Skidaju ruske vođe kao na traci, ima ih samo 14, a paralizirali su čitave jedinice: ‘Nitko vam ovo neće reći...‘

U tišini, pored artiljerije, projektila i mina, ukrajinski snajperi već mjesecima daju velik doprinos borbi protiv Rusije. Troje ih je nedavno izašlo iz svojih skrovišta koja su od fronte kod Bahmuta bila udaljena oko 24 kilometra. Spomenuta grupa, koja nosi kodno ime "Vragovi i anđeli" te koja broji 14 članova, zadužena je za ubijanje visokopozicioniranih ruskih zapovjednika, važnih članova artiljerijskih timova i drugih ključnih meta, piše The Wall Street Journal.

Rat u Ukrajini, poput Prvog svjetskog rata, odgovara snajperistima. "Vragovi i anđeli" izvrsni su strijelci, a kod Bahmuta su vježbali skrivanje, možda čak i još važniju vještinu dobrih snajpera. "Mi radimo u tišini. Nevidljivi smo", rekao je član "Vragova i anđela" kodnog imena "Fisher".

- Nećete u ratu pobijediti zbog snajperista, ali jedan metak u datom trenutku na datom bojištu može uvelike promijeniti situaciju - rekao je Ruslan Špakovič, bivši snajperist u ukrajinskim specijalnim postrojbama koji obučava nove strijelce.

Snajperi se moraju moći dobro sakriti jer njihov posao nije samo ubijanje s distance. Oni su i izviđači, a njihovi su hici dizajnirani da preplaše protivnika i unište mu moral. Uspješan snajperist jednim metkom može paralizirati cijelu jednu jedinicu.

- Ako vam tijekom priprema ubiju pukovnika, jedinica će pasti u kaos - rekao umirovljeni američki general bojnik Robert Scales.

Ruska vojska ovisi o zapovjednicima i, za razliku od Zapad, a sve više i Ukrajine, nema bojne sačinjene od dočasnika ili vojnika koji su postepeno napredovali do vodećih pozicija. Ruski zapovjednici nose prepoznatljive uniforme i čizme, što snajperistima olakšava posao.

- Kada ubijete zapovjednika jedne ruske male jedinice, potpuno je obezglavite - rekao je Robert Scales.

Sovjetski je Savez svoje najbolje snajperiste poput Ljudmile Pavličenko, famozne Dame Smrti, i Vasilija "Vasje" Zajceva. Ruski mediji i proruski kanali na komunikacijskoj platformi Telegram i dan danas slave snajperiste koji sudjeluju u ratu u Ukrajini.

Bitke u urbanom okruženju, poput one za Bahmut, savršene su za snajperiste.

- Snajperisti su važni i za ratovanje sa stabilnim frontama. Ta im stabilnost omogućuje da pronađu dobra skrovišta i vidna polja - rekao je Mark Cancian, savjetnik Međunarodnog sigurnosnog programa pri Centru za strateške i međunarodne studije.

Ukrajinska polja i niska brda s postepenim nagibima pravi su "raj" za snajpere, dodao je Cancian.

Snajperisti obično rade u paru - jedan traži mete te mjeri udaljenost do iste, brzinu vjetra i druge varijable koje mogu utjecati na hitac, a drugi puca. Dok jedan snajperist spava, drugi mu čuva leđa. Snajperisti na ničijoj zemlji znaju provesti i po devet dana. "Vragovi i anđeli" kažu da u ničijoj zemlji u prosjeku provedu jedan i pol dan te da tijekom tog perioda ne mogu komunicirati s drugim članovima svoje jedinice. Pješaštvo im daje podršku te puca po neprijatelju ako je potrebno. Snajperisti zapovjednicima šalju krucijalne obavještajne podatke koji im pomažu da donesu što bolje odluke.

Ruslan Špakovič kaže da će dobar snajperist pravovremeno uočiti svaki napad iz zasjede i omesti ga.

Snajperistica kodnog imena "Kukavica" kaže da dok je na zadatku ne misli o ničemu drugom. "Razmišljam o vodi za piće, prašini i sljedećem tuširanju", rekla je 32-godišnja snajperistica čije su kodno ime prije koristili finski snajperisti koji su se 1939. borili protiv Sovjeta. To su kodno ime izabrali zato što se ptica kukavica umije jako dobro sakriti. "Kukavica" je prije ruske invazije na Ukrajinu radila kao novinarka. Trenutno se bori u Zaporiškoj oblasti.

Budući da su Rusi pomoću mina, utvrda i helikopterskih napada usporili ukrajinsku kontraofenzivu i njezine snajperiste, Kijev je odlučio običnom pješaštvu pridružiti dobre strijelce naoružane moćnim puškama. "Kukavica" je rekla da će ona raditi upravo to. Ukrajinski su snajperisti bili iznimno korisni tijekom bitke za Bahmut, kada su se uspješno sukobili s pripadnicima plaćeničke vojske Wagner koji su u valovima napadali grad.

Špakovič kaže da nisu svi ukrajinski snajperisti uspješni te da njihov uspjeh uvelike ovisi o jedinici u kojoj se nalaze. Ukrajina je snajperiste počela obučavati tek 2013. godine, a Špakovič kaže da je potrebno nekoliko godina kako bi se obučio jedan dobar snajperist. Uz to, obuka snajperista skup je sport. Rusija ima više snajperista od Ukrajine i bolje su opremljeni. "Vragovi i anđeli" iznimno ih cijene.

Jedan ukrajinski snajper, pripadnik specijalnih postrojbi, prošle je godine u studenom upucao i ubio "okupatora" koji je od njega bio udaljen nešto više od 2700 metara. To je navodno drugi najdulji smrtonosni hitac koji ispalio jedan snajperist. Pripadnik kanadskih specijalnih postrojbi autor je najdužeg - meta je od njega bila udaljena preko 3500 metara.

Snajperist kodnog imena "Fisher" rekao je da su ga u "Vragove i anđele" pozvali jer je na Krimu odakle potječe bio lovac. Druga dva člana "Vragova i anđela" ne znaju zašto su pozvani. Jedan od njih je prije izbijanja invazije bio profesionalni mađioničar.

- Možete naučiti pucati, ali psihološki morate biti smireni. Ovo vam nitko neće reći, ali to ne možete naučiti", rekao je časnik kodnog imena "Brada".

Za snajperiste se uzima vojnike vrlo konkretnog psihološkog profila. Dok će većina vojnika u boj otići sa spoznajom da će možda morati na nekoga zapucati i ubiti ga, ubijanje nije uvijek njihova primarna zadaća. Oni mogu neprijatelja natjerati na povlačenje, a mogu ga i samo ozlijediti. Mnogi vojnici na bojištu danima ne vide neprijateljevo lice. S druge strane, snajperisti traže mete koje mogu jasno vidjeti, a u velikoj većini slučajeva znaju jesu li nekoga ubili.

"Kukavica" nije htjela reći koliko je ljudi ubila, ali je potvrdila da su neki njezini hici bili smrtonosni. Rekla je i da želi ubiti još neprijatelja. "Ne vidim njihova lica, emocije na licima, fotografije njihovih supruga. Vidim samo figure koje se kreću i po njima pucam", zaključila je "Kukavica".