Što je važnije? Zaštita od zaraze ili poduzetnička sloboda? Koliko lockdowna neka zemlja može sebi priuštiti, a da se financijski ne preoptereti i gospodarstvo ne odvede u toliki minus da bi to rezultiralo valom stečajeva i masovnim gubitkom radnih mjesta?
Njemačka politika je za sebe našla odgovore na ta pitanja, na temelju kojih gospodarstvo velikim dijelom nema ograničenja tijekom lockdowna, piše Deutsche Welle. Osim što su zatvoreni restorani i velik dio trgovina na malo, ograničenja važe samo na još nekoliko područja.
Ministar financija Olaf Scholz rekao je da se lockdown na taj način može „vrlo dugo izdržati“. Ovako kako sada izgleda, borba protiv pandemije financijski je izdrživa, kaže Scholz. Jer, „tvornice nisu u potpunosti zatvorene“, a obavlja se i uredski posao.
Ali, veliki broj kritičara upravo tu vidi problem: još uvijek je puno ljudi u pokretu, s obzirom na to da moraju prijeći od kuće do posla. Ulice su pune, puni su i autobusi, vlakovi…
Puno više kretanja nego proljetos
U drugom lockdownu mobilnost se znatno manje smanjila nego u prvom. To je u politici izazvalo zabrinutost. Tabloid Bild tvrdi da je navodno doznao u zastupničkim krugovima da kancelarka razmišlja o produžetku lockdowna na šest do deset tjedana.
Deset tjedana? To bi onda bilo do kraja ožujka, skoro do Uskrsa. Merkel je navodno izjavila da ćemo „do Uskrsa imati desetostruko veću incidenciju“, ako Njemačka ne uspije zaštititi se od britanske mutacije virusa.
I savezni ministar financija Olaf Scholz ne želi prognozirati kada bi se mogao okončati lockdown. On je za Reuters izjavio da nema smisla o tomu nagađati.
Sporno pravilo „15 kilometara“
Što misli kancelarka kada kaže „žestoke mjere“? Takve mjere koje će dovesti do ograničenja u gospodarstvu i na taj način značajno smanjiti kontakte? U ovom trenutku je ljudima u velikim žarištima epidemije s visokom incidencijom (preko 200) dozvoljeno kretanje samo u krugu od 15 kilometara od mjesta prebivališta. I to samo ako imaju opravdan razlog da napuste stan ili kuću. Kritičari se žale da ta uredba ne bi imala efekta u velikim gradovima, jer tih 15 kilometara počinju tek na periferiji. Pri tom je put na posao „opravdan razlog kretanja“.
Čini se da se to sviđa mnogim poslodavcima. „Ne možete zatvoriti sve tvornice“, upozorava predsjednik udruženja poslodavaca Rainer Dulger. „Važno je ljude zaštititi od pandemije, ali mora se osigurati i kruh i posao“, rekao je Dulger u jednom intervjuu. Međutim, poslodavci, radnici i političari ne tumače uvijek na isti način što znači „zaštititi ljude od pandemije“.
Samo 14 posto radi od kuće?
Prema procjenama minhenskog instituta Ifo, 56 posto ljudi bi svoj posao moglo obavljati od kuće. Zaklada Hansa Böcklera, bliska sindikatima, na temelju nekoliko reprezentativnih anketa među zaposlenima zaključila je da je u studenom, tijekom blagog lockdowna, samo 14 posto zaposlenih pretežno ili isključivo radilo od kuće. U prvom lockdownu 27, a u lipnju 16 posto.
„Nužno je, gdje god je to moguće, omogućiti ljudima rad od kuće i to odmah“, zahtijevao je savezni ministar rada Hubertus Heil, koji je u utorak razgovarao sa šefovima kadrovskih službi najvećih njemačkih poduzeća. „Zbog toga savezna vlada i pokrajinski ministri imaju jasna očekivanja da se omogući mobilno obavljanje posla u vidu rada od kuće gdje god je to u poslovnom smislu izvodivo.“
Politika može samo apelirati
No, više od apela ministar rada ne može učiniti. Savezna vlada još uvijek oklijeva s uvođenjem obveznog rada od kuće, kao što su to učinile Francuska i Belgija još prije više mjeseci. Čak su uvedene i drakonske kazne za kršenje te uredbe. Ako bi Zeleni odlučivali, to bi trebalo biti isto i u Njemačkoj. „Veliki uredi su rizična područja“, tvitala je predsjednica Zastupničkog kluba Zelenih u Bundestagu Katrin Göring-Eckart.
„Neuviđavne poslodavce“ bi se u nuždi moralo zakonom prisiliti da dopuste zaposlenima rad od kuće, smatra ona.
„Još uvijek nije donesena odluka da se rad od kuće uvede kao obveza“, izjavila je njemačka kancelarka Angela Merkel nakon pooštravanja posljednjeg lockdowna. To bi moglo značiti da će se to još promijeniti. Kancelarka i premijeri saveznih pokrajina trebali bi 25. siječnja ponovo razmatrati daljnje korake. A do tada će se raspravljati, pa i na društvenim mrežama. Na njima i inače zaposleni prazne svoju srdžbu komentirajući kako i dalje moraju ići u urede.
Upozorenje zaposlenima
„Želim nakon 19 godina dati otkaz“, napisao je jedan korisnik društvenih mreža, koji i dalje mora raditi u uredu, a strahuje za svoje zdravlje. „Šefovi koji sjede sami u svojim uredima odlučuju o sudbini zaposlenih koji rade u uredima s više zaposlenih.“
On i njegove kolege podijeljeni su po smjenama na tri dana u tjednu, ali i dalje ih je po 12-ero u uredu, napisao je jedan korisnik na Twitteru. „Da stvar bude gora, od sljedećeg tjedna će svaka smjena zajedno doručkovati u jednoj prostoriji! E sad je stvarno dosta!!!“
Tako misli i savezni ministar rada. On namjerava idućih dana nastaviti razgovarati s poduzećima i sindikatima, kako bi ljudi mogli raditi od kuće. Za poslodavce ima spremno upozorenje: „Moramo učiniti sve što je u našoj moći da spriječimo da radna mjesta postanu mjesta zaraze. A nitko od nas ne želi da se preko uvedenih mjera uvede lockdown u čitavom gospodarstvu“, rekao je Heil. „Pokretne vrpce se kreću i to bi tako trebalo ostati", piše Deutsche Welle.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....