Španjolska je pred slomom. Kako spasiti gospodarstvo dvostruko veće od grčkog, irskog i portugalskog zajedno?

Španjolska vlada mora reći kako planira pronaći 23,5 milijardi eura za dokapitalizaciju nacionalizirane banke Bankia, i to što prije, to bolje - poručio je jučer glasnogovornik Europske komisije dok je na svjetskim burzama rastao strah da bi kolaps te banke mogao dovesti do bankrota španjolske države i novih problema u eurozoni.

- Prije svega, potrebno je da nam španjolska vlada kaže svoje planove restrukturiranja Bankije, koje mogućnosti razmatra. Što prije bude uklonjena nesigurnost, to bolje - rekao je glasnogovornik Amadeu Altafaj u radijskom intervjuu.

Slamka spasa

Dodao je kako bi pritom bilo najbolje da Španjolska banku dokapitalizira pomoću tržišnih mehanizama ili iz vlastitih sredstava, ali ako joj je potrebna financijska pomoć EU, to treba reći što prije.

Ono što se od početka krize predstavljalo kao najgora noćna mora, da bi četvrta najveća ekonomija u eurozoni mogla bankrotirati i da će joj trebati financijska pomoć, sada postaje sve izgledniji scenarij. Premijer Mariano Rajoy inzistirao je da Španjolskoj pomoć kakvu su dobile Grčka, Irska i Portugal neće biti potrebna - no u njihovu se slučaju pokazalo da je, kada su premijeri inzistirali da im pomoć ne treba, to značilo da je stvar već gotova.

Prijeti i Italija

Kamate na španjolske državne obveznice s rokom dospijeća od deset godina posljednjih se dana opasno približavaju neisplativoj granici od sedam posto - jučer su bile na 6,555 - što znači da bi se Španjolska uskoro mogla naći u situaciji da se više ne može zaduživati po tržišnim uvjetima. No, analitičari već dugo upozoravaju da bude li se Španjolska morala za kredit obratiti MMF-u i EU, to možda neće biti izvedivo jer je španjolska ekonomija dvostruko veća od grčke, irske i portugalske zajedno, odnosno “prevelika za spašavanje”. Prema nekim procjenama, mogla bi joj trebati pomoć od 350 do čak 500 milijardi eura, što znači da bi se potrošio gotovo cijeli Europski fond za stabilnost, i to prije nego što je uopće stupio na snagu. To bi, pak, značilo da za spašavanje zemalja eventualno pogođenih domino-efektom - prva bi na redu mogla biti Italija - više ne bi bilo novca.

Čak 75 milijardi eura Španjolska bi mogla potrošiti na dokapitalizaciju banaka jer je, prema procjenama analitičara, rupa u bankama mnogo veća od one u Bankiji, a i u njoj je, nakon što je vlada 9. svibnja preuzela kontrolu, otkriveno da rupa ne iznosi devet milijardi eura, kako se prvotno mislilo, nego 23,5 milijardi. Rupe su u Bankiji, kao i u ostalim španjolskim bankama uključujući gigantski Santander, nastale jer je banka davala previše stambenih kredita čija je naplata nakon višegodišnje krize i rasta nezaposlenosti postala neizvjesna.

Istodobno su njihove bilance pune i španjolskih državnih obveznica čija vrijednost pada iz dana u dan. Prošlih mjeseci praktički su samo domaće banke bile spremne kupiti obveznice koje je izdavala vlada u Madridu - u njihovu je vlasništvu sada čak 67 posto vladina duga, pa je sudbina banaka i na taj način isprepletena sa sudbinom vlade.

Katalonija bez novca

Ona, pak, nema novca ni za financiranje same sebe, a kamoli za dokapitalizaciju banaka. Proračunski deficit lani je bio 8,9 posto, a zbog recesije i slabog priljeva poreza ni unatoč mjerama štednje ne uspijeva ispuniti zahtjeve Europske Unije - rok za snižavanje deficita na tri posto produljen joj je za godinu dana jer je očito da 2013. neće biti ni blizu. U isto vrijeme pred vladom se otvara i novi front: blagajne regionalnih vlada, koje su odgovorne za polovicu javne potrošnje u Španjolskoj, što uključuje i zdravstvo i školstvo, također su prazne. Prije dva tjedna najveća španjolska ekonomija, Katalonija, upozorila je da više neće moći vraćati svoje dugove te je pozvala vladu u Madridu u pomoć.

Njemačka ne popušta

Zbog svega toga Europska komisija predložila je da se Europskoj središnjoj banci dopusti da izravno pomaže bankama kako se dokapitalizacija ne bi pretvorila u javni dug, no Njemačka zasad tu mogućnost odbija. Španjolski političari su se za to vrijeme u potrazi za odgovorima razbježali po svijetu: zamjenica premijera Soraya Sáenz de Santamaría Antón u Washington na sastanak s američkim ministrom financija Timothyjem Geithnerom i šeficom MMF-a Christine Lagarde, a ministar ekonomije i konkurentnosti Luis de Guindos u Berlin na sastanak s njemačkim ministrom financija Wolfgangom Schäubleom.