ŠEF SICILIJANSKE MAFIJE ISPRIČAO 'Berlusconi nam je davao milijun eura godišnje za zaštitu'

Salvatore 'Totò' Riina, “capo dei capi” sicilijanske mafijaške Cose nostre u zatvoru u Operi kod Milana ludo se zabavljao nižući dosjetke o Silviju Berlusconiju, jednu za drugom, dok je na zatvorskoj šetnji razgovarao s Albertom Lorussom, puljiškim bossom.

Iako je Riina u zatvoru u strogoj izolaciji, na šetnji mu je dopušten jedan sugovornik, radi duševnog zdravlja. Uprava zatvora u Operi je to iskoristila i montirala prislušne uređaje, pa su Riinina hvastanja snimljena i podastrta istražnim sucima.

Kolosalna izmišljotina

Kako koji snimak uđe u sudske spise, tako postaje javan, pa ih talijanske novine razvlače smjesta - a jučer su tako na red došli možda najsočniji snimci, koji potpuno potvrđuju tezu, utvrđenu u Palermu na suđenju bivšem senatoru i bivšemu glavnome Berlusconijevu suradniku Marcellu Dell’Utriju: da je Berlusconi, ucijenjen, pristao surađivati s mafijom i plaćati joj, a da je Dell’Utri bio glavni posrednik, za što je i dobio osam godina tamnice.

“Mubarak, Mubarak”, cerio se Riina na spomen kako se Berlusconi branio da je maloljetnu Ruby, svoju plaćenu ljubavnicu, vadio iz zatvora u Milanu tvrdeći da je ona unuka tadašnjega egipatskog predsjednika Mubaraka. Većina u tadašnjemu talijanskom Parlamentu je “povjerovala” da je Berlusconi, kojemu su na raspolaganju bile talijanske tajne službe, iskreno vjerovao da je Marokanka Egipćaninova unuka, dok je Riini, kao i svakome zdrava razuma, bilo jasno da je to bila Berlusconijeva kolosalna izmišljotina.

“Koji nesretnik, to je kurvin sin bez premca”, hvalio je Riina Berlusconija. I onda ispričao kako se Berlusconi stavio pod zaštitu Cose nostre, pošto mu je mafija potpalila nekoliko Standinih robnih kuća na Siciliji, a i jednu u Rimu. Berlusconi je tada bio vlasnik (i) Stande i zaključak je bio očit: mafija ga je uzela na zub (kako je već onda pisao Vjesnik). Možda i zato što joj je ostao dužan (nikad se nije razjasnilo odakle Berlusconiju početni kapital za skok u građevinsko poduzetništvo).

Konjušar nadzornik

Još ranije je Berlusconi u jednom intervjuu pokazao pištolj, objasnivši da mu mafija prijeti otmicom.

Nakon tih paleža Berlusconi je preko Dell’Utrija stupio u vezu s mafijom, u čije ime je pregovarao boss iz Palerma Gaetano “Tanino” Cinà. Berlusconi je zatim, kaže Riina Lorussu, plaćao “pizzo” od 250,000.000 lira svakih pola godine. U današnjem novcu to bi bilo 125.000 eura, ali u ta doba (kada je marka vrijedila 300 lira, a ne 1000 lira kao u doba ulaska Italije u euro) to je bila vrijednost današnjih pola milijuna eura - dakle milijun eura godišnje, solidno, nema što.

Cinà je zahtijevao i postigao da se sa Sicilije na Berlusconijevo imanje u Arcoreu preseli boss Vittorio Mangano, navodno ondje “konjušar”, koji je funkcionirao kao mafijin ambasador i kao nadzornik Berlusconijeve lojalnosti. Kad se Berlusconi bacio u politiku, Cosa nostra mu je osigurala glasove na Siciliji - ali bi se dalo zaključiti da je nakon toga prestao plaćati.

“Mi nad Berlusconijem imamo pravo, znate li kada? Kada budemo vani, da ga ubijemo!” rekao je Riina Lorussu. A zašto ta smrtna presuda nije izvršena? “Ne ubijamo ga jer mi sami nemamo hrabrosti iskoristiti naše pravo”, priznaje “capo dei capi”.

Susret s Andreottijem

Riina, kaže, nije nikada sam sreo Berlusconija: “Nije bio tako čuven u moja doba, inače bih ga bio potražio”.

Koji dan ranije Riina je rekao da se zaista susreo s nekadašnjim premijerom i pokojnim doživotnim senatorom Giuliom Andreottijem, koji je na suđenju u Palermu oslobođen optužbe za suradnju s mafijom, i kome je Riina dao ubiti glavnoga sicilijanskog suradnika, svojedobno gradonačelnika Palerma pa evrozastupnika Salvatorea “Salva” Limu. I Riina međutim niječe da su se on i Andreotti poljubili, kao što je tvrdio mafijaški “pokajnik” Balduccio Di Maggio. Andreotti je po sedmi put bio predsjednik vlade kada je pooštren Kazneni zakonik uvođenjem stroge izolacije za mafijaške vođe (članak 41bis) i preventivne konfiskacije dobara stečenih mafijaškim metodama, što je mafiju pogodilo u džep, a time i u srce.

Cosa nostra se osvetila tako što je eksplozivom raznijela autora zakona magistrata Giovannija Falconea, upropastila lažnim optužbama tadašnjeg ministra pravde Claudija Martellija, a Andreottiju je pokušala smaknuti sina.