Alexandria Ocasio-Cortez, zastupnica u američkom Kongresu, na Konvencije Demokratske stranke u Chicagu bila je prva koja je spomenula krizu u Gazi. “Harris [Kamala] neumorno radi na osiguranju prekida vatre u Gazi i vraćanju talaca kući", rekla je progresivna njujorška zastupnica u ponedjeljak navečer. Poruka prosvjednicima ispred centra u kojem se održava Konvencija, ali i dijelovima stranke koji traže okretanje leđa Izraelu.
"Bez ikakvog prigovora na zločine cionističkog režima, drsko se zahtijeva od Irana da ne reagira na povredu njegova suvereniteta i teritorijalnog integriteta", rekao je glasnogovornik iranskog ministarstva vanjskih poslova Naser Kanani 13. kolovoza. Kanani je dodao da je Teheran odlučan odgovoriti Izraelu i pozvao je Pariz, Berlin i London da "jednom zauvijek ustanu protiv rata u Gazi i ratnog huškanja Izraela", prenio je Reuters.
Otad je prošlo sedam dana, od likvidacije Ismaila Haniyeha, bivšeg političkog lidera palestinskog pokreta Hamas u Teheranu prošlo je 20 dana i, što je jako dobra vijest, još uvijek nema iranskog odgovora. "Mislim da stvarno uživaju u tome: gledajući Izrael zaglavljen u ovom razdoblju čekanja, plaćajući visoku ekonomsku i psihološku cijenu", rekao je Raz Zimmt, viši istraživač na Institutu studija nacionalne sigurnosti u Tel Avivu, prenosi Radio Free Europe (RFE).
Zimmtovo je mišljenje poticajno, ali mislim da pojam “uživanje” teško možemo povezati s dilemama, trilemama, kvadrilemama ... nastavite niz ... s kojima se suočava vodstvo u Teheranu. Novi je predsjednik tek izabran, a njegov je potpredsjednik Javid Zarif već napustio položaj. U tom je kontekstu važna vijest objavljena 13. kolovoza, prije tjedan dana, Reuters je izvor: Samo prekid vatre u Pojasu Gaze odvratio bi Iran od izravne osvete Izraelu rekla su trojica visokih iranskih dužnosnika. U tom kontekstu treba gledati i izuzetne napore SAD-a da dođe od pomaka kad je riječ o pregovorima s Izraelom i Hamasom.
Izraelski je premijer Benjamin Netanyahu prihvatio američki prijedlog što je dovelo do pada cijene nafte od 2 dolara po barelu u utorak. Netanyahu je sigurno bio suočen sa snažnim pritiskom: Izraelski ministar vanjskih poslova Israel Katz rekao je u petak da Izrael očekuje podršku od saveznika u slučaju potencijalnog napada Irana. Da podrške nije bilo, sredinom travnja bi Izrael ozbiljnije stradao od iranskih projektila - ako ne prihvati prijedlog, nije isključeno da ostane bez američke pomoći. Teheran se, dakle, nada da bi moglo doći do primirja koje bi onda moglo djelovati kao vijest tako snažna da u drugi, treći plan baci odmazdu zbog Haniyeha. Hamas je odbio američki prijedlog.
Ako ne pogode Izrael, to je ravno porazu
Još jedna je važna tema o kojoj se ozbiljno i detaljno raspravlja u iranskom teokratskom i vojnom vodstvu. Novi napad koji bi bio, kao onaj 13. travnja, u potpunosti blokiran tako da gotovo nije ni dotaknuo Izrael, bio bi na razini izravnog poraza na bojnom polju. Takav bi razvoj imao negativan utjecaj na strategijski utjecaj Islamske Republike u regiji jer bi se potvrdila njezina tehnološka slabost u odnosu na izraelski obrambeni sustav potpomognut saveznicima među kojima su i arapske zemlje. Saveznici i protivnici percipirali bi Iran nesposobnim učinkovito odvratiti, posljedično zaštititi svoje vazale iz “osovine otpora” ili “šijitskog polumjeseca” koji se proteže od Hamasa, preko libanonskog šijitskog pokreta Hezbollah, Sirije, iračkih milicija pod iranskom kontrolom do jemenskih hutista. Smanjilo bi to sliku projicirane snage Irana koju, realno, nismo vidjeli u nekom sukobu. Da se Rusija nije 2015. godine uključila u sukob u Siriji, nije sigurno da bi Iran uspio obraniti režim Bashara al-Assada.
"Iranska doktrina temelji se ideji odrivanja nesigurnosti što dalje od svojih granica, nastojeći da nasilje ostane pod kontrolom, iskrvariti svoje protivnike izbjegavajući sveopći rat", kaže Thomas Juneau, profesor koji se bavi Iranom na Fakultetu za javne i međunarodne poslove Sveučilišta u Ottawi, prenosi RFE. Ako SAD ostvari svoju prijetnju i dâ punu vojnu podršku Izraelu u odgovoru na očekivani iranski napad, nesigurnost se ne samo približava, nego i prelazi granice Islamske Republike. Scenarij u kojem izraelske i američke bombe i rakete padaju po Iranu najgora je noćna mora režima jer tada je moguća najopasnije ugroza, pobuna stanovništva. Benoit Faucon u The Wall Street Journalu piše da je iranski sustav zračne obrane zastario te bi ga sofisticirano američko i izraelsko oružje lako probilo što bi dodatno narušilo ideju moćnog Irana na Bliskom istoku.
Vazali se ne slažu s feudalnim gazdom
Dodatni je element neslaganje vazala iz sustava “šijitskog polumjeseca”. Hamas od 7. listopada i napada na Izrael pokazuje da ne slijedi slijepo interese Irana, a sada je odbio dogovor o primirju. Hezbollah je najzabrinutiji, iako je vojno snažan vidjeli su što se dogodilo Hamasu i svjesni su da bi u općem sukobu s Izraelom njihovi potencijali, tehnički i ljudski, teško stradali narušavajući politički utjecaj koji pokret ima u Libanonu. Sirija je istupila kao neočekivana varijabla, WSJ prenosi da je Damask poručio Teheranu da ne želi biti uvučen u rat. Sirija se bori s ekonomskom krizom koju su donijele godine sankcija dovodeći do prosvjeda i nezadovoljstva među velikim dijelovima stanovništva, a vlada u Damasku i dalje nema kontrolu nad golemim enklavama na sjeveru i istoku zemlje.
Jednaku su razinu neposlušnosti pokazale iračke milicije čiji je glavni cilj istjerati američku vojsku iz zemlje i regije te nisu zainteresiran ratovati protiv Izraela i SAD-a odjednom. Jedina skupina koja je dušom i tijelom predana napadu na Izrael jemenski su hutisti, svjesni da kontroliraju Bab el-Mandeb, trenutno najvažniji svjetski tjesnac (uzlazak iz Indijskog oceana u Crveno more). Oni traže agresivni napad ne samo na Izrael, koji im se krvavo – uz velik broj civilnih žrtava odmazdio za napad na Tel Aviv snažnim udarom na luku Hodeidah krajem srpnja - nego i na američke snage u regiji. Teheran nije sklon otvorenom ratu. Soufan Center, analitička tvrtka s dobrim informacija s Bliskog istoka, navodi da bi Teheran bio sklon odustati od napada ako mu se omogući sudjelovanje u mirovnim pregovorima koji se vode oko pojasa Gaze. Na to pak Netanyahu nikad neće pristati.
Najgore od svega, ako Iran ne reagira, to će opet narušiti njegovu percepciju regionalne sile.
Odluka o napadu na Izrael pretvara se tako u kvadraturu kruga. Geometrijski je problem nerješiv, vojni i politički mora biti i stoga se i dalje nadvija velika prijetnja nad Bliski istok.