Samo Njemačka može natjerati članice EU da prihvate novi financijski okvir

Temelji Europske unije ponovno se ljuljaju. Načelo solidarnosti samo je lijep slogan jer su podjele duboke. Komisija je upravo objavila da će posljedice koronakrize biti još veće nego što se mislilo prije dva mjeseca. Gospodarski pad imat će sve države članice, neke više, neke manje, ali će on ove godine biti dramatičan. U Italiji, Španjolskoj, Hrvatskoj i Francuskoj BDP će pasti više od 10 posto. Još nije otkriveno cjepivo protiv korone, a znanstvenici još ne znaju baš sve o tom virusu i njegovim dugoročnim posljedicama. Sigurno je jedino to da ništa više nije sigurno, pa ni Europska unija.

Neuspjeh u borbi protiv koronavirusa i u suočavanju s posljedicama nije opcija. Ni jedna država s posljedicama se neće moći nositi sama. Zato i rastu pozivi da se Europska unija konačno dogovori o dva ključna pitanja bez kojih sve ideje o oporavku neće imati smisla. Hitno se treba dogovoriti o fondu za oporavak i dugoročnom financijskom okviru za razdoblje od 2021. do 2027. Ali kako će se države članice dogovoriti ako su stajališta toliko udaljena.

Tko će ih natjerati na dogovor? Njemačka. Tko drugi ako ne Njemačka. A ta je država upravo od Hrvatske preuzela predsjedanje Europskom unijom. No, i da nije predsjedavajuća, uloga Njemačka u EU, pogotovo kad je novac u pitanju, je glavna. Njemački predstavnici u Bruxellesu, i političari u Berlinu, ostavili su po strani sve ideje i prioritete koje su pripremali za svoje predsjedanje EU. U brojnim nastupima koje su njemački diplomati imali ovih dana glavni cilj im je bio smanjiti očekivanja i pojasniti kako su reducirali broj prioriteta. Svjesni su da ne možete imati previše prioriteta jer onda oni više nisu prioriteti.

Metodom eliminacije sa stola će skinuti sve što smeta. Ako je previše stvari na stolu, teško je riješiti ono što je najhitnije. Prvo će stradati načela vladavine prava. Njemačka smatra da bi inzistiranje na povezivanju korištenja sredstava iz proračuna EU s poštivanjem načela vladavine prava u ovom trenutku otežalo dogovor u Vijeću. Za dogovor je potreban i pristanak država poput Mađarske i Poljske koje, prema tumačenju nekih drugih članica, imaju problema s vladavinom prava. Njemačka to može. Može reći da to pitanje neće zaboraviti, da će se o tome u budućnosti razgovarati i poduzimati mjere, ali da sada za to nije najbolji trenutak.

Druga ideja koju Njemačka želi skiniti s dnevnog reda, a prepreka je za dogovor o višegodišnjem proračunu, ukidanje je rabata za one države čiji je neto doprinos prevelik pa da im se takvim povratom nadoknadi barem dio. Ako se Nizozemskoj i nekim drugim “škrtim” članicama ostavi rabat, bit će ih lakše pridobiti. Njemačka smatra da treba pričekati i s početkom konferencije o budućnosti Europe te s više godina odgađanom reformom migracijske politike, sve dok se najprije ne postigne dogovor o dva ključna financijska paketa bez kojih nije moguće ni očuvanje EU u sadašnjem obliku, a kamoli dogovoriti kako će ona izgledati u budućnosti.

Uza sve to, Njemačka je najveći uplatitelj u proračun EU, čime dobiva još jedan dodatni moralni argument da i od drugih traži kompromis.

U normalnoj situaciji Njemačka bi bila vjerojatno u skupini s Nizozemskom i Austrijom kada je u pitanju Unijin proračun i način korištenja zajedničke blagajne. Sada je Berlin svjestan težine izazova pa se stavio negdje između te je u boljoj poziciji odigrati ulogu pomiritelja između suprotstavljenih tabora unutar Europske unije. Njemačka ima razumijevanja i za argumente skupine “škrtih”, ali i za južne države kojima je hitno potrebna pomoć kako bi počeo oporavak.

“Škrtice” podsjećaju kako su i one, iako su neto uplatitelji u proračun, neto korisnici jedinstvenog tržišta. U međuovisnoj Europi ni bogate države neće imati koristi produbi li se jaz u bogatsvu u odnosu na druge države. Bez obzira na to što Njemačka pokušava sniziti očekivanja, podsjećaju da su za dogovor potrebne sve članice, i to u sljedećih šest mjeseci. Naime, ako to ne uspije Njemačka, tko bi to drugi uopće mogao.