SLUŽBENI VODIČ ZA ŽENE DŽIHADISTA 'Najčišće djevojke udat će se sa 16 ili 17. Otada nadalje mora ostati skrivena'

Kako točno izgleda život žena džihadista koje žive pod okriljem Islamske države?

Službeni 'vodič' objavile su na internetu na arapskom pismu sljedbenice IS-a u Iraku i Siriji, ženska brigada Al-Khansaa, a on prvenstveno služi da bi se odgovorilo na brojna pitanja, kako bi se opovrgli mitovi i privukli ženski regruti iz Saudijske Arabije i Perzijskog zaljeva.

Sada ga je na engleski preveo i objavio Quilliam, zaklada u Londonu koja se zalaže za podizanje svijesti i tvrdi kako ekstremizam nema veze s islamom.

U dokumentu piše kako se smatra legitimnim za djevojku u dobi od devet godina da se uda.

- Najčišće djevojke udat će se s 16 ili 17 godina. Otada nadalje mora ostati skrivena od pogleda i podupirati kalifat iza zatvorenih vrata. Žene bi trebale biti učene, posebice kad je riječ o svim aspektima islamske religije no samo u dobi od sedam do 15 godina. Zapadnjački model emancipirane žene koja napušta dom kako bi išla na posao je loš jer žene ne dobivaju ništa težeći za jednakošću s muškarcima. Butici i kozmetički saloni vražje su djelo - piše u vodiču.

Dokument nalaže kako je primarna uloga žene pasivna. One bi trebale podupirati džihadiste iz svojih domova te podizati djecu. Velik dio ističe normalnost života žene pod vodstvom IS-a.

Raqqa, sjedište Islamske države, opisana je kao 'raj za migrante', gdje obitelji žive 'nedotaknute glađu, hladnim vjetrovima ili mrazom'.

- Do vraga s nacionalizmom - piše, dodajući kako se u Raqqi sva plemena drže zajedno, i da je Čečen prijatelj sa Sirijcem, a Saudijac susjed s Kazahom.

Za razliku od toga, piše, žene iz zaljevskih zemalja, posebice u Saudijskoj Arabiji, suočavaju se s barbarizmom i divljaštvom.

'Žene rade zajedno s muškarcima u trgovinama, njihova lica su na osobnim iskaznicama i idu na zapadnjačke fakultete', piše u vodiču.

Saudijska nacionalna televizija, koja je jedna od najkonzervativnijih u regiji, opisana je kao 'televizijski kanal prostitucije i korupcije', a novinarke su okategorizirane kao 'pale' žene.

Strani učitelji opisani su kao špijuni koji šire otrovne ideje o ateizmu.

Ni jednom riječju ne spominje se masovno porobljavanje Jazida ili pak trgovina maloljetnim djevojkama, odrezane glave koje vise na ogradama u Raqqi ili homoseksualcima koje bacaju sa sedmog kata zgrada.

Samo prolazno spominju se zračni napadi koalicije na Raqqu i druga uporišta Islamske države.

No, sveukupna poruka je da bi žene iz Saudijske Arabije i drugih zaljevskih zemalja morale odbaciti svoj život pun nepravde i pohitati u utopiju zvanu Islamska država.