MASOVNI EGZODUS

Rusi se sprdali sa zemljom gorštaka, a sada im je kao nova rivijera: ‘Slobodnih kreveta - nema!‘

"Nismo navikli na ovu situaciju, obično je bilo obrnuto", kaže predsjednik Sadir Japirov

Zastava Kirgistina/ Bijeg Rusa, najveći od boljševičke revolucije

 /Millenius/Alamy/Alamy/Profimedia Photo By Yasuyoshi Chiba/Afp

Svaki dan podignem pogled prema vedrom nebu iznad sebe i zahvalim što sam ovdje, govori Denis, mladi Rus koji je donedavno radio kao organizator događanja u Moskvi. Iznad njega je komad kirgistanskog neba.

Ta je zemlja u razgovorima njega i njegovih ruskih vršnjaka donedavno bila zaostalo mjesto, jedna od onih "bogu iza nogu" nedođija, izvor jeftine radne snage za Rusiju. Međutim, Denis je danas sretan što je tamo.

Jedan je od mladih muškaraca s kojima su ovih dana reporteri New York Timesa razgovarali u Biškeku, glavnom gradu te gorštačke zemlje, koja čak ni ne graniči s Rusijom. Međutim, deseci tisuća ruskih mladića slili su se tamo avionima, autobusima i automobilima.

Sada se druže u tamošnjim kafićima, razmjenjujući savjete za pronalazak smještaja, ispunjavanje dokumentacije za radnu dozvolu i pronalazak posla.

"Specijalna operacija" Vladimira Putina dovela je do najvećeg koncentriranog egzodusa iz Rusije još od boljševičke revolucije 1917. godine, piše američki dnevnik. Nisu svi imućni, neki su otišli u brzini, samo s odjećom na sebi i šačicom osobnih stvari.

"Kada je sve počelo, mislio sam da će to dodirnuti samo profesionalne vojnike i njihove obitelji", priča za NYT Aleksandar, 23-godišnjak. Ne želi otkriti prezime iz straha od odmazde.

Aleksandar je studirao na ruskom Dalekom istoku, a ostanak u zemlji za njega bi značio ili odlazak na bojište ili u zatvor. U kafiću u Biškeku, gdje je jednog od prošlih vikenda organizirano druženje za novu rusku emigraciju, nitko posebno ne reagira na komentare predsjednika Putina o aneksiji četiri ukrajinske oblasti.

"On jednostavno laže cijelo vrijeme", smatra Jurij, 36-godišnji umjetnik iz Sibira. Donedavno je tamo vodio malu tvrtku za grafičko oblikovanje. Sada spava u hostelu, na gornjem ležaju kreveta na kat, s još 19 cimera. Mnogi su kao i on Rusi.

"Ovdje se barem osjećam sigurno", sliježe ramenima.

Stanarine vrtoglavo rastu, luksuzni hoteli i prljavi hosteli nemaju viška kreveta.

Eldar je učitelj matematike iz Sahalina, ima 23 godine i u razgovoru s Timesom Ruse krivi da su previše ravnodušni prema ratu u Ukrajini. Taj stav svakako dijele njihovi ukrajinski vršnjaci koji već mjesecima u vojničkim čizmama dane troše u rovovima na istoku i jugu zemlje.

"Mnogi samo sjede i razmišljaju da bi Putinov odlazak pogoršao stvari. Nisam više mogao biti dio toga. Morao sam razmišljati o svojoj budućnosti", kaže 23-godišnjak.

Većina izbjeglih Rusa nije poput njega. Zainteresiraniji su za vlastitu situaciju i pitanja što dalje, nego za politiku i krvoproliće u Ukrajini. Kirgistan ih je dobro primio, iako podignutih obrva. Kako kaže predsjednik Sadir Japarov, toliki broj ruskih imigranata, od kojih su mnogi imućni i dobro obrazovani, potpuno im je novi fenomen.

Naime, naviknuti su da je obrnuto. Više od milijun Kirgistanaca trenutačno živi i radi u Rusiji.

"Ruski su državljani, dakako, dobro došli u Kirgistan i mogu ovdje slobodno boraviti i raditi. Ne moraju se brinuti da će biti izručeni", rekao je Japarov u jednom intervjuu. Koliko ih je došlo, to navodno nitko ne zna, no već se vidi da je zbog njihova dolaska porasla stanarina.

Neki stanodavci čak su odlučili istjerati kirgiške podstanare i zamijeniti ih platežno i tri do četiri puta sposobnijim Rusima. "Ne vidimo štetu, a puno je prednosti od njihova dolaska", smatra i predsjednik, usprkos spomenutim negativnim posljedicama po domaće ljude.

Ako je Kirgistan ikada mislio da će postati odredište za migrante, onda se to odnosilo na migrante iz, recimo, Afganistana. Nitko ni u najluđim snovima nije predviđao poplavu ruskih izbjeglica.

A mladi vojno sposobni građani Ruske Federacije ionako ne vole kada ih se naziva izbjeglicama. "Rusi ne žele da ih se promatra kao što se promatra izbjeglice iz zemalja u razvoju", komentira Jan Matusevič, rođeni Moskovljanin koji radi kao znanstvenik u SAD-u, "ali ih je već toliko da međunarodne organizacije moraju početi razmišljati o humanitarnom odgovoru", baš kao u prethodnim migrantskim krizama.

Mnogo je Rusa u Ošu, drugom najvećem gradu Kirgistana. Pojedini stanovnici ponudili su pridošlicama besplatan smještaj i hranu, ali s rastom njihove brojnosti očekuje se da će se takva dobrodošlica ispuhati. Međutim, srdačan i ljubazan doček natjerao je neke mlade Ruse da preispitaju stav o vlastitoj zemlji kao "civilizatorskoj sili superiornoj manje razvijenim dijelovima bivšeg Sovjetskog Saveza" i zemlji velikog srca, piše NYT.

"Kada sam došao ovdje, to je bilo poput cijepljenja protiv imperijalizma, s obzirom na to kako su oni prihvatili nas, a kako se prema njima ponaša u Moskvi, a kamoli u drugim ruskim gradovima", komentirao je 32-godišnji Vasilj Sonkin, prevoditelj iz Moskve. Naime, oko deset posto radne snage Kirgistana radi u Rusiji, većinom fizičke i druge neatraktivne poslove.

Izbjegli Rusi, iako ne žele u rat, uglavnom su nezainteresirani za politiku ili ubijanje koje se događa u Ukrajini. Nisu žestoko protiv rata kao oni koji su napuštali Rusiju u prvim tjednima nakon invazije, iako ga uglavnom ne podržavaju. Manji dio, pak, kaže da podržava rat, samo ne želi u njemu poginuti.

Dmitrij, vlasnik tehnološke kompanije iz Sočija, kaže da je izgubio vjeru u smjer kojim se kreće sadašnja vlada nakon što su razmijenjeni borci iz Azovskog bataljuna. "Putin je rekao da je cilj denacifikacija Ukrajine, a onda pusti sve te naciste", rekao je, pokazujući da vjeruje u narativ državnog vrha da su Ukrajinci politički fašisti.

Nije, priča reporterima, želio napustiti suprugu i kćer, ali je shvatio da bi mogao biti unovačen jer su vojno sposobni muškarci, važni za funkcioniranje tvrtke, počeli bježati iz zemlje. Tvrtku može voditi na daljinu iz Biškeka, a nastavi li se rat, za njim će doći i njegova obitelj. "Relokanti" je naziv nastao u Bjelorusiji, iz koje su se iselili mnogi radnici u tehnološkom sektoru bježeći od tamošnje brutalne diktature. To je i naziv koji Rusi preferiraju.

Kako god ih nazivali, Kirgistan zasad od njih vidi korist. Ermek Mirzabekov, vlasnik turističke agencije i predsjednik Kirgistanske turističke zajednice, kaže da je preplavljen zahtjevima kompanija koje pokušavaju preseliti svoje muške ruske zaposlenike u zemlje Srednje Azije. To znači "superprofit" za ugostiteljski sektor i zračne prijevoznike, iako i potencijalni rizik od tenzija ako se domaće obitelji bude izbacivalo zbog doseljenika.

Hoteli u Ošu i Biškeku trenutačno su posve popunjeni, a Mirzabekov očekuje da će se takva situacija nastaviti, pogotovo nakon najnovijih ratobornih Putinovih govora. "Svi vide da je Putin otišao predaleko i da nema povratka. Rusi će ovdje ostati još dugo", uvjeren je u to.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
22. prosinac 2024 13:21