Rusija nastavlja evakuaciju stanovništva iz pograničnih oblasti koje su se našle pod ukrajinskim udarom, ali brojke su znatno manje nego ranijih dana jer je većina iseljena. "Naredio sam stvaranje Koordinacijskog vijeća za pitanja vojne sigurnosti u pograničnim oblastima, Belgorodskoj, Brjanskoj i Kurskoj radi poboljšanja učinkovitost sveobuhvatne potpore borbenim skupinama koje su angažirane u čuvanju državne granice, zaštiti teritorij i stanovništvo regija", rekao je ruski ministar obrane Andrej Belousov dodajući da Vijeće ne zamjenjuje operativno upravljanje postrojbama.
Ukrajina najavljuje evakuaciju stanovništva iz gradova Pokrovsk i Mirnohrad u regiji Donbas zbog prodora ruskih snaga. “Ruske su snage ovog ljeta osvajale teritorij brže nego u bilo kojem trenutku od prvih tjedana rata i sada napreduju prema logističkom središtu Pokrovsku. Za Ukrajinu bi gubitak Pokrovska presjekao vitalnu arteriju opskrbe trupa koje se bore na sjeveroistoku, uključujući i grad Časiv Jar smješten na uzvisinama koje drže ključ kontrole regije”, pišu Ian Lovett i Nikita Nikolajenko u The Wall Street Journalu iz Ukrajine.
Tko će prvi trepnuti
Ruska agresija na Ukrajinu u proteklih je 10 dana doživjela neočekivani obrat, ukrajinske snage ostvaruju vojne uspjehe na ruskom, ruske na ukrajinskom teritoriju. Rizik ruskog proboja ukrajinskih obrambenih linija na istočnom dijelu bojišta sve je očitiji jer Moskva nije povukla snage s te točke nego s drugih. Osvajanje cijelog Donbasa i dalje je primarni cilj koji je zacrtao Kremlj.
Umirovljeni australski general Mick Ryan čini mi se jako dobro procjenjuje: “Obje strane napreduju istodobno trpeći strašnu štetu drugdje. Ostatak ove godine, a možda i putanja rata, bit će određeni time tko prvi trepne i odluči da je fokusiranje na gubitke koje trpi važnije od dobitaka koje ostvaruju drugdje. Tu se potvrđuje Clausewitzova teza da je “Rat je čin nasilja kojim se neprijatelja prisiljava da ispuni našu volju”, što korijene vuče još iz Tukidida i njegovog tumačenja da moćni čine što žele, slabi trpe što moraju.
Budući da je ukrajinska operacija pokazala zavidnu otpornost, Kremlj kreće u informacijsku operaciju zastrašivanja. Nikolaj Patrušev, jedan od ljudi najvećeg povjerenja ruskog predsjednika Vladimira Putina, dnevnom listu Izvestija je rekao da je “ukrajinski upad u pograničnu oblast Kursk planiran uz sudjelovanje NATO-a i zapadnih specijalnih službi, a potaknut je spoznajom Kijeva o neizbježnom kolapsu”. Oglasio se i Mihail Šeremet, zastupnik u donjem domu ruskog parlamenta Dume, koji je ponovio uobičajenu priču kako je ukrajinski upad u Kursk korak bliže globalnom ratu. U taj kontekst treba staviti i objavu bjelaruskog ministra obrane Viktora Hrenina od petka u kojoj govori o velikoj vjerojatnosti oružane provokacije iz Ukrajine dodajući da je situacija na njihovoj zajedničkoj granici "i dalje napeta". Ta bi izjava trebala biti poziv Kijevu da više jedinica razmjesti u smjeru granice s Bjelarusom.
Sve su ove izjave dio pravila djelovanja koje Moskva koristi od samog početka agresije. Zapad je u prvim mjesecima opskrbljivao Kijev samo obrambenim oružjem, u doba kad se vjerovalo da je ruska vojska stvarno moćna. Kad se pokazalo da tomu tako nije, počinje evolucija pristupa pa će Njemačka, koja je u početku najavljivala da će Ukrajini poslati kacige sada šalje tenkove i sve oblike naoružanja, a većina je zapadnih država ukinula zabranu ukrajinskoj vojsci da njihovim oružjem gađaju ruski teritorij.
Kako su prestali napadi na Dunavu
Evoluciju je pratila svijest da ruska strana nije sklona/spremna eskalirati sukob napadom na članicu NATO. Kad su ruske snage gađale ukrajinske luke na Dunavu kako bi spriječile izvoz žita alternativnim pravcem, dijelovi besposadnih letjelica i raketa pali su na rumunjsko ozemlje. Naš je obrambeni Savez upozorio Moskvu da je to nedopustivo i napadi na dunavske luke su prestali. Rusija ne želi sukob s NATO jer je svjesna da sada za to nema snage. Zato vrši snažan pritisak na Mađarsku da djeluje destruktivno na razini Saveza i Unije te polaže nade u jačanje radikalno desno orijentiranih vlada koje bi bile sklone obnavljanju odnosa s Moskvom što bi oslabilo pomoć Kijevu. Ugroza svih ugroza je ipak zabrinutost zapadnih vlada da bi se Kremlj mogao odlučiti podići sukob na razinu koja vodi armagedonu korištenjem nuklearnog oružja. Putin je zaprijetio oružjem sudnjeg dana prvih dana agresije i nekoliko je puta prijetnju ponavljao, razmjestio nuklearno oružje u Bjelarus/Bjelorusiju, organizira stalno vježbe postrojbi s nuklearnim naoružanjem. U toj se jednadžbi možda premalo pozornosti obraćalo izjavi kineskog predsjednika Xi Jinpinga ujesen 2022. godine kad je otvoreno rekao da se nuklearno oružje ne smije upotrijebiti: rekao je to ne zbog ruske agresije nego zbog buduće moguće invazije Republike Kine na Tajvanu kako bi upozorio SAD da odgovor ne smije biti nuklearni. Putin može biti neugodan prema bilo kome osim Xija jer njegova “specijalna vojna operacija” ovisi o opskrbnim putovima koji idu preko Kine.
Opreza nikad dovoljno čime se može objasniti suzdržanost NATO članica kad je riječ o ukrajinskoj ofenzivi. Le Monde citira neimenovanog europskog diplomata koji kaže da je razumljivo da “nitko neće javno slaviti upad ukrajinske vojske u Rusiju”. Šutnja europskih saveznika može se objasniti i "znatiželjom, sa strepnjom i iščekivanjem" u pogledu ishoda ukrajinskog manevra, dodaje isti izvor. Međutim, izvor priznaje "određeno zadovoljstvo" zbog "sposobnosti Ukrajinaca da postignu više", unatoč poteškoćama na istočnom ukrajinskom frontu. Suzdržanost je razumljiva i zato što sada svi znamo da je na čelu Rusije lik koji nije racionalan, da jest ne bi nikad krenuo u avanturu koja je pokazala sve slabosti njegove vojske uključujući i pobunu privatne milicije. Ako ukrajinske snage učvrste položaje u pograničnim oblastima te ih ruska vojska ne uspije izbaciti, nije isključeno da Putin opet djeluje bezumno kako bi u domaćoj javnosti pokazao moć. Ne zaboravimo, svi ruski, carski ili sovjetski vladari padali su kad su pokazali slabost.