VOJNA ANALIZA IGORA TABAKA

Rusi u napadu, prodiru kod spaljene Marinke, uspjele tri velike međunarodne ucjene!

Kod Avdiivke i dalje traje ruska ofenziva, ali uz teške gubitke, posebno je nastradala kolona padobranaca

Igor Tabak; ruski vojnik pokraj haubice; ukrajinski vojnik gleda na bojište

 Davor Pongračić/Cropix/Profimedia/

Utorak 19. prosinca ujedno je i 664. dan intenzivnog ratovanja u Ukrajini, državi koja se božićnom dobu približava s temperaturama iznad smrzavanja po danu i noći, te redovitim padalinama na istoku, jugoistoku i jugu države. Time je teren uz bojišnicu itekako razmočen i tzv. „rasputica“ je u punome jeku, iako to zapravo i nije bitno usporilo tamošnji ritam kopnenih sukobljavanja. Ipak, barem se može reći kako potrošnja struje nije na rekordnim razinama, te ukrajinski elektro-sustav načelno uspijeva podmiriti potrebe potrošača bez redukcija – osim što ponekad naleti iznimno lošeg vremena te borbene štete na infrastrukturi dovedu do privremenih kvarova koje se aktivno otklanja.

Stanje na terenu

Kao i proteklih tjedana, može se reći da svakodnevno traju žestoki topnički napadi po liniji fronte i njenom zaleđu, dok Ruska Federacija nastavlja intenzivno koristiti i svoje Ratno zrakoplovstvo. Za to vrijeme su kopnene borbe koncentrirane na pojedine zone bojišta – prvo i osnovno oko okupiranih gradova Donjeck i Bahmut, ali i nedaleko Kupjanska na sjeveru Donbasa. Kod Donjecka se nastavlja ruski pokušaj opkoljavanja ukrajinskog uporišta Avdiivka – no za razliku od stanja tijekom proteklih tjedana, zadnjih nekoliko dana kao da se više djelovalo topništvom, a naglasak kopnenih napada postupno pomaknuo sa sjeverozapadnih prilaza gradu na južni potez. Naravno, ruski agresori i dalje svakodnevno nastoje napredovati na sjeveru, uz prugu od Avdiivke pa pokraj sela Stepove i Novobahmutivka do sela Očeretine i Novokalinove.

Jednako se tako pokušava osvojiti Stepove i ući u prostor koksare na tom sjeverozapadnom ulazu u Avdiivku – no sve to nije donijelo velikog uspjeha, a koštalo je opet novih masa ljudi i opreme (kolone padobranaca i njihovih oklopnih vozila). Mali su pomaci bilježeni na jugoistoku Avdiivke, gdje su agresori zadnjih dana nastojali napredovati iz nedavno osvojene male industrijske zone „Promka“ na prilazima Avdiivke pa kroz šumoviti teren do prvih predgrađa – jednako kao i na prostoru sjeverno od okupiranih sela Opitne i Vodjane (gdje se i nadalje radikalno razlikuju prikazi stanja ukrajinske i ruske strane). Iako se ukrajinski položaji zapadno od Donjecka, na potezu Pervomajske-Nevelske-Krasnogorivka, još izgleda dobro drže, problemi su očigledni jugozapadno od Donjecka. Naime, prilično je jasno da su ukrajinski položaji oko srušenog mjesta Marinka prilično oslabljeni, dok su pojedini izvori navodili i rusko zauzimanje čitavog tog negdašnjeg naselja, sada tek polja ruševina. To se navodno zadnjih dana pokušavalo sanirati učestalim protunapadima branitelja iz smjera grada Kurahovo na zapadu (kojeg se također žestoko granatiralo ovih dana). Još je neugodnije stanje južno od Marinke – gdje se drži selo Pobeda (oko 4 km jugozapadno), a tek rubno i selo Novomihailivka (oko 10 km južno od Marinke). Kako izgleda, tijekom zadnjih tjedan dana agresori su uspjeli doći nadomak Novomihailivki prvo s istoka, a onda i s jugoistoka, da bi se danas čulo i o zauzimanju nekoliko poljoprivrednih kompleksa na južnom rubu sela, a možda i o početku borbi u prvim ulicama na njegovoj istočnoj i južnoj strani. Riječ je o prostoru dugom oko 4 km (istok-zapad) i širokom oko kilometar (sjever-jug) – koji već duže agresorima priječi prolaz na zapad, te ulazak u bok ukrajinskim položajima oko grada-tvrđave Vugledara.

Ustrajne borbe

Ponešto je manje aktivna borbena situacija oko okupiranog grada Bahmuta, gdje se bilježe ustrajne borbe zapadno i jugozapadno od tog urbanog prostora. Pri tome izgleda da je naglasak ruskog napredovanja na prostoru (1) jugozapadno i južno od magistale M03 (Bahmut-Slovjansk) prema ukrajinskom uporištu Bogdanivka, zatim (2) na zapad iz Bahmuta preko Hromove cestom O-0506 za Časiv Jar (borbe trenutno na velikom zavoju, oko kilometar iz Hromove), te (3) na jugozapadu Bahmuta, na cesti T-0504, gdje su se agresori izgleda primakli do krajnjeg ruba urbanog prostora (naselja dača južno od ceste), te im ostaje oko kilometar brisanog prostora do ukrajinskog sela Ivanivske.

Bitno manji pomaci (postignuti svakodnevnim napadnim operacijama) bilježili su se i na sjeveru Donbasa – oko 6 km sjeveroistočno od Kupjanska, gdje su Rusi već tjednima nastojali prići ukrajinskom uporištu Sinkivka i obližnjem selu Petropavlivka. Ipak, izgleda da su ukrajinski protunapadi ondje zadnjih dana opet stabilizirali stanje, tako da pomaka gotovo i nema – baš kao ni pedesetak km jugoistočno od Kupjanska, u zoni zapadno od okupiranog grada Svatove. Ondje se opet bilježilo ruske napade prema ukrajinskim uporištima Stelmahivka i Makiivka, no bez uspjeha – baš kao što su prošla i borbena djelovanja agresora daljnjih 15 km južno, na potezu Terne-Jampolivka. Doduše, nisu na tom prostoru zapadno od okupiranog grada Kremina bolje prošle ni borbe u Serebrjanskim šumama, učestalo bilježene zadnjih dana – gdje je teško ocijeniti točnije položaje zaraćenih strana na teškom terenu sjeverno od rijeke Siverski Donjec. Načelno je slično stanje – intenzivne borbe, navodi o velikim gubicima ljudstva i tehnike – i na krajnjem jugu ukrajinskog bojišta, u oblasti Zaporižje. Ondje se nastavljaju sukobljavanja (1) južno od Orihiva, na glavnom pravcu ukrajinske ljetne ofenzive (oko Robotine te istočno na prilazima okupiranom Verbove), baš kao i (2) na donjem toku Dnjepra – oko ukrajinskog mostobrana na okupiranoj istočnoj obali Dnjepra kod sela Krinki. Iako se ondje bilježilo ustrajne ruske napade svim sredstvima (opet deseci vođenih zrakoplovnih bombi i protubrodske rakete Kh-31P), izgleda da tamošnja ukrajinska obrana uspijeva ostati fleksibilna i zadržati glavninu sela – dok se na prilazima čitavoj toj zoni nadalje gomilaju ruske žrtve ukrajinskog zrakoplovstva, topništva i bespilotnih sredstava (koja izgleda imaju lokalnu premoć, i dobar pregled nad stanjem).

Zračni napadi

Kao prvo, vijesti od petka 15. prosinca treba nadopuniti izvješćima o jutarnjem ukrajinskom raketnom napadu na rusku pozadinu oko okupiranog Melitopolja u okupiranom dijelu Zaporižja. Ondje su navodno barem dvije rakete tipa Storm Shadow pogodile rusku bazu i instalacije protuzračne obrane (tzv. „betonjara“ i prostor „Port City“) – i to po drugi put, nakon sličnog napada od 7. rujna. Dok je ukrajinska strana spominjala štetu i brojne žrtve, s ruske strane tome nije bilo potvrde. Napomenimo da su samo nekoliko sati kasnije, oko 8 ujutro, ukrajinski partizani na prilazu tom istom gradu u zrak digli i vlak s gorivom i streljivom koji je dolazio s Krima – poluotoka kojeg su krajem prošlog tjedna gađale i brojne ukrajinske bespilotne letjelice (Čornomorske, Saki i sam Sevastopolj).

Dan kasnije, u subotu 16. prosinca, jutro je započelo šestim ruskim zračnim napadom na Kijev od početka ovog mjeseca. U nastojanju da kombiniraju sredstva za izvođenje napada, ovoga se puta koristilo kamikaza-dronove. Njih ukupno 31 su u više valova bili lansirani s jugoistoka (Primorsko-Ahtarsk) i sjevera (mjesto Sešća u Brijanskoj oblasti te Kursk), a uz Kijev ciljali su još i niz gradova širom sjeverne, središnje i južne Ukrajine (ukupno 12 ukrajinskih oblasti). Ipak, do svog je cilja stigao tek jedan dron, budući je preostalih 30 srušila ukrajinska protuzračna obrana. Zauzvrat je ukrajinska strana izvela napade višestrukim bespilotnim letjelicama na ciljeve u ruskoj oblasti Kursk (okruzi Dmitrijevski i Železnogorsk, oko 70 km od granice s Ukrajinom) i na Krimu.

Novi ruski napad

Nedjelju 17. prosinca obilježio je novi ruski napad s ukupno 20 kamikaza-dronova Shaheed-136/131 lansiranih s jugozapada (Primorsko-Ahtarsku Rusiji i rt Čauda na Krimu), koji su svi bili srušeni u dolasku – jednako kao i jedna krstareća raketa Kh-59. Pri tome, nejasna je ostala sudbina ruske rakete Iskander-K, za koju se tek čulo kako „nije dostigla cilj“. Ipak, kao mete napada navodila su se ukrajinska mjesta na jugu države te opet vojni aerodrom Starokostjantiniv kod Hmjelnickog. Ukrajinski odgovor obuhvatio je preko 30 bespilotnih letjelica otposlanih prema Rusiji - na Lipetsk (po prvi put napadnut), te Volgograd (gdje je radi napada privremeno bio obustavljen zračni promet) i Rostov. U oblasti Rostov na meti se našla ruska zračna luka Morozovsk, smještena oko 280 km istočno od bojišnice, gdje je metom napada bilo oko 20 stacioniranih ruskih borbenih aviona Su-34 i tamošnji sustavi protuzračne obrane. Dok su ruski izvori poricali ikakvu štetu, iz Ukrajine se čulo kako je ona bila „značajna“. Slične su proturječne informacije dolazile i po pitanju upada kojeg su tijekom 17. prosinca u rusku pograničnu regiju Belgorod opet izveli pripadnici Legije „Sloboda Rusiji“ – kratkotrajnog upada u selo Terebreno, oko 3 km od granične crte, koji je navodno doveo do uništenja voda trupa i kaosa u tamošnjoj ruskoj obrani.

Ponedjeljak 18. prosinca započeo je ruskim lansiranjem 5 kamikaza-dronova iz Primorsko-Ahtarska, koje su sve po putu srušili pripadnici mobilnih timova ukrajinske protuzračne obrane na putu od Mikolajeva prema Hmjelnickom – da bi kasnije, tijekom popodneva, kod Krivog Riha bila srušena i ruska krstareća raketa tipa Kh-59. U utorak 19. prosinca ujutro agresori su iz Primorsko-Ahtarska lansirali još dva kamikaza-drona Shaheed-136/131, koji su opet bili srušeni kod Hmjelnickog – da bi se popodne čulo i o rušenju još jednog krstarećeg projektila Kh-59 iznad ukrajinske oblasti Dnjepropetrovsk. Treba napomenuti kako je takva opća konfiguracija napada – veći ili manji valovi kamikaza-dronova i po jedna krstareća raketa – zadnje vrijeme postala iznimno česta dok agresor isprobava budnost i raspored ukrajinskih protuzračnih efektiva.

Međunarodna sfera sukoba

Početkom ovog tjedna tek se sliježu dojmovi prošlotjednih rasprava o velikim financijskim paketima za Ukrajinu iz Sjedinjenih Američkih Država i Europske unije. Dok u SAD i dalje nema sporazuma u Kongresu (pregovori u Senatu još navodno traju, dok se Zastupnički dom raspustio preko Božića) – iz Pentagona se čulo kako novaca za nadoknadu pomoći poslane u Ukrajinu ima još do kraja prosinca, do kada se troši preostalih 1,07 milijardi USD. Naravno, i nakon toga će biti moguće slati pomoć, ali ona neće odmah biti nadomještena svježom robom u američkim vojnim skladištima.

Stanje u Europskoj unije se pokazalo još i zanimljivijim. Naime, prošlog se tjedna dogovorilo o otvaranju pregovora o članstvu s Ukrajinom tako da je Viktor Orban izašao iz dvorane i omogućio preostalim čelnicima da jednoglasno usvoje odluku (bez njegova glasa). Ujedno nije bio postignut dogovor o izdvajanju oko 50 milijardi eura za Ukrajinu iz EU-proračuna od 2024. do 2027. godine – o čemu će se navodno opet raspravljati na sastanku 1. veljače iduće godine i kada će Orban opet biti u poziciji za ucjenjivanje. No, dok takvo ponašanje Mađarske u krugovima EU sve više nailazi na otpor (pa i prijedloge da se tim povodom Mađarskoj uskrati pravo glasa) – nikome ništa slično nije na pamet palo po pitanju Austrije. Naime, za tu se državu saznalo kako je svoje „tehničko blokiranje“ 12. paketa EU sankcija prema Ruskoj Federaciji zapravo do kraja držala tražeći skidanje svoje Raiffeisen banke s ukrajinskoga popisa „ratnih sponzora“ Rusije.

I dok su te sankcije bile gotovo kompletno usuglašene prošlog tjedna (kada je tijekom glasanja predstavnik Austrije hitno morao napustiti prostoriju, tako da svi ostali mogu postići konsenzus) – nove mjere se usvojilo tek u subotu 16. prosinca, kada je Ukrajina pristala privremeno s popisa izbrisati austrijsku banku koja faktično podupire agresora (baš kako se nedavno u sličnoj situaciji s tog popisa maknulo i mađarsku OTP banku). Uz dodatnih 86 organizacija i 61 pojedinca, nove EU sankcije su tako obuhvatile i ograničenja trgovanja te prometa dijamantima iz Rusije (od 1. ožujka do 1. rujna 2024. godine), uvođenje ugovornih zabrana posrednog izvoza u Rusiju niza tehnoloških proizvoda nužnih za rusku vojnu industriju, širenje popisa zabranjenih tehnoloških proizvoda (baterije, termostati, servo-motori za bespilotne letjelice, alatni strojevi), i zabrana uvoza ukapljenog plina (s godinu dana roka za prilagodbu). Ujedno su postrožene i zabrane za sudjelovanje ruskih građana u entitetima koji se bave kripto-valutama, jednako kao i transferi novčanih sredstava iz EU od strane ruskih fizičkih i pravnih osoba, a postrožen je i nadzor primjene sustava nametanja maksimalnih cijena za rusku naftu na svjetskim tržištima (među ostalim i strožim nadzorom nad brodovima koji bi takvu robu mogli prenositi).

Uz spomenutu mađarsku i austrijsku ucjenu na općoj EU-razini, treba spomenuti još i činjenicu kako je posljednjih dana Mađarska uspjela u svom pritisku na Bugarsku – da ova država odustane od svoje posebne takse od 20 leva/MWh na transport ruskoga plina koju je uvela 13. listopada, budući da takva mjera poskupljuje pristup tom energentu za Mađarsku, Srbiju i Sjevernu Makedoniju. Dakle, uspjele su ukupno tri velike međunarodne ucjene vezane uz Rusku Federaciju u samo tjedan dana. Već otprije najavljivani ultimatum postao je javan 16. prosinca, nakon što je Mađarska i izrijekom povezala opstanak takve takse s mađarskim vetom na bugarski ulazak u Schengen-zonu. Nakon toga, vlasti u Sofiji su svoj novi porez „privremeno stavile van snage“ do donošenja EU-regulative koja bi jasno definirala kako se utvrđuje da je neki plin „ruskog podrijetla“ – što će ovih dana biti i provedeno kroz bugarsku zakonodavnu proceduru. Ipak, izgleda da je u Sofiji od 1. siječnja 2024. godine zaživjela zakonska zabrana prerade ruske nafte u tamošnjoj LUKOIL rafineriji, jednako kao i izvoza iz takve nafte proizvedenih goriva – za što je sve Bugarska do 1. listopada 2024. dobila i EU izuzetak od postojećih zabrana Europske unije.

Alternativne metode

Za to vrijeme, posve je jasno kako Ukrajina zapravo može još neko vrijeme preživjeti bez donošenja spomenutih velikih paketa novčane pomoći iz SAD i Europske unije. S jedne strane, Ukrajini uvijek ostaje barem privremeno okretanje „unutarnjem zaduživanju“ za preživljavanje agresije. Kao drugo, EU im je već sada osigurala oko 1,5 milijardi eura za financiranje državnih potreba do početka 2024. godine – dok se jasno reklo kako će onda odlučivanje u Bruxellesu (1) ili biti jednoglasno, ili će se (2) izraditi alternativne metode za postizanje istoga cilja. Jednako se tako i u Sjedinjenim Državama očekuje da će do političkog kompromisa ipak doći, ako ne u idućih nekoliko tjedna, a onda početkom 2024. godine. Do tada ostaje i činjenica kako je ukrajinskom predsjedniku Zelenskom ionako bilo bitno više stalo do otvaranja pregovora Ukrajine za članstvo u EU nego tih 50 milijardi – koje su korisne i važne, ali ipak predstavljaju manji doseg od epohalnog koraka prema EU-članstvu koje su još nedavno tek rijetki stvarno očekivali.

No dok se financiranje pomoći za Ukrajinu već uvelike dogovara – ponešto je manje međunarodne sloge oko korištenja preko 300 milijardi USD zaplijenjenih ruskih sredstava u svrhu pomoći Ukrajini. O ovoj mjeri aktivno se raspravlja u okviru organizacije G7, potaknuto i aktualnim zastojem u izdvajanju pomoći za Ukrajinu u SAD i EU, a navodno baš SAD sada tvrde kako su našle načina da se to provede „u skladu s međunarodnim pravom“. O tome bi više riječi trebalo biti početkom veljače na sastanku G7 koji dolazi baš na godišnjicu ruske agresije na Ukrajinu – dok se EU zalaže tek za korištenje profita od zamrznute ruske imovine, ali ne i samih ruskih sredstava pod sankcijama.

Vojna pomoć saveznika i dalje stiže

Bez obzira na politička pregovaranja i problematično stanje kojeg ruski borbeni pritisak proizvodi na bojištima širom Ukrajine, ipak je niz prijateljskih država i posljednjih dana objavio svoje nove pakete pomoći za vlasti u Kijevu. Kao prvo, još se krajem prošloga tjedna mogao vidjeti plod posjeta predsjednika Zelenskog Argentini – državi koje je izgleda odlučila u Ukrajinu poslati dva transportna helikoptera Mi-171E ruskog podrijetla.

I dok je jasno kako Ukrajini sve više nedostaje topničkog streljiva u kalibrima bivšeg Sovjetskog Saveza (posebno 122 i 152 mm), Europa se općenito sprema suočiti s činjenicom da bi trebala barem donekle nadoknaditi manjkove vojne opreme koji bi nastali potencijalnim ispadanjem SAD iz kruga velikih podržavatelja Ukrajine. Tako je u petak 15. prosinca u Ukrajinu stigao još jedan paket pomoći iz Litve (nekoliko milijuna komada raznog streljiva, dodatno protuoklopno naoružanje, ali i razna potrošna vojna roba), države koja tijekom iduće dvije godine planira Ukrajini dati još oko 200 milijuna eura vojne potpore. U sličnom svjetlu treba gledati i pismo namjere koje su jučer potpisali ministri obrane Danske i Švedske.

Time se za početak definira dansko plaćanje oko 263 milijuna USD ne bi li Švedska za Ukrajinu proizvela dodatna oklopna vozila CV90 – kakvih je već Švedska donirala oko 50 komada početkom ove godine i koja su se na ukrajinskim bojištima jako dobro pokazala. Vjerojatno će svoju dosadašnju pomoć Ukrajini iduće godine jačati i Australija, koja je do sada put Kijeva otposlala oko 910 milijuna dolara robe (od toga 730 milijuna vojne pomoći) – dok je već odlučila kako će dosadašnjih 70 vojnih instruktora za obuku Ukrajinaca u Velikoj Britaniji tijekom idućih 12 mjeseci povećati na njih 90 u sklopu obučne misije koja kod njih nosi kodno ime „Operacija Kudu“.

Što se Velike Britanije tiče, za sada su ostali nejasni stvarni razlozi zbog kojih gradonačelnik Londona Sadiq Khan odbija sudjelovanje tog grada u programu slanja raznih vozila „predviđenih za otpad“ u Ukrajinu – gdje ih se dovodi u rubno uporabno stanje i koristi na prvim crtama, gdje sva vozila navodno stradaju u iznimno kratkome roku, pa nije bitno jesu li u startu bila nova ili tek rubno uporabljiva. Dok su se za takav izvoz do sada zalagali razni donatori Ukrajine u Velikoj Britaniji, a stvar je podržao i gradonačelnik Kijeva Vitalij Kličko – njegov je britanski kolega za sada još čvrsto na stajalištu kako takve donacije ne bi koristile njegovim građanima „s ekonomskog, društvenog i ekološkog stajališta“.


Autor teksta je analitičar portala Obris.org koji i na Jutarnji.hr objavljuje vojne analize

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
16. studeni 2024 09:35