Vehabije su, kako piše Hrvatska enciklopedija (Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2024.), sljedbenici vjersko-političkoga islamskoga pokreta, nastalog u XVIII. stoljeća u srednjoj Arabiji.
Osnivač mu je Muhammed bin Abdul-Vahhab. Zagovaraju povratak islama prvotnim temeljima i teokratski režim; sebe nazivaju jedniteljima, onima koji slijede Božju jednotu (tevhid). Strogo se pridržavaju načela hanbelitske pravne škole – dosljednoga monoteizma, odbacivanja kulta mrtvih, štovanja svetaca, a uz kuransku zabranu alkohola zabranjuju uživanje duhana i kave. Oko 1740. uspjelo im je u Nedždu osnovati teokratsku državu, a potom vjerski i politički ujediniti sve beduine Arapskoga poluotoka. Kada su postali opasnost osmanskoj vlasti nad Arabijom, sultan Mehmed II. porazio ih je i 1883. protjerao iz Rijada, čime je i zaustavljeno njihovo širenje.
Taj društveno-politički pokret je predstavljao prvu veliku pobunu koju su predvodili Arapi protiv turskog, perzijskog i stranih carstava koja su dominirala islamskim svijetom od mongolske invazije i pada abasidskog kalifata u 13. stoljeću. Nakon opisanog poreza nikad nisu uspjeli vratiti svoju nekadašnju moć.
U modernom vremenu vehabizam je najprošireniji u ruralnim dijelovima Saudijske Arabije i u manjoj mjeri u Europi. Među državama gdje imaju uporišta su Bosna i Hercegovina i Slovenija, o čemu je i Jutarnji list prije deset godina imao veliku priču. Globalni politički mainstream ih definira kao ideološku osnovu terorističkim grupama u Afganistanu, Saudijskoj Arabiji i Iraku.
Više od dva stoljeća, Ibn ʿAbd al-Wahhabova učenja su zagovarana kao službena vjera u tri saudijske države. No 2017., promjenom saudijske vjerske politike od strane prijestolonasljednika Mohammeda bin Salmana država je krenula u obračun s vehabijama, čije politike i vjerovanja su opisali kao ekstremiste.
Ono što može zbuniti jest činjenica da u suvremenom govoru, pod utjecajem fenomena u post-sovjetskim državama gdje koriste termin "vehabizam" da bi označile svaku manifestaciju islamskog ekstremizma. Do kasnih 1990-ih, etiketa "vehabija" postat će najčešći izraz koji se odnosi na svaku navodnu "islamsku prijetnju" i na prostoru bivše Jugoslavije.
Najveći napad koji su izveli osobe koje se dovode u vezu s vehabijama, jest onaj iz listopada 2011. kada je Mevlid Jašarević ispalio 105 metaka na veleposlanstvo SAD-a u Sarajevu.
Na početku suđenja za napad u Sarajevu Jašarević se pojavio obrijan i ispričao obitelji ranjenog policajca Mirsada Velića, građanima Sarajeva i osoblju američke ambasade. Isticao je kako se "odrekao vehabija i braće u Maoči, te izrazio žalost što nije više mislio o svom djetetu nego o Afganistanu"
Međutim, čim je počeo odsluživati zatvorsku kaznu vratio se vehabijskoj ideologiji.
- Nitko od braće me nije nagovarao, niti mi je pomagao, ideja je bila moja. Kuća mi je bila puna oružja; svaki musliman treba biti dobro naoružan - rekao je Jašarević novinarima 2015.
Najviše mu je žao, priznao je, što nije ubio ponekog policajca.
- Nisam zadovoljan svojim učinkom tog dana i samo jednim ranjenim policajcem - poručio je.