U Armeniji su izvijestili da je spriječen pokušaja državnog udara. Iz tamošnjeg državnog tužiteljstva kažu da su se urotnici obučavali u vojnoj bazi u Rusiji, a zbog toga je premijer Nikol Pašinjan objavio da Armenija potpuno zamrzava svoje članstvo u vojnom paktu ODBK (Organizacija dogovora o kolektivnoj sigurnosti), koji nazivaju ruskim "džepnim NATO-om" jer okuplja nekoliko zemalja bivšeg SSSR-a pod svojim patronatom.
Iako u Erevanu nisu službeno optužili da iza urote stoji Rusija, jasno je da Moskvu smatraju "sponzorom" pokušaja prevrata (podsjetimo se, slično je bilo u Crnoj Gori 2016. godine). Naime, uhićena su trojica urotnika, za četvoricom se još traga, a kako pišu tamošnji mediji, a nešto o tome donosi i moskovski Komersant, "pučisti" su vrbovali uglavnom ogorčene izbjeglice iz Nagorno-Karabaha, koji smatraju da je Pašinjan kriv za vojni poraz i propast njihove "države", te su u ruskoj vojnoj bazi Arbat u Rostovu na Donu prošli obuku, a k tome su prošli "psihološko-političku" provjeru i bili na poligrafu da se utvrdi njihova "iskrenost i predanost".
Doduše, Komersant navodi da baze Arbat nema, ali pretpostavljaju da se radi možda o ArBatu, odnosno Armenskom bataljunu, koji je smješten u Rostovu na Donu. Ta vojna formacija sudjeluje kao "plaćenička" postrojba (Rusi kažu dragovoljačka) u ratu u Ukrajini na strani Rusije. No, bivši vagnerovac i zapovjednik ArBata Aik Gasparjan tvrdi da to nije točno, nego je cilj samo "da se oblati Rusija". Nije tajna da su odnosi dviju zemalja, već dulje vrijeme, pogotovo nakon poraza Armenije u ratu s Azerbajdžanom i "likvidacije" armenske paradržavne tvorevine Nagorno-Karabaha, na najnižoj točki od raspada SSSR-a.
Armenija se zbog toga okreće prema Zapadu, odnosno EU i SAD-u, pogotovo gradi dobre odnose s Francuskom) što je udarac za ruske interese na postsovjetskom prostoru. Naime, Rusija, blago rečeno, ne voli kada njezini, kako oni smatraju, nekadašnji kolonijalni posjedi, a sada neovisne države, izabiru vlastite razvojno-političke prioritete koje ne uključuju "savezništvo" ili podaništvo Moskvi. Iskustvo Gruzije i Moldove, a posebno Ukrajine, ukazuje na to da Kremlj neće samo tako prijeći preko "novog armenskog političkog kursa" te Pašinjan igra riskantnu igru.
Erevan inače Rusiju smatra odgovornom za svoj ratni poraz, jer joj nije pomogla, što je po njima trebala s obzirom na međudržavne dogovore, nego je "žrtvovala" Armeniju zbog svojih "energetskih odnosa" s Azerbajdžanom i pogotovo političkih s Turskom, koja je otvoreno pomagala Bakuu u tom ratu. Osim toga, premijer Pašinjan optuživao je Moskvu da stoji iza velikih antivladinih prosvjeda nakon rata, koji su "mirisali" na nadolazeći puč. Moskvi, naravno, ne odgovara armenski zaokret prema Zapadu, a Pašinjan se uspostavljanjem te nove strateške paradigme želi osigurati od "duge ruke Moskve", koja mu, čini se, stalno radi o glavi.
Pašinjan je ODKB nazvao prijetnjom sigurnosti i suverenitetu Armenije. - Zamrzli smo naše članstvo u ODKB-u ne samo zato što ODKB ne ispunjava svoje obveze osiguranja sigurnosti Armenije, nego i zato što ODKB stvara prijetnje sigurnosti Armenije, njezinu daljnjem postojanju, suverenitetu i državnosti", rekao je Pašinjan. Podsjetimo, u ratu s Azerbajdžanom tražili su intervenciju ODBK prema članku da sve članice moraju pomoći napadnutoj saveznici, kako to ima i NATO. No, Moskva je našla "rupu" u sporazumu prema kojoj je izbjegla pomoć, kako se ne bi izravno sukobila ne samo s Azerbajdžanom, važnim naftno-plinskim partnerom, nego u prvom redu s Turskom, odnosno predsjednikom Recepom Tayyipom Erdoğanom, kao glavnim "sponzorom" Bakua.
Armenija je, prvi put od raspada SSSR-a, imala zajedničke vojne vježbe sa SAD-om na svom teritoriju početkom 2024. godine, a Pašinjan je zatražio od Rusije da smanji svoj vojni kontingent u Armeniji. Rusi su tako povukli svoju vojsku s erevanskog aerodroma, ali još imaju svoje vojnike na granici Armenije s Turskom i Iranom, koju prema dogovoru čuvaju još od početka 90-ih godina 20. stoljeća. No, Nikol Pašinjan želi da se njihov broj još smanji kako ne bi predstavljali opasnost za državni poredak u Armeniji (da ne pomognu recimo pučistima i njegovim političkim protivnicima u odsudnom trenutku), mada je Moskva i prije povukla dio vojnika i poslala ih na ukrajinsku frontu.
Rusija je inače, početkom rata u Ukrajini, otvoreno vrbovala "plaćenike" u Armeniji. No, s vremenom, Armenija je postala zemlja s najvećim brojem Rusa koji su pobjegli od Putinova režima i mobilizacije, pa Erevan već zbog toga zovu malom Moskvom. Inače, Pašinjan je ograničio i djelovanje ruskih prorežimskih medija poput Russia Today i Sputnjika. Znakovito je da je Pašinjan u kolovozu zamijenio ambasadora u Rusiji te je umjesto pobornika zbližavanja s Rusijom Vagaršaka Arutjunjana poslao zastupnika svoje stranke Građanski dogovor Gurgena Arsenjana.
Odnosi dviju zemalja sve su zaoštreniji. S obzirom na to da Moskva ne trpi samostalnu politiku zemalja koje smatra svojim lenom, može se očekivati daljnja eskalacija u odnosima dviju država. Armenija ima donekle sreću da ne graniči izravno s Rusijom, ali u neposrednom okruženju ima sasvim dovoljno "neprijatelja".
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....