje oko pograničnog sela Nikolaevo-Darino, te se nastavlja u krugu oko sela Darino na sjeveroistoku (koje je i prema geolociranim materijalima još u ukrajinskim rukama). Oko 3,3 km na sjeveroistok i dalje ruskim napadima odolijevaju ukrajinski položaji oko lokaliteta Nižnjij Klin na rijeci Snagost, baš kao i oni oko 3, 8 km na sjever u naselju Tolstij Lug.
Iako se sredinom tjedna čulo i o borbama u nedalekoj Ljubimovki, izgleda da je ona i nadalje pod ruskom kontrolom, baš kao i naselje Zelenij Šljah (oko 3,3 km sjeveroistočno od sela Tolstij Lug). No, iz spomenutog naselja Zelenij Šljah nije Rusima uspjelo upasti dalje u ukrajinsku pozadinu, baš kao što im izgleda nije uspjelo kompletno zauzeti nedaleko selo Novoivanovka – u kojem su bjesnile borbe. Time je čitav zapadni te sjeverozapadni rub od Ukrajine okupiranog prostora pod žestokim pritiskom, ali s tek malo promjena bojišnice.
Slično statično za sada djeluje i sjeverni rub ove borbene zone, koji izgleda uvelike ide ispod ruskog sela Kalinove, pa sjeverno od sela Krugljenkoe i Pogrebki do oko 4 km istočnije smještene Kamišovke. Jednako tako, istočni rub od Ukrajine okupirane zone u ruskoj regiji Kursk i dalje izgleda teče od sela Ruskoe Porečnoe, preko Čerkaskoe Porečnoe, do Martinovke (odmah južno od magistrale R-200 koja okupiranu Sudžu veže s idućim ruskim okružnim središtem Boljšoe Soldatsko) te kilometar južnije do Mihailovke. Baš je taj potez Martinovka-Mihailovka u srijedu 30. listopada navodno bio poprištem ukrajinskih napada na istok, no nije se čulo o ikakvim bitnijim pomacima bojišnice. Jednako tako, nije bilo novih vijesti ni ponešto južnije – gdje su prije desetak dana Rusi probali uz trasu pruge s jugoistoka prodrijeti bliže okupiranom gradu Sudža.
Zato na jugoistoku izgleda da Ukrajinci i dalje drže položaje kod sela Ruskaja Konopeljka i jugozapadno prema selu Čerkaskaja Konopeljka – usprkos ruskim tvrdnjama od ponedjeljka 28. listopada da su oba ova naselja „oslobođena“, zajedno sa selom Puškarnoe (oko 4 km sjevernije od Ruskaje Konopeljke). Jedino se oko 5 km južno od Čerkaskaje Konopeljke, u zoni oko sela Plehovo (krajnji jugoistok čitave ove borbene zone) i dalje praktički svakodnevno čuje vijesti o borbama. Doduše, sve to nije praćeno ikakvim naznakama kretanja bojišnice.
Napomenimo kako Rusi i dalje svakodnevno žestoko iz zraka napadaju brojna naselja okupiranog dijela svoje regije Kursk, a uz njihove službene navode o otprilike 150 tisuća evakuiranih stanovnika sasvim je izvjesno da ih ima još mnogo koji u svojim domovima redovito trpe takav teror iz zraka.
Stanje na bojištima – Ukrajina
Za razliku od održavanja relativno stabilne situacije u okupiranom dijelu ruske regije Kursk, bojišnica u samoj Ukrajini zadnjih se dana na dosta mjesta itekako pomicala na štetu Ukrajine i Ukrajinaca. Pri tome, sjever Harkivske oblasti bio je ponešto manje borbeno aktivan (usprkos nizu okršaja uz granicu prema ruskoj regiji Belgorod) – s redovitim sukobima tek oko sela Staricja i u gradu Vovčansku. Bitno je aktivnije bilo oko 80 km jugoistočno, u borbenoj zoni oko ukrajinskog grada Kupjanska. Iako se malo čulo o ruskom prodoru prema samom Kupjansku (neprijatelj je nedaleko sjeveroistočnih rubova grada), opet je bilo ruskih napredovanja oko 17 km jugoistočno, na trasi magistrale P-07 južno od Stepove Novoselivke.
Dodatno se komplicira i borbena situacija zapadno te jugozapadno od okupiranog sela Pišćane Donje – gdje se Rusi primiču prostoru sela Gluškivka, ušli su u prostor sela Kolisnikivka, te su valjda okupirali i većinu malo južnijeg sela Krugljakivka (službeno objavljena okupacija 30. listopada). Time ne samo da treba očekivati borbe za most preko Oskila kod Sinjkivke, već i daljnje rusko napredovanje kako na jugozapad (selo Zagrizove), tako i na jug prema ukrajinskom selu Lozova (u zaleđu uvelike okupiranog sela Stelmahivka, gdje se također bilježilo manja napredovanja agresora).
Ujedno, selo Lozova je ugroženo i s jugoistoka, gdje traju borbe oko 1. listopada osvojenog sela Višneve (na istok oko sela Zeleni Gai, i južno kod Peršotravneve) – na pravcu prema gradu Borova na zapadu (još jedan veliki prijelaz preko Oskila). Još je vrlo borbeno bilo i oko 23 km na jugoistok, zapadno od nedavno osvojenih ukrajinskih sela Makiiva i Nevske – gdje posebno treba napomenuti i pritisak iz Nevske prema jugu. Nakon što je agresorima ondje 22. listopada uspjelo zauzeti selo Novosadove – sada se tu dalje pritišće na ukrajinsko uporište Terni, gdje je proteklih dana bilo i ponešto uspjeha.
Za razliku od toga, tijekom subote i nedjelje, 26. i 27. listopada razjasnilo se stanje neposredno južno od rijeke Siverski Donjec – gdje je izgleda bilo ukrajinskih protunapada koji su agresore izbacili kako iz dijelova Serebrjanske šume sjeverno od rijeke, tako i iz zaleđa ukrajinskog uporišta Bilogorivka južno od rijeke (posebno tu treba spomenuti lokalitet Grigorivka oko kojeg se višekratno čulo o borbama). Jednako tako se u ovom kraju redovito spominjalo okršaje kod Verhnokamjanske, Ivano-Darivke, Viimke i Siverska, no sve bez posebnih naznaka pomaka bojišnice.
Slično je bilo i oko ukrajinskog grada Časiv Jar – uz čudne navode o ukrajinskim napadima na ruske vojnike i navodne civile koje su oni iz samog Časiv Jara navodno nastojali „evakuirati“ prema istoku 27. listopada, te vijesti o postupnom ruskom napredovanju južno od grada, uz cestu T-0504 prema selu Stupočki. Ne bi čudilo da je to tek sjeverni rub njihovog većeg prelaska preko vodnog kanala „Siverski Donjec – Donbas“ ponešto više na jugoistok – nasuprot ukrajinskih naselja Predtečine, Oleksandro-Šultine i Bila Gora.
Zadnjih je dana još manje vijesti iz borbene zone oko grada Torecka – iako je jasno da ondje već neko vrijeme traju ogorčeni sukobi u samom centru grada (video materijali ukrajinskog rušenja pojedinih zauzetih nebodera), a nije jasan ni točan opseg ukrajinskog protunapada o kojem je bilo vijesti. Jedino izgleda da osim samog centra grada borbe traju i u južnom predgrađu Zabalka, kao i u prigradskom selu Šćerbinivka, koje agresorima i dalje brani jugozapadne prilaze mjestu.
Slično se tako i nadalje drži ukrajinska obrana na prilazima borbenoj zoni oko grada Pokrovska (od sela Oleksandropilj, Kalinove i Vozdviženka, pa dalje uz rijeku Kazenji Torec, južno od Elizavetivke sve do sela Novotorecke, koje je opet bilo pod jakim pritiskom). Iako je bilo ruskih napada pa i manjih napredovanja na čitavom ovom potezu, sve je to ostalo relativno stabilno – dok se oštrica napada usmjeravala na 12 km dugi potez prema jugozapadu. Ondje se napadalo naselja Miroljubivka, Promin, Mirnograd, Kruti Jar, te uz prugu prema naselju Suhi Jar, kao i na zapad prema Lisivki – sve u generalnom smjeru samog Pokrovska. Za sada tu još donekle izdržavaju ukrajinske linije poljskih fortifikacija, posebno oko Mikolaivke, te Krasnog i Krutog Jara, no pitanje je koliko dugo.
Područje samo nekoliko kilometara južnije bilo je proteklih dana poprište možda i najvećih promjena bojišta. Kao prvo, nakon tjedan dana izuzetno žestokih borbi postupno je u ruske ruke pao grad Selidovo – najveće naseljeno mjesto koje su Rusi uspjeli okupirati od veljače, kada je zauzeta Avdiivka. Nakon zauzimanja istoka, juga i jugozapada mjesta do vikenda, ovaj je tjedan počeo sa samo još sjeverozapadnom mjesta pod ukrajinskom vlašću (uključujući i cestu na sjeverozapad prema Pokrovsku, koju su doduše agresori držali pod vatrom), te ruskim prodorom jugozapadno od Selidove prema selu Novooleksiivka.
Tijekom utorka 29. listopada izgleda da je zauzet i preostali dio grada Selidove, što su iz ruskog Ministarstva obrane odmah požurili i službeno objaviti. No, borbe su ondje potrajale i tijekom srijede 30. listopada, uz postupno i ukrajinsko priznavanje poraza te povlačenja. Ujedno je 30. listopada okupirano i zapadno prigradsko naselje Višneve, dok su borbe bilježene i u obližnjem sjeverozapadnom prigradskom selu Grigorivka. Time su se ruske snage našle u posjedu vrijednog urbanog prostora blizu Pokrovsku, iz kojeg će biti moguće ozbiljno podupirati napad na Pokrovsk. Slično veliki pomaci bilježili su se i dalje na jugoistok, u široj zoni ukrajinskog uporišta Kurahove.
Osim što su se Rusi južno od Selidova s istoka primaknuli ukrajinskom uporištu Novodimitrivka (borbe na rubu naselja), u daljnjim je borbama do početka ovog tjedan došlo do velikog proboja fronte u okolici ukrajinskog grada Girnik. Kao prvo, nakon upada u zapadnije selo Novoselidivka, u ruske je ruke palo i prigradsko selo Izmailivka (službeno objavljena okupacija 27. listopada). Istoga dana se iz ukrajinskih izvora čulo i o zauzimanju većine grada Girnik, u kojem su urbane borbe trajale već neko vrijeme (okupacija službeno objavljena u utorak 29. listopada). To je onda otvorilo i prolaz kako jugoistočno, tako i južno – da bi se u protekla dva dana čulo o brzoj ruskoj okupaciji naselja Zorjane (30. listopada), a onda i o brzom upadu u južniju Kurahivku te preostale dijelove Oleksandropilje (već proglašena okupiranom 26. listopada).
Kako izgleda, u čitavom tom prostoru aktualno traju borbe, a u ruskim se rukama navodno nalazi sjeverni te sjeveroistočni dio Kurahivke – uz očekivanje skorih borbi i na prostoru velikih ugljenokopa prema nedalekoj Vovčenki. Sve to je dio rapidno umanjujućeg ukrajinskog džepa sjeverno od grada Kurahove, kojeg od ovog bojišta (oko 7 km zračne linije) prvenstveno dijeli meandrirajući tok rijeke Vovče te na njoj formirano akumulacijsko jezero.
Uz navode daljnjih odbijanja pokušaja ruskih oklopnih prodora na istočnim prilazima ukrajinskom gradu Kurahove (uništeno specijalizirano oklopno vozilo „Terminator“), treba još spomenuti i slično neugodnu situaciju oko 10 do 15 kilometara jugoistočno i južno te jugozapadno od Kurahove. Naime, ondje je zadnjih dana u tijeku još jedno oveće urušavanje ukrajinske fronte, uvelike kao posljedica pada tvrđave Vugledar, koja je dugo branila čitav taj kraj. Na oko 10 km jugoistočno borbe se vode na prilazima sela Antonivka, u samoj Katerinivki malo južnije (službeno je Rusi proglasili okupiranom 29. listopada) te u zaleđu ovih mjesta, na prilazima Elizavetivke.
No, oko 15 km južno od Kurahova, Rusi su uspjeli početkom tjedna zauzeti mjesto Bogojavljenka (napredovanje na sjever prema 6 km sjevernijoj Uspenivki), oko 7,7 km zapadnije su do 29. listopada zauzeli i mjesto Novoukrainka (oko kojeg se sad vode borbe) – da bi još oko 7 km na zapad iz okupirane Zolote Nive naglo izveli i prodor cestom oko 7 km na sjever i uvelike ušli u mjesto Šahtarske (s borbama i na prilazu selu Jasna Poljana daljnja 2 km sjevernije).
Sve ovo ne samo da ugrožava južne prilaze sve okruženijem gradu Kurahove na sjever, već počinje ozbiljno ugrožavati i Veliku Novosilku kao središte ukrajinske obrane desetak km zapadnije. To je i posebno važno ako imamo u vidu da se Velika Novosilka nalazi pod ruskim pritiskom i s juga te jugozapada, gdje je agresore od grada uspio ponešto odmaknuti sekundarni pravac ukrajinske ofenzive tijekom ljeta 2023. godine.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....