U SAD-u postoji nekoliko skladišta koje čuvaju morbidni sadržaj: zamrznuta ljudska tijela ili samo glave koji čekaju neko buduće vrijeme u kojem će možda moći biti odmrznuti i vraćeni u život. No kakve su šanse da se to ikad dogodi i hoće li zamrznuta bejzbol legenda Ted Williams doista jednom ponovno istrčati na teren?
Krionika - pokušaj da se krionički, dakle zamrzavanjem, očuvaju ljudska tijela - naširoko se smatra pseudoznanošću. Pa ipak, krioničko čuvanje je legitimni znanstveni postupak u kojem određene stanice, organi ili čak pojedini čitavi organizmi mogu biti ohlađeni do ekstremno niskih temperatura i biti očuvani na taj način. To se, do neke mjere, događa i u prirodi, iako su takvi slučajevi rijetki, piše portal FreeThink.
No ljudska tijela je jako teško sačuvati zbog njihove delikatne strukture, pogotovo kad je riječ o glavama. Kad umre čovjek kojeg se želi krionički sačuvati, počinje utrka s vremenom da se tijelo ohladi i da ga se stavi u poseban spremnik nalik na veliku termosicu (tzv. ‘Dewar‘, po Jamesu Dewaru koji ga je izmislio) punu tekućeg dušika.
Prije nego ga se smjesti u spremnik, tijelo se obloži s nekoliko slojeva izolirajućeg materijala i tako uroni u tekući dušik i to glavom prema dolje kako bi mozak bio na najhladnijem mjestu.
Taj se spremnik potom stavlja u još jedan veći, a spremnici su međusobno odvojeni vakuumom kako bi se spriječio transfer temperature iz okoline. Spremnici se onda sporadično nadopunjavaju tekućim dušikom.
No rani dani krionike bili su prilično jezivi i nitko od tih prvih ‘krionauta‘ nije dočekao toliko željenu besmrtnost.
Prvi pokušaji propali
Ograničene operacije zamrzavanja počele su se provoditi u 60-im godinama prošlog stoljeća, a postupak je s vremenom postao mnogo sofisticiraniji. Najveća takva operacija provodila se u Chatsworthu u Kaliforniji, a vodio ju je izvjesni Robert Nelson. On je, među ostalima, zamrznuo i tijelo 6-godišnjeg dječaka koje je onda u kapsuli čuvao njegov otac. No kad je odlučio sina ipak sahraniti, kapsula je otvorena i ustanovljeno je da je tijelo puklo na više mjesta. To se, vjerojatno, dogodilo uslijed prebrzog zamrzavanja. Tijelo dječaka je na kraju balzamirano i pokopano na groblju.
Svi zamrznuti Nelsonovi klijenti na kraju su doživjeli sličnu sudbinu. Kad je Nelsonova tvrtka propala, tijela su jednostavno ostavljena da istrunu. Novinari koji su kasnije posjetili nekadašnji krionički pogon, ondje su zatekli jezive prizore i nepodnošljiv smrad.
Slično se dogodilo i s ostalim krioničkim pogonima iz tog vremena. Najgore je možda bilo u pogonu u Butleru, u New Jerseyu. Tamošnje skladište Dewar spremnika je bilo jako loše dizajnirano i imalo lošu izolaciju. Dogodilo se nekoliko incidenata u kojima su se spremnici, a i tijela u njima, djelomično odledili, tijela su se uslijed toga pomaknula te onda ponovno zaledila i ponekad zalijepila za stijenke spremnika. Njih je onda trebalo odvojiti od stijenke i ponovno zalediti. No neka su tijela bila toliko oštećena da su bila svedena na gusti sloj tkiva koji je trebalo sastrugati s dna spremnika. Nakon nekog je vremena donesena odluka da se svi spremnici odmrznu, a ostaci izvade i spale. Ljudi koji su radili na tom odvratnom zadatku, morali su nositi maske za disanje.
Možete zamrznuti samo glavu ili čitavo tijelo
Danas je situacija s krionikom malo bolja, a predvodnik u tom području je tvrtka Alcor koja upošljava stručnjake i istraživače koji rade na metodama za poboljšanje procesa zamrzavanja, što bi moglo povećati šanse da će ti ‘ljudski sladoledi‘ jednom ipak moći biti vraćeni u život.
Drugi izbor onih koji tragaju za vječnim životom mogao bi biti Institut za krioniku, koji ima više od 200 tijela pohranjenih u golemim spremnicima i svake godine prihvaća još desetke novih klijenata. No to dolazi uz paprenu cijenu - iako nižu od Alcora.
Prije deset godina je pohranjivanje samo glave u Alcoru koštalo 80.000 dolara, dok je pohranjivanje cijelog tijela na Institutu za krioniku bilo samo 30.000 dolara. Postoje i druge opcije. Ruska krionička tvrtka ne skladišti samo ljude, već i kućne ljubimce, a smrznuli su i jednu činčilu po imenu Button.
Još 1983. godine Alcor je počeo zamrzavati samo glave svojih klijenata. Naime, u jednoj transhumanističkoj koncepciji budućnosti, medicinska će znanost moći oživjeti mozak i zatim jednostavno napraviti novo tijelo ili robota na kojega će ga pričvrstiti. Neuroprezervacija je također jeftinija i lakša. Zbog tog su postupka tri leša uklonjena iz svojih Dewarovih kapsula tako da se glave mogu odrezati - još uvijek smrznute, pa je bila potrebna motorna pila - i pohraniti odvojeno. Nakon što su glave ispiljene i odložene, zaposlenici Alcora su se bacili na posao i pregledali stanje tijela. Vrlo su detaljno opisali svoja otkrića.
U početku su stvari izgledale relativno dobro. Dok su tijela još bila smrznuta, koža im je bila tek umjereno napuknuta na nekoliko mjesta. Ali kad su se tijela otopila, stvari su krenule nizbrdo.
Na zagrijanim tijelima pojavile su se pukotine koje su presijecale kožu i potkožno masno tkivo, sve do mišićne površine ispod. Jedan klijent imao je crvene tragove po koži koje su pratile krvne žile koje su također popucale. Dvoje pacijenata imalo je ‘masivne kožne rupture na pubisu‘. Mekana koža na tim područjima očito je bila prilično osjetljiva na pucanje.
Iako je vanjska šteta bila velika, unutarnja je bila još gora. Gotovo svaki sustav organa unutar tijela bio je raspucan i teško oštećen. Kod jednog pacijenta, sve veće krvne žile bile su popucale u blizini srca, pluća i slezena su bili gotovo prepolovljeni, a crijeva jako polomljena. Samo jetra i bubrezi nisu bili potpuno uništeni.
Treće tijelo, koje je odmrznuto vrlo sporo, izvana je bilo u boljem stanju, sa samo nekoliko pukotina na koži i bez očitih ruptura krvnih žila. Međutim, unutrašnjost je bila još u gorem stanju od ostalih. Organi su bili jako oštećeni. Leđna moždina je pukla na tri dijela, a srce je bilo slomljeno. Ispitivači su ubrizgali boju u arteriju na ruci. Umjesto da teče kroz krvne žile i u mišiće, većina se skupila u džepovima ispod površine i iscurila kroz pukotine na koži.
Medicinski istražitelji detaljno su analizirali sadržaj krvi, strukturu mišića i opseg oštećenja te donijeli gotovo jednoglasan zaključak: Ogromno propadanje tkiva zahtijevat će nevjerojatno naprednu medicinsku tehnologiju da se popravi. Još gore, vjerojatno uništenje na staničnoj razini može zahtijevati ponovnu izgradnju tijela na molekularnoj razini. Možda bi buduća medicina mogla ubrizgati rojeve nanobota u vaše tijelo kako bi popravili svaki djelić tkiva, ali nemojte se kladiti da će se to dogoditi uskoro.
Ali postoji još jedna prepreka za buduće oživljavanje vašeg smrznutog tijela: vaši ludi rođaci. Takvi slučajevi nisu rijetkost.
Obitelj čovjeka zamrznutog 1978. na kraju se umorila od plaćanja za njega. Ustanova je ponudila da mu odsiječe glavu i besplatno je pohrani, no obitelj ih je odbila. Umjesto toga, tijelo je odmrznuto, potopljeno u posudu s formaldehidom poput laboratorijskog uzorka i u tom stanju pokopano. Dvojicu drugih muškaraca dali su na čuvanje njihovi sinovi, no jedan od njih svog je tatu ipak odmrznuo i sahranio. Drugi sin je na kraju zakopao očevu kapsulu u cijelosti, zajedno s ostacima koji su još bili unutra.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....