S Balkana u Njemačku s virusom u koferu: ‘Bolest se skriva, a mjere ne postoje...‘

Tri tjedna obiteljskog druženja na Kosovu i nakon toga dva tjedna karantene u Njemačkoj. „Mi smo početkom kolovoza automobilom preko Srbije, Mađarske, Slovačke i Češke doputovali u Njemačku i nismo ni znali da smo zaraženi. Kada smo doputovali, testirali smo se i pokazalo se da je moja supruga zaražena. Pritom nije imala nikakve simptome", govori N. H. iz Dortmunda koji ne želi da mu se objavljuje puno ime i prezime, piše Deutsche Welle.

Ovih dana nije lako pronaći sugovornike s Kosova koji rado pričaju o koronavirusu. Mnogi izbjegavaju karantenu, prije svega kako ne bi izgubili posao.

Koronavirus – tabu

Liječnik Ilir Arifi je jedan od rijetkih koji želi otvoreno govoriti o virusu. On sam se također zarazio tijekom svog boravka na Kosovu. Sada se, nakon što su on i njegova supruga nakon povratka u Njemačku testirani pozitivno, nalazi u karanteni.

„Problem s pandemijom na Kosovu je taj da mnogi skrivaju svoju bolest. Zaraza je povezana s osjećajem srama. I straha da će im obitelj biti stigmatizirana i da bi mogli izgubiti posao. No tako se neće riješiti problem", kaže Arifi za DW.

Prema njemačkom državnom epidemiološkom Institutu Roberta Kocha Kosovo se ubraja u zemlje s najvećim brojem osoba koje se u Njemačku vraćaju sa zarazom, piše Deutsche Welle.

Problem je da mali broj njih zna gdje se zarazio. Tako i N. H. pretpostavlja da se zarazio na povratku u Njemačku. „Nitko iz moje obitelji nema koronavirus. Moja supruga je posjetila samo svoju obitelj u Mitrovici", kaže.

I liječnik Arifi, koji trenutno prolazi kroz sve faze oboljenja, kaže kako je na Kosovo otputovao „samo kako bi vidio obitelj".

Razmak? Kakav razmak?

Obiteljska slavlja. Mnogi migranti iz samo tog razloga ljeti uopće putuju u domovinu, kako bi se našli s većim brojem članova obitelji. Koronavirus ne važi kao isprika ako se ne posjeti neki član obitelji ili ako se ne ode na svadbu ili sprovod. I kada kažemo obitelj u kontekstu Kosova, tada ne govorimo samo o roditeljima, braći i sestrama nego i djedovima, bratićima, tetkama, stričevima...vrlo brzo se broj mogućih kontakata penje na nekoliko desetaka.

Fajri Beqa, internist iz Berlina, proteklih tjedana govori sa svojim sunarodnjacima s Kosova. I on je uvjeren da je najveći broj zaraženih koronavirus „pokupio" na nekom od obiteljskih okupljanja. „Nakon mjeseci strogog lockdowna na Kosovu su se mnogi opustili i pomislili da je pandemija gotova. Zbog toga se nisu poštivale osnovne mjere: higijena, maske i prije svega razmak", kaže za DW.

I N. H. iz Dortmunda kaže da se razmaka nitko ne pridržava. „I u kafićima su stolovi postavljeni tijesno. Nitko nije oprezan", kaže on. Liječnik Beqa promatra jedan drugi fenomen: „Mnogi mladi čak i negiraju da su zaraženi."

Uvezeni virus

Povratnici s Kosova su nakon dolaska u Njemačku dužni podvrgnuti se testu, bez obzira na to dolaze li automobilom ili zrakoplovom. Katrin Pinetzki iz grada Dortmunda kaže da se putnici koji dođu kući automatski upućuju u zračnu luku gdje se nalazi centar za testiranje, piše Deutsche Welle.

No to funkcionira samo na dobrovoljnoj bazi, za dobrobit ostatka društva. „Nemoguće je kontrolirati drže li se svi ovog pravila", kaže Pinetzki. Zdravstveni uredi ne mogu kontrolirati drže li se svi i pravila o karanteni. I tu se apelira na svijest povratnika. N. H. je stigao automobilom i prilikom prelaska granice nije kontroliran. No on jamči da se njegova obitelj drži pravila. Isto kaže i liječnik Arifi. „Ja nisam napuštao stan", uvjerava nas.

No liječnik Beqa govori o malo drugačijim vrstama ponašanja povratnika s Kosova. „Neki su negirali simptome i tako se vratili u Njemačku bez da su se prijavili zdravstvenim uredima. Veliku ulogu pritom igra strah od gubitka posla", kaže on. Mnogi iz jugoistočne Europe, pa tako i s Kosova u Njemačkoj rade pod otežanim uvjetima i to u branšama gdje bolest često znači i ugrozu radnog mjesta.

Koliko je takvih slučajeva, to se ni liječnik Beqa ne usudi procjenjivati.