Što se to valja iza brda ovih ekstremnih vrelih ljetnih dana - je li na pomolu energetski posao stoljeća koji bi izmijenio plinsku kartu Europe, a Tursku učinio najznačajnijim distributerskim plinskim centrom svijeta? Sjecištem svjetskih plinova? Je li Turska ta koja će, iako nema svoj plin, držati ruku na ventilu za opskrbu Europe?
Kako piše The Times of Israel, do kraja srpnja bi se u Ankari trebali sastati turski predsjednik Recep Tayyip Erdoğan i izraelski premijer Benjamin Netanyahu, i to ne samo da izglade već godinama narušene odnose dviju zemalja, nego da postignu spektakularni sporazum o izvozu izraelskog plina u Europu preko Turske.
Ankara predlaže da se plin iz izraelskog nalazišta Leviathan nedaleko od libanonske obale, oko 135 kilometara od Haife, pomorskim plinovodom spoji na Tursku. Osim toga, Izrael bi dodatno obnovio "istraživanja" nedaleko od pojasa Gaze, a u to bi bila - navodno - uključena i palestinska samouprava. Time bi Turska postala središnji distributer plina za Europu, ono što je za sebe bila namijenila Njemačka "putem" megaplinovoda Sjeverni tok 1 i 2 koji su sada izvan funkcije zbog ruske invazije na Ukrajinu. Naime, preko Turske se već ionako distribuira ruski, azerbajdžanski i iranski plin, a ako se u to uključi i Izrael, Turska će imati "tapiju" na opskrbu plinom Europe te će iz igre izbaciti Cipar i Grčku koji su namjeravali biti glavni distributeri izraelskog plina. U projekt se htjela svojim "krakom" uključiti i Italija.
No, njihov Istočno-sredozemni plinovod (EastMed pipeline), vrijedan oko devet milijardi dolara, pred propašću je, odnosno najvjerojatnije se neće realizirati. Grčki list Hellas Post navodi da bi poništenje EastMeda i sporazum Izraela i Turske doveli do jačanja uloge Ankare u plinskom biznisu, ali i eliminiranja Grčke iz energetskih igara. Stoga se na meti oporbe već našao novi- stari premijer Kyriakos Mitsotakis kojeg optužuju za propast tog projekta. Taj su projekt bili podržali i Europska komisija i SAD, pogotovo nakon ruske agresije na Ukrajinu kada se Bruxelles odlučio izbaviti od ovisnosti o ruskom plinu.
Tursko-izraelski projekt dodatno bi smanjio ovisnost o ruskom plinu, iako se pretpostavlja da bi Vladimir Putin, koji u kolovozu stiže u Ankaru, kako navodi ruski ekonomski dnevni list RBK, mogao ponuditi da se "viškovi" koji su trebali ići preko Sjevernog toka 2 šalju u Europu preko Turske. Istodobno je SAD još početkom 2022. godine napustio projekt EastMed, a Ankara se ionako protivila njegovoj gradnji optužujući Grčku i SAD da su je "namjerno isključili iz projekta". Washington sada želi popraviti odnose s Erdoğanom, pogotovo zbog njegovih veza s Putinom nakon početka rata protiv Ukrajine, te Times of Israel navodi kako je Bijela kuća podržala taj turski plan s Izraelom.
Ankara je pustila probni balon još prije dvije godine kada je premijer Izraela bio Naftali Bennett, uvjeravajući Tel Aviv da je to najisplativija ruta za njihov plin, a rat u Ukrajini i odluka EU da ne želi više ruski plin obnovili su te prijedloge koji su, čini se, sada došli u završnu fazu. Podsjetimo da su Turska i Izrael posljednjih desetak godina u napetim odnosima, nakon što su Turci željeli probiti pomorsku blokadu pojasa Gaze 2010. kada je došlo i do sukoba turskih volontera s izraelskom vojskom u kojem je bilo više ubijenih i ranjenih. Predsjednik Erdoğan je nakon toga optužio Izrael da je "teroristička država" i odnosi su posve zahladnjeli, ali u kolovozu 2022. godine obje su zemlje objavile "obnovu punih diplomatskih odnosa".
No, Putinova agresija na Ukrajinu natjerala je obje zemlje na pragmatičan pristup te je u posljednje vrijeme došlo do zatopljenja odnosa te je, recimo, u Ankari nedavno bio izraelski predsjednik Isaac Herzog (što je bio prvi takav susret na najvišoj razini od 2008. godine), a znakovito je da je Netanyahu bio jedan od prvih stranih državnika koji je nazvao Erdoğana nakon njegove pobjede na svibanjskim predsjedničkim izborima. Doduše, prokremaljski poslovni ruski portal Eurasia Daily tvrdi da je Putin Erdoğanu predložio da Turska postane najvažniji plinski distributerski centar, ali teško je vjerovati da bi Moskva podržala ovaj sporazum koji bi dodatno suzio njezinu prisutnost na plinskom tržištu Europe, a pogotovo što i s mušičavim Erdoğanom nikada nisu na čisto.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....